Seme bez subvencije: Profesorka Bogdanov kaže da je šteta već nepovratna, a mi smo je gledali kako nastaje

Seme bez subvencije: Profesorka Bogdanov kaže da je šteta već nepovratna, a mi smo je gledali kako nastaje

Ratari širom Srbije su ove jeseni završavali setvu sa manje novca nego što su planirali, a ono što ih čeka sledeće godine moglo bi da bude još gore. Podsticaji za sertifikovano seme, na koje su mnogi računali, nisu isplaćeni.

Agro Urednik 6 min read 70 views

Ratari širom Srbije su ove jeseni završavali setvu sa manje novca nego što su planirali, a ono što ih čeka sledeće godine moglo bi da bude još gore. Podsticaji za sertifikovano seme, na koje su mnogi računali, nisu isplaćeni. Ministar poljoprivrede u tehničkom mandatu Dragan Glamočić to je potvrdio nakon što je prošao rok od prvog novembra za raspisivanje konkursa za drugi deo podsticaja za biljnu proizvodnju. Profesorka Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu Natalija Bogdanov kaže da je sve ovo moglo da se naslutiti još u januaru i da su posledice već tu — ne kao budući rizik, već kao nanesena rana.

Uredba koja nikad nije dobila novac za seme

Podsticaji za sertifikovano seme nisu bili predviđeni uredbom o raspodeli poljoprivrednih podsticaja ni u njenoj prvoj verziji, ni u bilo kojoj od izmena koje su usledile tokom godine. Profesorka Bogdanov, govoreći u Jutarnjem programu RTS-a, objašnjava da se moglo računati na rebalans budžeta ili na novu uredbu kojom bi se sredstva obezbedila. Ali se to nije dogodilo. Uredba je menjana više puta, i nijednom nije ubačen novac za tu namenu.

Tako da, praktično, mogla bih da kažem, nema mesta iznenađenju: još od januara smo mogli slutiti da će biti problem sa tim podsticajem, odnosno regresom za sertifikovano seme kada dođe kraj godine — Natalija Bogdanov, profesorka Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu

Ovo je ključan detalj koji se previše lako prenebregava. Povećanje direktnih podsticaja, kako Bogdanov podseća, obećano je nakon protesta poljoprivrednika pre tri godine. Država je od tada imala dovoljno vremena da planira sredstva. Pa ipak, povećanje subvencija iz 2023. godine sada se koristi kao objašnjenje zašto novca nema — a Bogdanov to ne prihvata kao opravdanje.

Od 330.000 do 450.000 gazdinstava — šta se dogodilo u registru

Ministar Glamočić je deo problema pripisao povećanju broja registrovanih hektara i grla stoke. Bogdanov na to odgovara analitički — treba razlikovati statističke podatke o poljoprivrednoj proizvodnji od podataka iz registra gazdinstava. Popisi pokazuju smanjenje broja gazdinstava i stočnog fonda. Ali uvođenje sistema e-Agrar omogućilo je znatno lakšu registraciju za ostvarivanje podsticaja, i brojke to jasno pokazuju.

U registru je 2023. godine bilo oko 330.000 gazdinstava. Sada, prema podacima kojima profesorka raspolaže, ima ih približno 450.000. To je skok od sto dvadeset hiljada novih gazdinstava za dve godine. Olakšana registracija i veći iznosi subvencija podstakli su interesovanje poljoprivrednika da prijave svoja gazdinstva, što je samo po sebi logično i pozitivno.

Ali tu se otvara i druga strana medalje. Profesorka upozorava na moguće zloupotrebe — zbog ograničenja subvencija na gazdinstva do sto hektara, dešava se da se veće površine formalno raspoređuju na više članova porodice. Prijavljuju se i parcele koje se ne koriste za poljoprivrednu proizvodnju.

Najveći problem, i ono gde se udruženja poljoprivrednika danas mnogo žale, jeste taj što tu ima fiktivnih gazdinstava — Natalija Bogdanov, profesorka Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu

Povećanje broja registrovanih korisnika, prema njenim rečima, može objasniti rast potrebnih sredstava. Ali ne opravdava izostanak planiranih isplata. To je razlika koju ministarstvo mora da shvati — između objašnjenja i opravdanja postoji linija koja je ovde prekoračena.

Šteta je već na njivama — i ne može se vratiti

Ono što ovu priču čini teškom nije samo to što novac nije stigao. To što su poljoprivrednici već doneli odluke na osnovu obećanja koja nisu ispunjena. Mnogi su planirali ulaganja u setvu, nabavku semena i mineralnih đubriva računajući na podsticaje. Pojedini su uzimali i kredite. A onda su, kada novac nije stigao, bili prinuđeni da se povuku — da smanje troškove proizvodnje tamo gde se to najmanje sme raditi.

Mnogi od njih su bili prinuđeni da, je l' tako, zaseju jare kulture, da ozima setva se privede kraju sa manje sredstava nego što je bilo planirano, a to onda znači korišćenje nesertifikovanog semena, manje đubriva, redukovana obrada i tako dalje i tako dalje, što znači da je šteta načinjena već nepovratno — Natalija Bogdanov, profesorka Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu

Ovo nije hipotetički scenario. Ovo se već desilo na njivama širom Srbije. Ratar koji je seo na traktor sa nesertifikovanim semenom, sa manje đubriva u rerni i sa redukovanom obradom zemljišta, već je doneo odluku koja će ga koštati u prinosu. I ne samo njega — koštaće i sve nas koji tu hranu kupujemo.

Bogdanov očekuje da će se posledice odraziti na prinose, prihode gazdinstava i ukupan obim poljoprivredne proizvodnje u narednoj godini. Poseban problem, dodaje, predstavlja finansiranje prolećne setve, jer je neizvesno s koliko će sredstava poljoprivrednici ući u novi proizvodni ciklus. I dok se čeka da se budžetska priča razreši, vreme radi protiv ratara.

Kao kredit za subvenciju — ne može to tako

U sistemu podsticaja već postoji mera kreditne podrške koja omogućava povoljnije zaduživanje za nabavku osnovnih sredstava za proizvodnju. Profesorka Bogdanov kao primer navodi kredite za mineralna đubriva, gde kamatna stopa može biti i nula odsto. Logično pitanje koje slede je — može li to da nadoknadi izostanak direktnih podsticaja?

Odgovor je ne. I to iz prostog razloga što su i sredstva namenjena subvencionisanim kreditima ograničena. Bogdanov ne očekuje da bi se nedostatak novca za direktne podsticaje mogao nadoknaditi novim zaduživanjem. Subvencija je novac koji poljoprivrednik dobija i ne mora da vraća. Kredit je novac koji poljoprivrednik dobija i mora da vraća. Razlika je fundamentalna i ne može se zameniti jednim drugim, ma koliko uslovi kreditiranja bili povoljni.

Bogdanov upozorava i na lančani efekat — manji prinosi i veći troškovi proizvodnje mogu dovesti do poskupljenja stočne hrane, što znači da problemi u ratarstvu nisu ostali u ratarstvu. Prenose se na stočarstvo, a odatle u lance snabdevanja i cene na tržištu. Jedna neisplaćena subvencija nije jedan problem — to je početak niza problema koji se širi kroz celu poljoprivrednu proizvodnju.

Šta ovo znači za čoveka na terenu

Gledano iz kabineta ministarstva, ovo je rebalans budžeta koji nije stigao na vreme. Gledano sa njive, ovo je čovek koji je morao da bira između sertifikovanog semena i hleba na trpezi. I koji je izabrao hleb. To je izbor koji niko ne bi trebalo da donosi, a koji su ove jeseni donosili ratari po celoj Srbiji.

Problem sa fiktivnim gazdinstvima je realan i mora se rešavati — e-Agrar je olakšao registraciju, ali je otvorio i vrata za manipulacije. Ali rešavanje tog problema ne sme da bude izgovor za kašnjenje sa isplatama onima koji su registrovali svoje gazdinstvo korektno, obradili zemlju i računali na državnu reč. Kažnjavanje svih zbog malobrojnih prekršilaca je najgora moguća poljoprivredna politika.

Profesorka Bogdanov je u pravu u jednoj ključnoj stvari — šteta je već načinjena. Nema povratka na presek momenta kada je ratar seo na traktor sa pola đubriva. Pitanje je samo kolika će ta šteta biti kada se prinosi skupe sledeće godine i kada se sabere u dinare, u hektolitre i u kilograme. A kad se sabere, ostaće zapisano ko je mogao da je spreči — i nije.


Izvor: Agromedia, 17. novembar 2026.

💬 0 comments