Sto deset milijardi za ekologiju — a na terenu nema ni kontejnera za plastiku

Sto deset milijardi za ekologiju — a na terenu nema ni kontejnera za plastiku

Kada država kaže da je izdvojila 110,8 milijardi dinara za zaštitu životne sredine, prva pomisao prosečnog poljoprivrednika u Banatu ili na Zlatiboru nije olakšanje. To je pitanje: gde je taj novac, i zašto ga ja ne vidim? Republički zavod za statistiku objavio je podatke za 2025.

Agro Urednik 5 min čitanja 77 pregleda

Kada država kaže da je izdvojila 110,8 milijardi dinara za zaštitu životne sredine, prva pomisao prosečnog poljoprivrednika u Banatu ili na Zlatiboru nije olakšanje. To je pitanje: gde je taj novac, i zašto ga ja ne vidim? Republički zavod za statistiku objavio je podatke za 2025. godinu koji na papiru pokazuju rast od pola procenta u odnosu na prethodnu godinu. Ali kada razložite taj broj na sastavne delove, ispod površine se vidi struktura koja manje liči na ekološku politiku, a više na održavanje mašine koja radi za nekog drugog.

Broj koji ne priča istu priču na terenu

Ovo pitanje postaje aktuelno upravo sada zato što ekološki pritisak na ruralne sredine u Srbiji ulazi u fazu u kojoj više nema prostora za odlaganje problema. Zemljište gubi humus, vodotoci prime sve što im se sipa, a šume se povlače pred investicijama koje niko ne meri ekološkom merom. Izveštaj RZS-a daje nam prvi celovit uvid u to koliko država zvanično stavlja na sto — ali i šta od toga stvarno stiže do onih koji hrane zemlju.

Istorijski, Srbija nikada nije bila zemlja koja je ekologiju tretirala kao investiciju. Decenijama su sredstva za zaštitu vazduha, vode i zemljišta bila u senci industrijskih i infrastrukturnih prioriteta, a poljoprivreda je u toj podeli uvek dobijala ostatke. Ovaj izveštaj pokazuje da se računica menja — ali ne u pravcu koji bi poljoprivrednici prepoznali kao koristan za sebe.

Od milijarde do miligrama — gde odlazi novac

Razmer između investicija i tekućih izdataka je prvi signal da nešto ne štima. Od ukupnih sredstava, 31 odsto je otišlo na investicije, dok su tekući izdaci pojeli preostalih 69 odsto. Drugim rečima, skoro dve trećine novca namenjenog ekologiji otišlo je na plaćanje računa, zarade i održavanje onoga što već postoji. Samo 34,3 milijarde dinara je uloženo u nove sisteme, i to je za 776,4 miliona dinara manje nego 2024. godine. Ukupni trošak raste, ali kapitalna ulaganja padaju — što je matematički jasan znak da država više troši na održavanje statusa quo, a sve manje na gradnju onoga što bi status quo promenilo.

Najveći deo investicija — 54,4 odsto, odnosno 18,7 milijardi dinara — usmeren je na zaštitu vazduha i klime. U praksi, to su industrijski filteri, prečistači i sistemi za smanjenje emisija u fabrikama i energetskim postrojenjima. Poljoprivreda iz ovog budžeta dobija zanemarljivo malo, iako je upravo ona sektor koji najdirektnije oseća posledice klimatskih promena — suše, poplave, eroziju i gubitak biodiverziteta. Za ratara u Vojvodini čija se zemlja svake godine suši brže nego prethodne, ova brojka od 18,7 milijardi je apstrakcija koja mu ne pomaže ni na jednoj njivi.

Tekući izdaci dostigli su 76,4 milijarde dinara, što je za 1,3 milijardi više nego godinu dana ranije. Na upravljanje otpadom otišlo je 55,9 milijardi dinara — 73,1 odsto svih sredstava u ovoj kategoriji. To je brojka koja bi, na prvi pogled, trebalo da obraduje svakoga ko živi u ruralnoj sredini, jer je otpad problem koji najdirektnije pogađa poljoprivredna zemljišta, podzemne vode i lokalne ekosisteme. Ali kada kažemo „upravljanje otpadom", treba biti precizan: to ne znači da je svaka seoska deponija zatvorena, da je svako gazdinstvo dobilo kontejner za plastiku, ili da su divlje deponije nestale. To znači da je novac potrošen na sisteme koji formalno služe tom cilju — a koliko oni dopiru do poslednjeg kilometra, do sela i njive, druga je priča.

Šta ovo znači za čoveka na terenu

Za poljoprivrednike u Srbiji, ovaj izveštaj je istovremeno i ohrabrenje i razočaranje. Ohrabrenje zato što država zvanično prepoznaje zaštitu životne sredine kao budžetsku kategoriju koja vredi više od sto milijardi dinara. Razočaranje zato što struktura tih troškova pokazuje da se poljoprivredni sektor retko nalazi na spisku korisnika. Zaštita vazduha i klime apsorbuje više od polovine investicija, a to su pre svega industrijski filteri i energetski sistemi — ne mere adaptacije poljoprivrede na klimatske promene koje bi mogle da pomognu gazdinstvima da prežive ono što im dolazi.

U međuvremenu, tekući izdaci za otpad rastu, ali divlje deponije i dalje cvetaju duž lokalnih puteva širom Srbije. Plastika iz poljoprivredne proizvodnje — folije, kanisteri, ambalaža od pesticida — završava u jarugama i vodotokovima jer poljoprivrednici nemaju gde da je odlože. Sistem sakupljanja takvog otpada ne postoji u većini opština, i to je činjenica koju nijedan izveštaj ne može da pobije. Pedeset pet i po milijardi dinara potrošenih na upravljanje otpadom ne znači da je taj otpad zaista upravljan tamo gde je najvažnije — to znači da je novac otišao u institucije, firme i sisteme koji formalno pokrivaju tu oblast.

Pad investicija za skoro 800 miliona dinara u poređenju sa prethodnom godinom jeste zabrinjavajući signal. Ako država smanjuje kapitalna ulaganja u ekologiju u trenutku kada bi trebalo da ih povećava — s obzirom na to da su i EU i domaće strategije za zelenu tranziciju jasno postavile ciljeve — onda se postavlja pitanje da li je ovaj budžet izraz realne politike ili pukog održavanja postojećeg stanja. A postojeće stanje u srpskoj ekologiji, treba podsetiti, znači da se kvalitet vazduha u pojedinim gradovima i dalje meri crvenim brojevima, da se vode ne prečišćavaju dovoljno, i da se zemljište degradira tempom koji niko ne prati sistemski.

Cena pitanja

Sto deset milijardi dinara je mnogo novca. Ali kada se razloži na tekuće troškove koji uglavnom održavaju postojeći sistem, investicije koje padaju, i prioritete koji idu ka industriji a ne ka gazdinstvima — ostaje utisak da je zaštita životne sredine u Srbiji još uvek stvar izveštaja, a ne stvar terena. Dok poljoprivrednik ne oseti taj novac na svojoj njivi, u svojoj vodi, u svom vazduhu — to su samo brojevi na papiru. I brojevi, za razliku od zemlje, ne rađaju plodove.


Izvor: Agro TV, 17. novembar 2026.

💬 0 komentara