Maroko gubi petinu citrusa, a čuva izvoz: Klimatski udar koji srpskom voćaru treba da bude ogledalo

Maroko gubi petinu citrusa, a čuva izvoz: Klimatski udar koji srpskom voćaru treba da bude ogledalo

Dok kod nas poljoprivrednici još uvek suše odevu posle jesenjih oluja, jedna brojka iz severne Afrike zvuči kao zvono za budnicu. Maroko, jedna od najvećih voćarskih sila Mediterana, u sezoni 2026/27.

Agro Urednik 5 min čitanja 70 pregleda

Dok kod nas poljoprivrednici još uvek suše odeću posle jesenjih oluja, jedna brojka iz severne Afrike zvuči kao zvono za budnicu. Maroko, jedna od najvećih voćarskih sila Mediterana, u sezoni 2026/27. gubi dvadeset odsto proizvodnje citrusa — pad sa preko dva miliona tona na oko 1,8 miliona. Ali izvoz pada samo sedam odsto, na približno 540.000 tona. Ta razlika od trinaest procentnih poena nije matematička greška. To je strategija preživljavanja.

Dva ekstrema u istoj sezoni

Maroko nije zemlja koju prosečni srpski poljoprivrednik prati preko jutarnje kafe. Ali jeste zemlja čiji agrumi stoje na istim evropskim policama gde bi želeli da stanu i naši proizvođači. Region Garb, jedan od najvažnijih proizvodnih centara citrusa u toj zemlji, ove godine je istovremeno ispečen ekstremnim letnjim temperaturama i potopljen jesenjim poplavama. Dva ekstrema u istoj sezoni, oba u pravu smeru za uništavanje roda.

Vode je u regionu bilo više nego prethodnih godina — ali ne u trenutku kad je stablu trebala. Letnje temperature isušuju koren pre nego što kruna stigne da iskoristi vlažnost, a poplave donose višak koji voćka ne može da apsorbuje. Paradoks koji sve češće viđamo i kod nas — u voćarstvu Vojvodine, Mačve, čak i u brdskim zasadima oko Valjeva gde prolećni mraz i majski pljuskovi u istoj nedelji unište ono što je preživelo zimu.

Prirodna smena rodnosti kao drugi udarac

Pored vremenskih ekstrema, postoji faktor koji proizvođače nije iznenadio, ali ga nisu mogli izbeći. Nakon posebno rodne sezone, stabla citrusa ulaze u period slabije proizvodnje — prirodna smena rodnosti je biološki zakon koji važi podjednako za marokansku mandarinu i srpsku šljivu. Kada drvo prebaci sve rezerve u jednu obilnu berbu, sledeća mora da bude tanja.

Taj fenomen dobro poznaju naši voćari. Jabučari u Čačku, proizvođači kruške u Sremu, uzgajivači maline u Arilju — svi znaju da dve-tri uzastopne rodne godine dovode do pada kako u kvalitetu, tako i u kvantitetu u narednoj. Pitanje je samo koliko je taj pad biološki neizbežan, a koliko su ga vremenski ekstremi pojačali. U Maroku su se, očigledno, oba faktora preklapala — i priroda i klima udarile su u istom trenutku.

Brojke koje pokazuju strategiju izvoznika

Organizacija Maroc Citrus, koja okuplja proizvođače i izvoznike, prognozira da će izvoz u sezoni 2026/27. dostići približno 540.000 tona. Na prvi pogled — pad. Ali na drugi — poruka. Proizvođači gube dvadeset odsto roda, a izvoz pada samo sedam odsto. To znači da marokanski sektor namerno kanališe veći udeo onoga što je ostalo ka izvoznim tržištima, žrtvujući domaću potrošnju da bi očuvao prisustvo na međunarodnom tržištu.

To je potez koji ima smisla samo ako razmišljate dugoročno. Izgubiti kupca u Evropi ili Rusiji danas znači ne dobiti ga nazad sutra. Tržište citrusa je konkurentno — Španija, Turska, Egipat i Maroko bore se za iste police. Ko padne iz ciklusa, teško se vraća. Srpski izvoznici voća to znaju iz prve ruke: kada jednom izgubite poziciju na ruskom ili emiratskom tržištu, konkurencija iz Poljske, Turske ili Moldavije zauzme vaše mesto u mesecima, ne u godinama.

Zato Maroc Citrus drži izvoz na 540.000 tona iako im je proizvodnja pala na 1,8 miliona. Čuvaju mesto za sledeću godinu. Žrtvuju sadašnjost da bi sačuvali budućnost.

Šta ovo znači za srpskog proizvođača

Pad proizvodnje citrusa u Maroku od dvadeset odsto nije samo vest iz daleke zemlje. To je signal o strukturi globalnog tržišta voća koje se sve brže menja pod pritiskom klime. Maroko je zemlja koja ulaže ogromna sredstva u navodnjavanje, u upravljanje vodnim resursima, u tehnologiju koja treba da kompenzuje ono što priroda oduzme. I pored toga — dvadeset odsto manje.

Za srpskog voćara poruka je dvostruka. Prva: ekstremni vremenski fenomeni ne biraju geografsku širinu. Ono što pogađa Garb u Maroku pogađa i Srem, i Banat, i Metohiju. Razlika je u infrastrukturi otpornosti — ko ima navodnjavanje, ko ima drenažu, ko ima antigradne mreže, ko ima hladnjače. Druga poruka: kada globalna proizvodnja pada, cene rastu. Mandarina iz Maroka koja nedostaje na evropskom tržištu otvara prostor za konkurentno voće — uključujući i srpsku jabuku, krušku, pa i kasne sorte breskve ako ih imamo.

Ali to otvaranje prostora traje kratko. Pitanje je da li srpski sektor voćarstva ima disciplinu i institucionalnu podršku da iskoristi ovakve proreze na globalnom tržištu, ili ćemo i ovaj put ostati posmatrači dok drugi preuzimaju pozicije. Dosadašnje iskustvo, bez obzira, ne budi optimizam — jer nemamo ni koordiniranu izvoznu strategiju, ni institucije koje bi je sprovele.

Klimatski udar kao nova normalnost

Predstojeća sezona, kako navodi Maroc Citrus, ponovo stavlja u prvi plan ključne izazove sektora: sve izraženiji uticaj ekstremnih vremenskih prilika, efikasnije upravljanje vodnim resursima i očuvanje produktivnosti zasada. Tri stvari koje su i na našoj strani izazov broj jedan, dva i tri.

Srbija danas ima oko Nema pomena hektara u izvoru pod voćnjacima u sistemu navodnjavanja, ali to je kap u moru u poređenju sa onim što je potrebno. Dok Maroko gradi rezervoare i sisteme za kapanje kilometrima dugačke, mi još uvek vodimo raspravu o tome ko plaća struju za pumpe. Vodni resursi nisu problem samo u pustinjskim zemljama — u Vojvodini su bušotine sve dublje, a nivo podzemnih voda sve niži. Poplave koje su pogodile Garb imaju svoj pandan u prolivima koji svake godine plave barem jednu voćarsku regiju u Srbiji.

Klima ne pregovara. Ona postavlja uslove, a ko nije spreman — pada iz igre. Maroko je pao za dvadeset odsto i pored decenijskih ulaganja u adaptaciju. Pitanje koliko bi srpski voćarski sektor pao u sličnoj situaciji ne bi smelo da ostane retoričko. Trebalo bi da postane polazna tačka za ozbiljnu strategiju — pre nego što i mi počnemo da merimo gubitke u procentima, a ne u hektarima.


Izvor: Agro TV, 17. novembar 2026.

💬 0 komentara