Briga o globalnoj hrani ili geopolitička trka: Evropa se ne može dogovoriti oko FAO, a vreme curi

Briga o globalnoj hrani ili geopolitička trka: Evropa se ne može dogovoriti oko FAO, a vreme curi

Kada tri evropske države isture tri kandidata za istu poziciju, a nijedna ne pomišlja da stane u stranu, ne dobijate jasan signal o evropskom jedinstvu — dobijate haos koji traje od marta do danas i nema naznake kraja. Evropska unija želi da sledeći generalni direktor Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinje

Agro Urednik 6 min read 71 views

Kada tri evropske države isture tri kandidata za istu poziciju, a nijedna ne pomišlja da stane u stranu, ne dobijate jasan signal o evropskom jedinstvu — dobijate haos koji traje od marta do danas i nema naznake kraja. Evropska unija želi da sledeći generalni direktor Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija bude Evropljanin, prvi put posle više od pedeset godina. Ambicija je legitimna, ali izostanak dogovora unutar same EU tu ambiciju svakog dana čini manje ostvarivom.

Zašto ovo pogađa i srpskog poljoprivrednika

Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija, sa sedištem u Rimu, nije samo diplomatski salon u kome se donose deklaracije. FAO oblikuje globalne standarde u poljoprivredi, usmerava pomoć zemljama u razvoju, definiše prioritete u istraživanju prehrambene sigurnosti i ima stvaran uticaj na to kakve će političke preporuke primiti vlade širom sveta — uključujući i one koje potom kroz razne kanale dopiru do srpskog seljaka. Kada Evropa ne zna koga želi na tom mestu, ne gubi samo vreme za kampanju. Gubi poziciju iz koje bi mogla da brani sopstveni model poljoprivrede, koji je — bez obzira na sve njegove mane — ipak zasnovan na standardima, subvencijama i ekološkim okvirima koje mnogi delovi sveta nemaju.

Srbija je članica FAO i ima pravo glasa u izboru generalnog direktora, kao i ostale sto devedeset dve članice. To znači da naša delegacija, kada dođe do glasanja, formalno učestvuje u odluci koja će dugoročno uticati na globalne poljoprivredne tokove. Pitanje je samo da li iko u Beogradu ovu poziciju posmatra kao strateški alat ili isključivo kao protokolarnu obavezu.

Tri kandidata, nula kompromisa

Za mesto generalnog direktora FAO kandidovala su se tri istaknuta evropska zvaničnika, i svaki od njih nosi ozbiljnu biografiju. Fil Hogan iz Irske je bivši evropski komesar za poljoprivredu i trgovinu — čovek koji je iz prve ruke vodio zajedničku poljoprivrednu politiku EU kroz neke od najburnijih pregovora o reformama. Mauricio Martina iz Italije trenutno radi kao zamenik generalnog direktora FAO i poznaje instituciju iznutra, što mu daje prednost u razumevanju unutrašnje mehanike organizacije. Pre toga je bio italijanski ministar poljoprivrede. Luis Planas iz Španije je aktuelni španski ministar poljoprivrede, što znači da je u poziciji iz koje može direktno da poveže nacionalna iskustva sa evropskim okvirom.

Svaki od ove trojice ima legitiman razlog da misli kako je upravo on pravi izbor. I upravo tu nastaje problem koji Evropska služba za spoljne poslove pokušava da reši još od marta ove godine — bez uspeha. Zvanični proces kandidovanja otvara se tek krajem novembra, ali trka je već u toku, i dok Evropljani gube nedelje na interne rasprave, kandidati iz drugih delova sveta dobijaju prostor da grade koalicije.

Evropski zvaničnici uključeni u pregovore, kako prenosi portal Devex, ocenjuju da interesovanje troje uglednih kandidata govori o značaju same organizacije. Istovremeno upozoravaju na političke posledice izostanka zajedničkog nastupa, jer podeljena Evropa šalje sliku nesposobnosti za dogovor u trenutku kada bi upravo jedinstvo trebalo da bude njen glavni adut.

Globalna arena i ono što se krije iza glasačkog lista

Izbor novog generalnog direktora FAO zakazan je za leto 2027. godine, kada ističe drugi mandat sadašnjeg čelnika, Kineza Ću Dongju. Pravo glasa imaće svih sto devedeset tri članice organizacije, što znači da ovo nije izbor u kome dominira Zapad — to je globalna trka u kojoj Afrika, Azija i Latinska Amerika imaju jednako tešku reč kao i Evropa.

Trenutak u kome se ovaj izbor odvija nije slučajan. Svet se suočava sa sve izraženijim izazovima u oblasti prehrambene sigurnosti, klimatskih promena, rasta troškova poljoprivredne proizvodnje i geopolitičkih poremećaja na tržištu hrane. Ratovi, suše, prekinuti lanci snabdevanja i energetske krize su već promenili način na koji se hrana proizvodi, distribuira i plaća. Ko god da sedne za stolom generalnog direktora FAO, neće imati luksuz da se bavi deklarativnom politikom — suočiće se sa realnošću u kojoj stotine miliona ljudi nisu sigurni da će imati šta da jedu.

Za Evropsku uniju, rukovođeća pozicija u FAO predstavlja priliku za jačanje uticaja u kreiranju globalne poljoprivredne i prehrambene politike. To nije mala stvar. EU je najveći uvoznik i jedan od najvećih izvoznika poljoprivrednih proizvoda na svetu, i njen model poljoprivrede — sa svim njegovim kontradikcijama — jeste referentna tačka za mnoge zemlje. Ali uticaj se ne dobija samim kandidovanjem. Dobija se političkom pameti, koja u ovom trenutku izostaje.

Šta ovo znači za nas

Srpska poljoprivreda ne zavisi direktno od toga ko će biti generalni direktor FAO, ali indirektno će osetiti promene u globalnim prioritetima koje ta organizacija postavi. Ako FAO pod evropskim rukovodstvom stavi veći naglasak na standarde proizvodnje, životinjsko blagostanje i ekološke okvire — što je verovatno s obzirom na biografije trojice kandidata — to će kroz razne međunarodne sporazume i standarde dopreti i do naših gazdinstava. Ako FAO nastavi pod uticajem Kine ili neke druge sile koja drugačije postavlja prioritete, priča će ići drugim tokom.

Ovo je trenutak da se podsetimo na nešto što često zaboravljamo: globalni standardi nisu apstraktni dokumenti koji stoje u fiokama u Rimu. Oni se pretvaraju u uslove za izvoz, u certifikate, u napomene na deklaracijama, u cene inputa, u ono što vaš kupac traži od vas kao proizvođača. Čovek koji sedi za stolom generalnog direktora FAO neće doći na vaše gazdinstvo, ali će njegovi ljudi donositi preporuke koje će kroz nekoliko godina postati obaveze koje morate da ispunjavate ako želite da prodajete svoje mleko, žito ili meso na tržištu koje je sve više regulisano.

Problem je u tome što Evropa, umesto da jasno kaže šta želi i koga šalje, troši mesece na dogovor koji ne stiže. A vreme koje se gubi u briselskim hodnicima nije vreme koje čeka — to je vreme koje drugi koriste. Kina je već pokazala da zna kako da vodi kampanju u međunarodnim organizacijama: metodično, strpljivo, sa jasnim obećanjima zemljama u razvoju. Ću Dongju je dobio drugi mandat bez ozbiljnog otpora, i to nije slučajnost. To je rezultat rada koji počinje godinama unapred, a ne mesecima.

Srbija ovde ima prostor da igra pametnije nego što obično igra. Naša delegacija u FAO nije velika, ali glas je glas, i u organizaciji gde svaka članica glasa jednako, mali igrači mogu da budu deo koalicija koje donose odluke. Pitanje je da li u Beogradu neko radi analizu tri kandidata i pita se koji od njih najviše odgovara srpskim interesima — ili ćemo, kao i obično, glasati onako kako nam neko drugi kaže da glasamo.

Poljoprivreda nikada nije bila samo proizvodnja hrane. Uvek je bila i politika, i moć, i borba za to čiji model sveta će prevladati. Evropa to zna, ali očigledno ne zna kako da to pokaže kada je najvažnije. A dok oni čekaju jedni druge, neko drugi već broji glasove.


Izvor: Agro News, 18. novembar 2026.

💬 0 comments