Kada veterinarska inspekcija zabrani svako kretanje svinja u celoj opštini, to nije rutinska mera nego znak da se situacija vrtoglavom brzinom približava rubu kontrole. U selima oko Knića, na jugozapadu Šumadije, afrička kuga svinja je već na vratima domaćinstava, a brojka od sto sedamdeset uništenih grla samo je početak onoga što bi moglo postati mnogo teži račun. Gradski štab za vanredne situacije u Kragujevcu sastao se i potvrdio ono čega su se lokalni proizvođači najviše plašili — virus je zvanično na teritoriji opštine Knić.
Šumadija ponovo na udaru
Ovo nije prvi put da Šumadija staje pred afričku kugu svinja. Bolest je u prethodnim godinama harala raznim delovima Srbije — od Vojvodine, preko zapadne Srbije, pa do Pomoravlja — i svaki put je ostavljala za sobom ispražnjene svinjce i porodične budžete u ruševinama. Sada se krug ponovo zatvara oko Knića, opštine koja tradicionalno ima značajno seosko domaćinstvo sa svinjogojstvom kao jednim od oslonaca privatne proizvodnje.
Žarište je selo Brnjica, gde je bolest potvrđena na jednoj farmi. Zaraza se, međutim, nije zaustavila na toj jednoj lokaciji. Do sada je, u cilju sprečavanja širenja, eutanazirano više od sto sedamdeset svinja, a broj bi mogao rasti kako veterinarske službe nastavljaju obilazak i testiranje u okolnim naseljima. Svaki novi obilazak može doneti novi pozitivan nalaz, a svaki pozitivan nalaz znači nove životinje na spisku za uništavanje.
Dva kruga — jedan strogi, jedan budni
Zamenik gradonačelnika Kragujevca Dejan Ružić je na sednici Štaba objasnio strukturu zaštitnih zona koje su uspostavljene u skladu sa nalozima veterinarske inspekcije. Uži, zaštitni pojas obuhvata radijus od tri kilometra oko žarišta i u njemu važe najstrože mere — zabrana prometa, premeštanja, klanja i svakog oblika transporta svinja. Širi, nadzorni pojas pokriva područje u krugu od deset kilometara i smatra se ugroženim, što znači pojačan veterinarski nadzor i obavezno prijavljivanje svakog sumnjivog uginuća.
Zaraženim područjem obuhvaćena su četiri sela — Brnjica, Dubrava, Sumorovac i Rašković. To su naselja u kojima je bolest potvrđena ili se sumnja na njeno prisustvo, i u kojima se sprovodi ili će se sprovoditi eutanazija životinja koje su bile u kontaktu sa zaraženim grlima. Ugrožena zona, međutim, obuhvata dodatnih devetnaest sela na teritoriji opštine Knić i još deset sela na području grada Kragujevca.
Razlika između ova dva kruga je ključna za razumevanje onoga što se dešava na terenu. Tri kilometra znače da svako domaćinstvo u tom krugu gubi svoju stoku — ne zato što su sve svinje nužno zaražene, već zato što je to jedini način da se prekine lanac prenosa. Deset kilometara znači da proizvođači u tom pojasu moraju da zamrznu svaku aktivnost koja uključuje svinje i da čekaju.
I čekanje, u ovoj priči, košta.
Grad Kragujevac, kako je istaknuto na sednici Štaba, trenutno nije direktno ugrožen. Ali reč „trenutno" u veterinarskoj epidemiologiji nosi više nego obično značenje. Afrička kuga svinja se ne širi brzinom koju možemo kontrolisati ljudskom logikom — širi se kontaktom, divljim svinjama, kontaminiranom hranom, obućom, vozilima. Svaki prenos je moguć dok god postoji rezervoar virusa u okruženju.
Logistika smrti i teren koji pamti
Na sednici je dogovoreno i obezbeđivanje lokacija za ukopavanje zaraženih životinja, kao i potrebne mehanizacije za brzo reagovanje. Ovo je deo procedure koji se često zaboravlja u javnom diskursu — eutanazija nije samo čin uništavanja, već složen logistički proces koji uključuje bezbedno uklanjanje leševa, dezinfekciju objekata i zatvaranje kontaminiranih površina. Svaki korak mora biti urađen brzo i precizno, jer svako odlaganje daje virusu dodatni prostor za širenje.
Za proizvođača u Brnjici, Dubravi, Sumorovcu ili Raškoviću, ovo je trenutak u kojem se godine rada brišu u jednom danu. Svinja koja je hranila porodicu, koja je bila deo seoske ekonomije, koja je predstavljala sigurnost za zimu — nestaje. Naknada za uništene životinje, ukoliko je ima, retko pokriva stvarnu tržišnu vrednost, a kamoli gubitak genetike i vremena uloženog u uzgoj. To je matematika koja se ne slaže ni u jednoj tabeli Ministarstva poljoprivrede.
Opština Knić je nakon potvrde prvog slučaja zabranila promet i premeštanje svinja, uz pojačane mere kontrole na terenu. Veterinarska inspekcija obilazi domaćinstva, pregleda životinje, uzima uzorke i donosi odluke na licu mesta. Za proizvođače koji nisu direktno pogođeni, ali se nalaze u ugroženoj zoni, situacija je možda i psihološki teža — ne znaju da li će njihove svinje biti sledeće, i nemaju mehanizam da to spreče. Gledaju u svinjac i čekaju inspektora.
Cena koja se ne vidi na papiru
Afrička kuga svinja nije bolest koja pogađa samo one koji je dobiju. Ona pogađa čitav lanac — od malog proizvođača koji gubi stoku, preko otkupljivača koji gubi sirovinu, do potrošača koji bi, u slučaju većeg širenja, mogao osetiti poremećaje u ponudi svinjskog mesa. Srbija je u prethodnim godinama već platila visoku cenu ovog virusa, i svaki novi žarišni krug je podsetnik da sistem prevencije i dalje ima propuste.
Problem koji se ponavlja iz godine u godinu je isti. Biosigurnosne mere na malim seoskim farmama su često nedovoljne, a divlje svinje kao rezervoar virusa ostaju van potpune kontrole. Dodaci za hranu koji nisu termički tretirani, nepropisno kretanje ljudi i vozila između farmi, i nedovoljna svest o načinu prenosa — sve to stvara uslove u kojima virus nalazi put do novih domaćinstava. Ne treba nam novi zakon, treba nam primena onoga koji već imamo.
Pitanje koje svi postavljaju, a niko ne želi da čuje odgovor, je da li će se zaraza zaustaviti na Kniću. Iskustvo kaže da je afrička kuga svinja bolest koja ne poštuje opštinske granice, i da svaki sat odlaganja u reagovanju može značiti razliku između lokalnog žarišta i regionalne krize. Sto sedamdeset svinja u Kniću je već uništeno. Pitanje je koliko ih je sledeće na redu — i da li će neko, kada kriza prođe, konačno ozbiljno preduzeti ono što već godinama znamo da mora: sistematsku biosigurnost na nivou svake farme, bez izuzetka.
Izvor: AgroFin, 19. novembar 2026.
💬 0 komentara