Kada neki poljoprivredni proizvod u osamnaest meseci pošalje prodaju u orbitu od šeststo odsto, svaki gazda koji razmišlja o preorijentaciji treba da stane i postavi sebi jedno neugodno pitanje — koliko dugo će to trajati. Italijansko tržište superhrane upravo daje odgovor, i taj odgovor nije nimalo utešan za one koji su na godži bobice kladili kao na dugoročnu investiciju.
Talas koji se povlači
Godži bobice su bile zvanični hit kategorije superhrane početkom prošle decenije. U Italiji je 2014. godine zabeležen vrhunac prodajnog buma — proizvodi koji su sadržali taj plod porasli su za šeststo odsto za samo osamnaest meseci. Tada je to zvučalo kao poziv na akciju za svakoga ko je imao parcelu, volju i pristup informacijama o trendovima u ishrani. Italijanski trgovinski lanci i proizvođači pokrenuli su nekoliko projekata uzgoja, računajući da će tržište svežih i prerađenih proizvoda nastaviti da raste.
Nije se dogodilo ono što su očekivali.
Već 2022. godine učesnici na tržištu počeli su da ukazuju na postepeni pad potrošnje i sve slabije interesovanje trgovaca i prehrambene industrije. Trend se ne zaustavlja ni danas. Prema podacima GS1 Italy, koje prenosi izveštaj Osservatorio Immagino, prodaja proizvoda sa istaknutim godži bobicama na ambalaži tokom 2025. godine pala je za 5,8 odsto u odnosu na prethodnu godinu. Istovremeno, prodaja proizvoda koji sadrže čije semenke skočila je za četrdeset pet odsto. Razlika je brutalna i govori sve.
Ukus je bio problem od početka
Jedan od ključnih razloga pada potražnje krije se u samom plodu. Istraživanje iz 2016. godine, koje je obuhvatilo šest brendova sušenih godži bobica dostupnih na italijanskom tržištu, pokazalo je relativno nisku ocenu senzorne prihvatljivosti. Drugim rečima, ljudi su kupovali proizvod zbog priče o zdravlju, a ne zbog ukusa. A u poljoprivredi, kao i u svakom drugom poslu koji zavisi od potrošača, ukus na kraju uvek pobedi marketinšku priču.
Početna popularnost godži bobica počivala je na očekivanjima o zdravstvenim koristima. Potrošači su verovali da unose superhranu, ali kad su tu hranu morali da stave u usta i jedu je svakodnevno, mnogi su otkrili da im jednostavno nije prijatan. To je klasična zamka proizvoda koji se prodaju na talasu trenda, a ne na osnovu organoleptičkih svojstava koja zadržavaju kupca.
Google Trends potvrđuje istu priču. Interesovanje za godži bobice u Italiji dostiglo je vrhunac oko 2014. godine, nakon čega je postepeno i neprekidno opadalo. Nasuprot tome, čije semenke i mačji čaj beleži novi rast popularnosti poslednjih godina. Potrošači su jednostavno prešli na sledeći trend, a oni koji su uložili u godži bobice ostali su sa proizvodom koji sve manje ljudi želi da kupi.
Za čoveka na terenu, ovo nije samo još jedna statistika iz daleke zemlje. To je mapa onoga što se dešava kada poljoprivreda susretne modu — i kada moda ode, a biljka ostane.
Šta ovo znači za srpskog proizvođača
Za srpskog poljoprivrednika ova priča nije daleka ni apstraktna. Godži bobice su se i u Srbiji pojavile kao jedna od atrakcija u poslednjih desetak godina, a nekoliko gazdinstava je ozbiljno pristupilo njihovom uzgoju, računajući na izvozne potencijale i domaće tržište koje sve više prati zapadne trendove u ishrani. Problem nastaje kada to tržište, koje ste pratili, iznenada okrene leđa proizvodu u koji ste uložili pare, vreme i nadu.
Primer godži bobica je udžbenik o tome kako kratkotrajni potrošački trend ne postaje automatski dugoročna potražnja. Tržište superhrane je posebno nestabilno jer počiva na promenljivim percepcijama o tome šta je zdravo, šta je aktuelno i šta vredi platiti više. Danas ste na vrhu, sutra vas zamenjuje semenka koja je do juče bila niša.
Srpski proizvođači koji razmišljaju o ulasku u nišne kulture moraju da imaju jasnu strategiju izlaska isto koliko i strategiju ulaska. Ulaganje u sadni materijal, opremu za preradu i certifikaciju ima smisla samo ako postoji realna procena da će potražnja trajati duže od nekoliko godina. Ako vas zanima samo to što je nešto trenutno popularno na društvenim mrežama i u radnjama zdrave hrane u Beogradu i Novom Sadu, italijanski primer vam tačno pokazuje kako to završava.
Hrana koja ne prija je veći problem od trenda
Ono što je u ovoj priči možda najvažnije za poljoprivrednu strategiju jeste da je senzorna prihvatljivost proizvoda osnovni, nepregovarajući uslov za dugoročnu potražnju. Možete imati najzdraviju biljku na svetu, najbogatiji antioksidans, najjači marketing — ako potrošaču ne prija ukus, on neće ništa kupiti drugi put. Istraživanje iz 2016. godine to je jasno pokazalo: šest brendova sušenih godži bobica na italijanskom tržištu dobilo je niske ocene senzorne prihvatljivosti. Ljudi su probali i nisu hteli ponovo.
To je pouka koja prevazilazi godži bobice i ide na samu srž poljoprivrednog planiranja. Bilo da gajite staro voće, novo voće, lekovito bilje ili nišne kulture — ukus je konačni sudija. Sve ostalo je privremeno.
Godži bobice nisu nestale sa italijanskog tržišta, ali više ne zauzimaju vodeće mesto u kategoriji superhrane. Čije semenke i mačji čaj je preuzeo tu poziciju, i pitaće se: ko će biti sledeći. A onaj ko u poljoprivredi gradi posao isključivo na talasu trendova, a ne na vrednosti koju potrošač oseća na nepcu — taj uvek staje u red za čekanje na sledeći talas, umesto da stoji na obali i gleda kako se valovi razbijaju.
Izvor: Agro TV, 19. novembar 2026.
💬 0 komentara