Uđete na pijacu sredinom novembra i pitate se isto što i prošle godine — koliko će vas izaći kupus za zimnicu, krompir za svaki dan, onaj paradajz bez kog ručak nema smisla. A onda otkrijete da čovek sto kilometara zapadnije plaća duplo više za istu glavicu. Izveštaj Sistema tržišnih informacija poljoprivrede Srbije za period od devetog do petnaestog novembra 2026. godine potvrđuje ono što svaki gazda instinktivno oseti — cena nije stvar kvaliteta, nego geografije i toga ko se kad setio da pita.
Zašto su cene iste robe drukčije u svakom gradu
Cene povrća na kvantaškim i zelenim pijacama uglavnom su se zadržale na nivou prethodne sedmice. Ali iza te reči „uglavnom" stoji niz lokalnih priča koje vrede svaki dinar pažnje. Kupus je pojeftinio u Zrenjaninu, a poskupeo u Užicu. Beogradski kvantaš je zabeležio rast cena paradajza, paprike šilje, tikvica, spanaća, brokula — istovremeno dok su karfiol i beli luk na istom tržištu bili jeftiniji. Ta simultana pojeftinjenja i poskupljenja na istoj lokaciji nisu slučajnost. One govore o strukturi ponude koja se menja iz sedmice u sedmicu — zalihe iz jesenje berbe se troše, a plastenička proizvodnja još nije ušla u puni ritam.
Ovo je ključni trenutak u godini. Prelom između jesenje berbe i zimske proizvodnje uvek nosi nestabilnost, ali ove godine izgleda da je ta prelomnica izraženija nego obično. Ono što je iz ranih jesenjih zaliha prešlo u skladišta gubi na količini i dobija na ceni, dok ono što još stiže sveže sa polja drži cenu nizom dok ne potroši sezonski prozor. Karfiol je tu savršen primer — na beogradskom kvantašu je pojeftinio na sto dvadeset dinara jer još stiže sa polja, dok paradajz istovremeno skače na dvesta pedeset jer ga više nema dovoljno ni u plastenicima ni u skladištima.
Geografija cene: gde je najjeftinije i gde se najviše plaća
Najniža dominantna cena kupusa među praćenim kvantašima zabeležena je u Novom Sadu — trideset dinara po kilogramu. U Šapcu je četrdeset, u Beogradu i Leskovcu po pedeset, a u Kraljevu, Nišu i Subotici po šezdeset. Razlika od sto procenata između Novog Sada i Kraljeva za istu vrstu robe na istom tipu tržišta nije stvar transportnih troškova. To je stvar lokalne ponude i toga koliko je tog kupusa uopšte ostalo u rukama proizvođača koji prodaju na veliko.
Krompir prati sličan obrazac. Kreće se od šezdeset dinara u Novom Sadu do devedeset u Šapcu. Na leskovačkom kvantašu kilogram košta sedamdeset, dok je u Beogradu, Kraljevu, Nišu i Subotici dominantna cena osamdeset dinara. Crni luk pokazuje još širi raspon — trideset dinara u Novom Sadu, pedeset u Beogradu, Kraljevu, Nišu i Leskovcu, šezdeset u Šapcu i sedamdeset u Subotici. Novi Sad konstantno drži najniže cene osnovnog povrća, što je logično s obzirom na blizinu proizvodnih područja u Bačkoj i južnoj Banatu, ali i na veličinu samog kvantaša koji koncentriše veće količine robe u jednom mestu.
Beogradski kvantaš: gde je sve poskupelo, a šta je ostalo pristupačno
Na beogradskom kvantašu ponuda povrća nije se značajnije promenila, ali su poskupeli brokoli, kelj pupčar, krastavac kornišon, paprika šilja, paradajz, paškanat, koren peršuna, tikvice, spanać, zelena salata, zelje i šargarepa. Dominantna cena paradajza dostigla je dvesta pedeset dinara po kilogramu. Paprika šilja koštala je sto sedamdeset, tikvice sto pedeset, spanać dvesta, a brokoli dvesta pedeset dinara. Istovremeno su pojeftinili karfiol na sto dvadeset i beli luk na četristo dinara po kilogramu.
Ponuda jabuka bila je dobra, uz rast cena. Zlatni delišes i jabuke iz kategorije ostalih sorti prodavale su se po dominantnoj ceni od sto dvadeset dinara, dok je ajdared koštao devedeset. Od voća su poskupeli borovnice, dunje, mandarine i šljive, dok su grejpfrut, kivi, kruške, limun, maline, nar, suve šljive i suve smokve bile jeftinije. Limun je koštao sto dvadeset, kruške sto pedeset, kivi dvesta dvadeset, a nar dvesta dinara po kilogramu.
Ovo istovremeno poskupljenje i pojeftinjenje različitih kategorija na istom tržištu ukazuje na to da nije u pitanju opšti trend inflacije ili apstraktna skupoća. U pitanju je sezonska rotacija ponude koja na beogradskom tržištu, zbog njegove veličine i brzine apsorpcije, postaje najočiglednija.
Zelene pijace: četiri grada, četiri priče
Na zelenoj pijaci u Vranju među voćem su dominirale domaće jabuke i kruške uz uvozne citruse i banane. Jabuke su koštale sto trideset, kruške sto pedeset, banane dvesta, a mandarine sto osamdeset dinara. Ponuda paprike, paradajza i karfiola bila je slabija nego prethodne sedmice, a karfiol je pojeftinio na dvesta dinara. Krompir i crni luk koštali su po sto dinara, kupus osamdeset, paradajz dvesta, a paprika šilja sto pedeset dinara po kilogramu.
Subotica je bila najmirnija — cene su uglavnom mirovale. Krompir sto, kupus šezdeset, crni luk sto, paradajz sto trideset, paprika šilja sto, karfiol sto pedeset, šargarepa sto dinara. Zrenjanin je zabeležio dobru ponudu sa stabilnim cenama, uz poskupljenje paprike šilje na dvesta pedeset dinara i pojeftinjenje kupusa na šezdeset. Krompir sto, crni luk i šargarepa po sto dvadeset, paradajz dvesta dinara.
Užice je imalo svoju priču. Cvekla, salatni krastavac i kupus su poskupeli, dok su krompir, beli luk, paprika babura, paradajz, pasulj, tikvice i šargarepa pojeftinili. Krompir šezdeset, kupus pedeset pet, šargarepa sedamdeset, tikvice sto trideset, paradajz dvesta četrdeset, paprika babura dvesta dvadeset, beli pasulj dvesta osamdeset dinara. Očišćeni orasi koštali su hiljadu dinara po kilogramu, limun dvesta deset, mandarine sto osamdeset.
Šta ovo znači za čoveka na terenu
Razlike u cenama između gradova nisu sitnica. One su mapa koja pokazuje gde ponuda stiže, gde se gubi, i gde posrednik uzima najveći deo. Kupus od trideset dinara u Novom Sadu i šezdeset u Kraljevu na istom tipu tržišta znači da se između ta dva grada krije marža koju neko naplaćuje a da nije ni posejao ni požnjeo ništa. Paradajz od dvesta pedeset dinara na beogradskom kvantašu i dvesta trideset u Subotici — razlika koja se ne objašnjava kvalitetom, nego time da beogradsko tržište apsorbuje veće količine i da mu ponuda ne stiže dovoljno brzo.
Za poljoprivrednika koji razmišlja gde da proda svoju robu, ovi podaci su nedeljni kompas. Zelenoj pijaci u Vranju paprika, paradajz i karfiol stižu u manjim količinama — što znači da postoji prostor za proizvođača koji može da isporuči. Zrenjanin traži papriku šilju dovoljno da podigne cenu na dvesta pedeset dinara. Beograd traži zeleniš — spanać, brokoli, kelj — i spreman je da plati. Ključ je u tome ne čekati da se cena formira na pijaci, već pratiti gde je ponuda tanka i tuda usmeriti prodaju.
Sistem tržišnih informacija poljoprivrede postoji upravo zato da proizvođač ne mora da pogađa. Ali podaci su korisni samo onoliko koliko se koriste. Ko god da ove nedelje prodaje kupus u Novom Sadu po trideset dinara dok ga u Kraljevu traže za šezdeset — ili prodaje paradajz na beogradskom kvantašu po dvesta pedeset dok u Subotici stoji na sto trideset — treba da se zapita zašto njegova roba ne putuje tamo gde je vrednija. Zato što između te dve cifre stoji nečiji profit, a najčešće nije onaj koji je posejao.
Izvor: Agromedia, 19. novembar 2026.
💬 0 komentara