Dok Francuska danas, trećeg četvrtka u novembru, ritualno otvara prve boce mladog božolea, vinari na Fruškoj gori mirno čekaju subotu. Dva dana kasnije, u Vinskoj ulici u Irigu, Mačkov podrum toči svatovac — mladi portugizer iz berbe 2026. — i to devetnaesti put zaredom. Jedno je globalna mašinerija stara decenijama, drugo je domaća priča koja polako sazreva u prepoznatljiv brend. Oboje slavi istu stvar: prvu čašu koja kaže kako je prošlo leto u vinogradu.
Zašto treći četvrtak u novembru znači više od kalendara
Vinogradari južnog dela oblasti Božole generacijama su pravili mlado vino da obeleže kraj berbe. Ali tek 1951. godine francuske vlasti dozvoljavaju raniji izlazak tih vina na tržište, a 1985. se utvrđuje datum koji važi i danas — treći četvrtak u novembru. Od tada, vinoteke i restorani širom sveta imaju fiksni termin oko kojeg organizuju degustacije i večere.
U gradiću Bože, istorijskom središtu oblasti po kojem je cela regija dobila ime, dolazak mladog vina obeležava se festivalom Les Sarmentelles, a prve boce se otvaraju odmah posle ponoći. Danas se taj ritual slavi od Francuske do Japana, a brojke govore koliko je običaj prerastao lokalne okvire. Prema podacima udruženja Inter Beaujolais, tokom 2025. prodato je oko trinaest i po miliona boca mladog božolea, što je približno petina ukupne prodaje vina iz te oblasti. Od toga skoro pet miliona boca završilo je u više od sto zemalja, a najveće pojedinačno strano tržište bio je Japan sa oko milion i osam stotina hiljada boca.
Le Beaujolais Nouveau est arrivé! — Žorž Dibef, vinar koji je lokalni običaj pretvorio u globalni fenomen
Sorta game i terroir koji se proteže na desetine kilometara
Božole se prostire između Liona i Makona, a reljef i tip zemljišta se menjaju dramatično na relativno malom prostoru. Na jugu vinogradi niču preko zaobljenih brežuljaka, na glinovitim, mestimično krečnjačkim zemljištima. Na severu dominiraju peskovita zemljišta nastala raspadanjem granita. Na svega nekoliko desetina kilometara, vinova loza raste u prilično različitim uslovima, što objašnjava zašto dva proizvođača iz iste berbe mogu da naprave vino koje miriše i priča sasvim različito.
Sorta game zauzima oko devedeset sedam odsto površina pod vinovom lozom u Božoleu. Njene bobice imaju tamnu pokožicu i svetao sok, a crvenu boju vino dobija u dodiru s pokožicom. Od iste sorte nastaju lagana, voćna vina koja se piju mlada, ali i vina koja mogu godinama da odležavaju. Među deset vinogradarskih područja na severu sa sopstvenom zaštićenom oznakom porekla, poznatih kao crus, ističu se Morgon, Flori i Mulen a Van — imena koja svaki poznavalac vina prepoznaje bez objašnjenja.
Šta kaže ovogodišnja berba u Božoleu
Ovogodišnjem slavlju prethodilo je zahtevno leto. Visoke temperature ubrzale su sazrevanje grožđa, pa je u pojedinim delovima Božolea berba počela već sedamnaestog avgusta — datum koji bi pre deceniju bio nezamisliv. Grad je na nekim područjima dodatno smanjio rod, iako tačne procene štete zavise od mikrolokaliteta. Prema prvoj proceni udruženja Inter Beaujolais, iz ovogodišnje berbe moglo bi da se dobije oko trista trideset hiljada hektolitara vina, u šta ulaze sva vina iz oblasti, uključujući i mladi božole.
Tehnologija iza mladog vina je specifična. Za razliku od klasične vinifikacije, ovde se primenjuju karbonska i polukarbonska maceracija: celi grozdovi se stavljaju u sud, a promene počinju unutar neoštećenih bobica uz prisustvo minimalne količine kiseonika. Takav postupak daje izražene voćne arome i meke tanine, pa vino ostavlja lagan i sočan utisak. U čaši se prepoznaju jagoda, malina i trešnja, a kod nekih vina javljaju se note banane ili bombona — jedinjenja koja nastaju tokom fermentacije i koja su, eto, postala prepoznatljivi potpis božolea.
Najbolje ga je piti u prvim mesecima nakon izlaska u prodaju, blago rashlađenog na dvanaest do četrnaest stepeni, uz meke sireve, suhomesnate proizvode ili pečenu piletinu. Jednostavno, bez kompromisa.
Irig odgovara: devetnaesti Dan mladog portugizera
Dva dana posle Francuza, u subotu dvadeset prvog novembra, Vinska ulica u Irigu postaje središte domaće vinogradarske jeseni. Mačkov podrum organizuje devetnaesti Dan mladog portugizera, događaj koji je tokom godina izrastao u jednu od najprepoznatljivijih manifestacija na Fruškoj gori. Posetioci će besplatno moći da probaju svatovac iz berbe 2026. — mlado vino od portugizera, sorte nekada veoma zastupljene na ovim padinama, danas ponovo u povoljnom povratku.
Program počinje u četrnaest časova otvaranjem vinsko-gastronomske ulice, a lokalna gazdinstva predstavljaju svoje proizvode uz sremačke specijalitete. Od šesnaest sati nastupaju tamburaši, slede recitali i proglašenje Viteza mladog portugizera. Ove godine tu titulu nosi glumac Slobodan Boda Ninković, čime se tradicija simboličnog proglašenja nastavlja u duhu koji spaja vino, kulturu i lokalni identitet.
Šta ovo znači za srpsku vinogradarsku scenu
Paralela između Božolea i Iriga nije slučajna, iako se dva sveta razlikuju u skali i istoriji. Francuski božole je industrijski fenomen sa ciframa od preko trinaest miliona boca i izvozom u preko sto zemalja. Srpski portugizer na Fruškoj gori je mikro-regionalna priča koja se tek budi iz zaborava. Ali oboje počivaju na istoj logici: mlado vino nije samo proizvod, to je ritual koji vraća ljude u vinogradarske ulice, koji povezuje proizvođača sa potrošačem bez posrednika i koji podseća da je vinogradarstvo pre svega sezonski ciklus.
Portugizer je nekada bio jedna od dominantnih sorti na Fruškoj gori, a onda je potisnut „modnijim" sortama i skoro zaboravljen. Činjenica da Mačkov podrum devetnaestu godinu zaredom organizuje Dan mladog portugizera nije samo turistička manifestacija — to je čin sortne rehabilitacije. Svaka čaša svatovca koji se toči u Vinskoj ulici jeste argument da terroir Fruške gore ne mora da se ogleda isključivo u cabernetu i merlou. Sorta koja je na ovim prostorima odomaćena vekovima ima pravo na svoju priču i svoju čašu.
Istovremeno, francusko iskustvo sa božoleom pokazuje šta se dešava kada se mlado vino pozicionira kao brend. Japan sa milion i osam stotina hiljada boca nije slučajno najveće strano tržište — to je rezultat decenija marketinga, priče i rituala koji se lako prepoznaje i prenosi. Srpsko vinogradarstvo taj put tek počinje da shvata. Irig je korak u pravom smeru, ali korak koji zahteva kontinuitet, investiciju i — što je najteže — strpljenje.
Mlado vino je najiskreniji izveštaj o jednom vinogradarskom letu. Nema vremena za doterivanje, nema odležavanja koje bi prikrilo mane — ono što je u čaši je ono što je bilo u vinogradu. Ovog leta, i u Božoleu i na Fruškoj gori, to znači vrućine koje su ubrzale berbu i izazove koje su vinari morali da prežive. Subota u Irigu prilika je da se u toj iskrenosti uživa bez ukrasa — uz tamburaše, sremačke specijalitete i čašu svatovca koja priča priču o Fruškoj gori onako kako nijedan izveštaj ne može.
Izvor: Agromedia, 19. novembar 2026.
💬 0 comments