Suša briše američku pšenicu sa mape: Šta to znači za srpskog ratara

Suša briše američku pšenicu sa mape: Šta to znači za srpskog ratara

Dok srpski ratari broje dane do zimskog mirovanja i nadaju se snežnoj pokrivci koja će zaštititi oziminu, američki kolege gledaju u presuvenu zemlju i pitaju se da li uopšte imaju šta da žanju sledećeg proleća. Više od šezdeset odsto kontinentalnog dela Sjedinjenih Američkih Država od aprila ove godine tone pod um

Agro Urednik 5 min čitanja 39 pregleda

Dok srpski ratari broje dane do zimskog mirovanja i nadaju se snežnoj pokrivci koja će zaštititi oziminu, američki kolege gledaju u presušenu zemlju i pitaju se da li uopšte imaju šta da žanju sledećeg proleća. Više od šezdeset odsto kontinentalnog dela Sjedinjenih Američkih Država od aprila ove godine tone pod umerenom do ekstremnom sušom, a brojke koje stižu iz američkog Sistema za praćenje suše ne ostavljaju prostor za optimizam. Ono što se dešava na američkim ratarstvima nije samo njihov problem — to je signal koji ide pravo na berze žitarica, a odatle u džep svakog proizvođača pšenice u Vojvodini, Mačvi i svugde gde se ozimina seje.

Zašto američka suša pogađa i srpskog ratara

Sjedinjene Države su treći najveći proizvođač pšenice na svetu, iza Kine i Indije. Kada američki rod padne, svetske zalihe se skupe, cene na berzama u Čikagu rastu, i taj talas pre ili kasnije doplovi do nas. Srpski proizvođač pšenice već deceniju živi u paradoksu — proizvede više nego što tržište može da apsorbuje, a cena koju dobija često ne pokriva ni troškove proizvodnje. Ali kada svetska ponuda padne, psihologija berze se menja i lokalne otkupne cene prate trend naviše, makar i sa zakašnjenjem.

Zato suša u Americi nije daleka vest sa CNN-a. To je ekonomska sila koja će sledeće godine oblikovati i otkupnu cenu pšenice u Srbiji.

Brojke koje bodu oči

Američka Nacionalna služba za poljoprivrednu statistiku objavila je podatke koji se teško čitaju bez treptanja. Čak četrdeset četiri odsto ovogodišnjeg roda ozime pšenice ocenjeno je kao loše ili veoma loše stanje. U Nebraski, jednoj od ključnih ratarskih država, taj udeo je dosegao osamdeset dva odsto. Da ponovim — osam od deset useva u Nebraski je u stanju koje se zvanično vodi kao loše ili veoma loše.

To nije statistička anomalija. To je kolaps.

Prolećni mrazevi su dodatno zabijali ekser u kovčeg američke ozimine, zajedno sa nedostatkom padavina koji traje mesecima. Procene američkog Ministarstva poljoprivrede idu korak dalje — čak trideset dva odsto površina pod ozimom pšenicom moglo bi biti napušteno. Ako se to ostvari, biće to jedan od najvećih gubitaka u američkoj ratarskoj proizvodnji još od perioda Velike depresije tridesetih godina prošlog veka.

Kukuruz i stočna hrana pod pritiskom

Problem nije ostao zatvoren u pšenicu. Pašnjaci i zemljište za proizvodnju sena su u lošem stanju zbog nedostatka vlage, što stvara lančani pritisak na stočarski sektor. Krava ne pita za berzu — njoj treba hrana svakog dana. Kada nema paše i kada se ne uspeva sa senom, stočar mora da kupuje hranu po cenama koje rastu upravo zato što je ponuda nedovoljna.

Pojedini proizvođači u Kanzasu, državi koja je sinonim za američku pšenicu, odustali su i od setve kukuruza i sirka. Zemlja je suva, semena nema gde da primi, i nema smisla bacati novac u jamu. To je racionalna odluka pojedinca koja na agregatnom nivou postaje katastrofa.

Zapad bez vode, Kalifornija pod pretnjom

Na zapadu zemlje situacija ima svoj specifični oblik. Visoke temperature i odsustvo snežnih padavina tokom zime doveli su do smanjenja zaliha vode u akumulacijama Mid i Pauel. Ova dva jezera su kičma navodnjavanja za poljoprivredne površine u Kaliforniji, državi koja hrani Ameriku voćem, povrćem, bademima i orasima.

Kada Mid i Pauel padnu, Kalifornija mora da smanjuje površine pod navodnjavanjem. To znači manje paradajza, manje badema, manje svega onoga što zimi stiže na naše police u obliku skupih uvoznih proizvoda. Lanac je duži nego što se čini na prvi pogled.

Šta ovo znači za čoveka na terenu

Američka suša je najpre poruka o klimatskoj stvarnosti u kojoj poljoprivreda globalno funkcioniše. Ono što se dešava u Kanzasu i Nebraski nije lokalni incident — to je deo obrasca u kojem ekstremni vremenski događaji postaju norma, a ne izuzetak. Srpski ratar koji je ove jeseni gledao kako mu se ozimina muči sa nedostatkom vlage u zemljištu, koji je čekao kišu da krene setva, koji je merio koliko je padavina palo i psovao jer je bilo premalo — taj ratar već živi u istom obrascu.

Stručnjaci upozoravaju da će dugotrajna nestašica vode najviše pogoditi manje porodične farme u Americi, koje bi mogle biti primorane da smanjuju površine ili menjaju strukturu proizvodnje. Posledice su već tu — niži prinosi i smanjena profitabilnost. Zamenite reč „Amerika" sa „Srbija" i reč „Kanzas" sa „Banat" i tekst zvuči podjednako uverljivo. Mala gazdinstva su svuda najugroženija jer nemaju finansijski jastuk da prežive sezonu u kojoj rod padne za trideset odsto. Veliki sistemski igrači prežive jer imaju obrtni kapital, kreditne linije i osiguranje. Mali gazda jede ono što proizvede, a kada ne proizvede — jede ušteđevinu.

Iz američke krize — prilika i opasnost

Za srpskog proizvođača pšenice, američka suša može značiti više otkupne cene sledeće sezone. Svetska ponuda pada, berze reaguju, i naš ratar koji uspe da izvuče pristojan rod iz useva koji je preživeo zimu može da proda skuplje nego što bi to radio u godini punih američkih žitnica. To je prilika.

Ali prilika je iluzorna ako se ne iskoristi. Srpska poljoprivreda ima hronični problem sa sistemima za navodnjavanje. Većina ratara u Vojvodini se oslanja isključivo na padavine, a instalacija sistema za navodnjavanje je investicija koja se vraća samo kroz višegodišnji horizont. Dok se to ne desi, svaka sušna godina je kocka. Američka suša nas uči da klima ne bira — i Kanzas i Kikinda stoje na istoj liniji fronta.

Ono što razlikuje američkog i srpskog ratara nije klima, nego institucionalna podrška. Amerikanac ima osiguranje useva koje funkcioniše, kreditne programe i mrežu savetodavne službe koja radi. Srpski ratar ima perjanicu i molitvu za kišu. Dok to ne promenimo, svaka suša — bilo američka, bilo naša — biće pretnja, a ne izazov koji sistem može da apsorbuje.


Izvor: Agro TV, 19. novembar 2026.

💬 0 komentara