Zelena tranzicija koja gazi slatine: 493 hektara Potamišja pred panelima, ornitolozi traže stop

Zelena tranzicija koja gazi slatine: 493 hektara Potamišja pred panelima, ornitolozi traže stop

Kada neko pomene obnovljive izvore energije u Srbiji, prva reakcija je obično klimanje glavom. Zeleno, napredno, evropski.

Agro Urednik 5 min read 36 views

Kada neko pomene obnovljive izvore energije u Srbiji, prva reakcija je obično klimanje glavom. Zeleno, napredno, evropski. Ali kada se ista priča suoči sa sto osamdeset pet vrsta ptica, osamnaest reliktnih i endemičnih vrsta i predelom koji je država pre tri godine proglasila izuzetnim — onda klimanje glavom postaje teže. Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije upravo je zatražilo potpuno odbacivanje Nacrta plana detaljne regulacije solarnih elektrana u katastarskim opštinama Opovo i Baranda, i to nije puko protivljenje iz ekološkog komfora. To je zahtev zasnovan na brojkama koje je teško zaobići.

Zaštićeno područje koje štiti sve osim onog najvažnijeg

Vlada Srbije je krajem oktobra 2023. godine proglasila Predeo izuzetnih odlika „Potamišje" zaštićenim područjem. U teoriji, potez koji je trebalo da sačuva jedinstvene slatinske i močvarne ekosisteme Donjeg Potamišja. U praksi, iz granica zaštićenog područja su izostavljene akvatorije Velike Slatine, Slatine, Rakitaša i Pečene Slatine — upravo one površine koje sada zanima investitor u solarne panele.

Zaštićeno područje koje štiti sve osim onoga što treba da štiti nije zaštita. To je paradoks koji ornitolozi pokušavaju da razreše pre nego što beton i čelik reše stvar umesto njih.

Brojke koje ne praštaju

Projekat obuhvata približno 493 hektara nekadašnjih slatinskih jezora i ribnjaka. To nije parcela pored puta koju neko prekrije panelima i zaboravi. To je celovit ekosistem koji se zatrpava i adaptira za energetsko postrojenje, na lokaciji koja po biološkoj raznolikosti spada u red najvrednijih kontinentalnih staništa koja su nam preostala.

Prema podacima DZPPS-a, na širem području planirane elektrane zabeleženo je 185 vrsta ptica. Pored toga, evidentirano je preko sto dvadeset dve vrste algi i četrnaest vrsta vodozemaca i gmizavaca. Centar za informacije o biodiverzitetu Biološkog fakulteta u Beogradu dodaje još jednu brojku u ovu sliku: 127 vrsta značajnih za zaštitu prirode na tom prostoru, od čega osamnaest označenih kao reliktne, endemične ili retke. Osamnaest vrsta koje su preživele sve dosadašnje prenamene, melioracije i krčenja — i koje sada treba da ostanu bez staništa zarad kilovata.

Marko Šćiban, ornitolog DZPPS-a, nije ostavio prostora za nagađanje o tome gde njegovo udruženje stoji.

„Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije podržava razvoj obnovljivih izvora energije, ali smatramo da se on mora zasnivati na izboru ekološki prihvatljivih lokacija, što u ovom projektu radikalno nije slučaj. Projekat predviđa zatrpavanje i adaptaciju kontinentalnih slanih bara, močvara i slatina koje predstavljaju izuzetno retka, ekološki specifična, ugrožena staništa, izuzetno značajna za očuvanje biodiverziteta" — Marko Šćiban, ornitolog DZPPS-a

Ribnjaci koji su prestali da budu ribnjaci

Jedna od najzapaljivijih tačaka ove priče nije ekologija sama po sebi, nego način na koji je zemljište promenilo namenu. Nekadašnji ribnjaci u Opovu i Barandi planski se prenamenjuju u građevinsko zemljište, što DZPPS ocenjuje kao potez prvenstveno u interesu investitora, a ne lokalne zajednice. Preduzeće Ribarstvo DOO Baranda je prilikom kupovine zemljišta imalo obavezu obavljanja ribarske delatnosti. Prvobitno predviđeni zakup od deset godina naknadno je produžen na trideset — i sada se ta ista površina planira za solarne panele umesto za proizvodnju ribe, sportski ribolov i ekoturizam.

Pitanja prenamene zemljišta i zaštite javnog interesa, kako navodi DZPPS, ranije su pokretana i na sednicama Skupštine opštine Opovo. Lokalni ljudi nisu čekali da im ornitolozi skrenu pažnju — sami su videli kuda vetar duva. Ali ko sluša skupštinsku raspravu kada se iza nje nalazi investicija od stotina megavata?

DZPPS nudi i konkretnu alternativu: postavljanje solarnih panela na krovove kuća i drugih objekata u Opovu i Barandi. Rasute, decentralizovane instalacije koje bi proizvodile struju bez zatrpavanja stotina hektara prirode. Logično, izvodljivo, tehnički realno. Ali manje profitabilno za velikog investitora nego zelena paša od 493 hektara.

Šta ovo znači za poljoprivredu i ruralne zajednice

Ovde nije reč samo o pticama, koliko god ih bilo sto osamdeset pet. Slatinska i močvarna staništa u Vojvodini su deo poljoprivrednog i ribarskog identiteta regiona. Kada se takva zemljišta prenamenjuju u građevinska, gubi se ne samo biodiverzitet već i mogućnost da lokalno stanovništvo živi od tih resursa — kroz ribarsku proizvodnju, ekoturizam, poljoprivredne aktivnosti koje zavise od zdravih vodenih ekosistema.

Ruralna Vojvodina već gubi ljudi migracijama ka gradovima i inostranstvu. Kada se preostali prirodni resursi zatrpaju panelima, lokalna ekonomija dobija kilovate, a gubi sve ostalo. I to je tačka koju nijedan izveštaj o obnovljivim izvorima ne pominje dovoljno: ko ostaje u selu kada selo izgubi i poslednji komad prirode koji ga je držao na životu?

Trend prenamene poljoprivrednog i prirodnog zemljišta u energetske svrhe nije nov u Srbiji. Videli smo ga u raznim varijantama širom Vojvodine, od vetroparkova do solarnih polja, i uvek je ista priča: investitor dođe sa projektom, lokalna samouprava vidi budžet i radna mesta, ekolozi upozore, i na kraju se nađe kompromis koji ekolozi nisu tražili, a investitor je dobio najviše. Razlika je u tome što je ovde područje već pod režimom zaštite — ili bi trebalo da bude, da granice nisu povučene tako da isključuju baš ono što je najvrednije.

DZPPS najavljuje da će u narednom periodu dostaviti dodatne podatke kao osnovu za proširenje granica zaštićenog područja PIO „Potamišje". To je potez koji može da promeni karakter cele priče — ako se slatinske akvatorije konačno obuhvate režimom zaštite, solarne elektrane na tom mestu postaju pravno mnogo teže izvodljive. Pitanje je samo da li će to prethoditi donošenju plana ili će doći kasno, kada se beton već bude sipao.

Cena „zelene" tranzicije na tuđi račun

Obnovljiva energija nije sporna. Sporno je kada se „zeleno" plaća uništavanjem onoga što je priroda stvarala hiljadama godina, a država štitila — ili trebalo da štiti — svega tri godine ranije. Srbija ima krovova, deponija, industrijskih zona i degradiranih površina na kojima solarni paneli ne bi ugrozili ništa osim prašine. Donje Potamišje to nije. A ako ni predeo izuzetnih odlika ne može da odbrani svoje granice od investitorskog projekta, onda se treba zapitati čime se, zapravo, bavimo kad kažemo „zaštita prirode" u ovoj zemlji.


Izvor: Agro News, 20. novembar 2026.

💬 0 comments