Otkupne cene primarnih poljoprivrednih proizvoda pale su na izuzetno nizak nivo u odnosu na sve veće troškove proizvodnje, upozoravaju stručnjaci za poljoprivredu. Kao moguća rešenja navode povećanje subvencija, ali i snažnije uključivanje poljoprivrednika u vlasništvo nad skladišnim i prerađivačkim kapacitetima.
"Mislim da je u novim tržišnim okolnostima, kada je liberalizovana trgovina i tržište Srbije otvoreno za uvoz, domaćim poljoprivrednicima teško da se izbore sa evropskom konkurencijom. Ako se Srbija već opredelila za partnerstvo sa EU, trebalo bi da i poljoprivrednike subvencioniše kako se to radi i u EU" — rekao je agroanalitičar Milan Prostran.
Agroanalitičar Milan Prostran podseća da se pre više decenija država mešala u određivanje garantovane ili interventne cene, ne samo u Srbiji već i u EU, ali je liberalizacijom tržišta to napušteno.
Cene padaju, troškovi rastu
Za pšenicu iz novog roda kupci trenutno nude 20-21 dinar po kilogramu — koliko je koštala i pre desetak godina. Zadružni savez Vojvodine je izračunao da bi minimalna cena pšenice ove godine trebalo da bude 27 dinara da bi pokrila troškove proizvodnje.
Proizvođači maline su prošle godine prodavali po 600 dinara po kilogramu, a ove godine je cena oko 400 dinara. Višnje su prošle godine koštale oko 120 dinara, a sada toliko vredi samo prva klasa — koju je gotovo nemoguće naći zbog suše. Za ostale kategorije otkupne cene su i manje od 50 dinara po kilogramu.
Srbija nema finansijsku snagu EU
Prostran ističe da trpi kritike što zagovara povećanje subvencija prema poljoprivredi, koje sada iznose 7,1 odsto budžeta, sa obrazloženjem da nikad nisu bile veće.
U EU se u budžetu izdvajalo 44 odsto za podršku poljoprivredi do usvajanja poslednjeg budžeta, a zatim su ta sredstva smanjena na 39 odsto.
"Tačno je da je EU smanjila izdvajanja za poljoprivredu, ali sa 44 na 39 odsto. Srbija je ove godine za tu granu privrede izdvojila 7,1 odsto budžeta" — napominje Prostran.
Dodaje da je jasno da Srbija nema finansijsku snagu EU, ali da joj — ako želi da bude deo zajednice — treba usaglašavanje i u tom sektoru.
"Budžet za poljoprivredu bi trebalo povećavati tako što bi se bar za desetak godina dostiglo 20-25 odsto udela u republičkom budžetu"
Suvlasništvo kao ključno rešenje
Profesor Miladin Ševarlić ocenjuje da je država odgovorna što je prodala skladišne kapacitete za ratarske proizvode i hladnjače za voće.
Za visoke cene repromaterijala krivi su uvoznici, a za visoke cene u trgovini sami trgovci — što odgovara i državi koja naplaćuje više poreza na dodatu vrednost (PDV).
"Rešenja treba tražiti u suvlasništvu proizvođača u skladišnim i prerađivačkim kapacitetima" — zaključuje Ševarlić.
Dodaje da posledice dispariteta cena već sežu u budućnost: ove godine je od planiranih 800 studenata na poljoprivrednim fakultetima upisano samo 270 mesta, a u srednjim poljoprivrednim školama učenici se mogu nabrojati na prste.
Izvor: N1 / Agromedia
💬 0 comments