Svaki poljoprivrednik u Srbiji koji je ikada vozio pun prikolicu žita, jabuka ili svinja na otkup zna taj osećaj — pregovaraš sa nekim ko u ruci drži kalkulator, a ti držš volan. Ministarstvo poljoprivrede je donelo pravilnik koji bi trebalo da krajnje promeni tu dinamiku. Obavezni pisani ugovori između proizvođača, prerađivača i otkupljivača sada pokrivaju gotovo sve ključne sektore srpske poljoprivrede, od žitarica do pčelinjih proizvoda, sa preciznim pravilima o tome šta ugovor mora da sadrži i koliko dugo otkupljivač sme da čeka sa isplatom.
Zašto baš sada i šta je prethodilo
Ovo nije prvi put da država pokušava da uvede red u odnos između proizvođača i otkupljivača, ali je prvi put da pravilnik obuhvata toliko sektora istovremeno. Nedavno je sličan pravilnik donešen za sektor mleka i mlečnih proizvoda, gde su dugogodišnje tenzije između mlekara i proizvođača mleka već odavno zahtevale pravni okvir. Sada se isti princip proširuje na žitarice, voće i povrće, prerađevine od voća i povrća, goveđe i teleće meso, svinjsko meso i pčelinje proizvode.
Pravilnik je donet na osnovu Zakona o uređenju tržišta poljoprivrednih proizvoda, što znači da nije puka administrativna preporuka, već propis koji obavezuje sve učesnike u lancu snabdevanja hranom. Pitanje koje ostaje je koliko će na terenu zaista biti sprovođen.
Šta ugovor mora da sadrži — i šta to znači za proizvođača
Novi pravilnik precizno propisuje osnovne elemente koje svaki ugovor mora da ima. To uključuje podatke o ugovornim stranama, predmet ugovora, količinu i dinamiku isporuke, cenu, rokove i način plaćanja, kao i mesto i način isporuke. Ugovorom moraju biti uređeni i pitanja odgovornosti za kvalitet i količinu proizvoda, postupanje u slučaju više sile, trajanje ugovora i način njegovog zaključivanja.
Za proizvođača koji je do sada najčešće dobijao usmenu nagodbu ili SMS poruku sa cenom i vremenom dolaska kamiona, ovo je suštinska promena. Zato što svaki od tih elemenata, kada je na papiru, prestaje da bude predmet pregovaranja u trenutku isporuke — kada je proizvođač u najslabijoj poziciji jer je roba već ubačena ili utovarena.
Ovo nije nova administrativna obaveza, već mehanizam koji donosi veću pravnu sigurnost, više poverenja i stabilnije poslovanje za sve učesnike u lancu snabdevanja hranom. — Dragan Glamočić, ministar poljoprivrede
Ministar Glamočić je prilikom predstavljanja pravilnika istakao da je cilj uspostavljanje fer odnosa između proizvođača, prerađivača i otkupljivača, kao i veća sigurnost poljoprivrednika prilikom prodaje njihovih proizvoda. To su reči koje svaki proizvođač godinama želi da čuje, ali koje je doskora retko ko imao priliku da proveri u praksi.
Rokovi plaćanja: gde je crta
Jedan od najkonkretnijih delova pravilnika odnosi se na rokove plaćanja, i tu prestaje svaka dvosmislenost. Kvarljivi poljoprivredni i prehrambeni proizvodi moraju biti plaćeni u roku do trideset dana od isporuke. Za ostale poljoprivredne proizvode rok plaćanja je do šezdeset dana, odnosno u skladu sa ugovorom i zakonom.
Ovo je direktan odgovor na jednu od najvećih boljki srpske poljoprivrede — situaciju u kojoj proizvođač isporuči robu, a onda mesecima čeka naplatu, dok mu se troškovi proizvodnje ne gomilaju i krediti ne vraćaju. Voće i povrće, koje po svojoj prirodi ne trpi čekanje ni na polju ni na računu, sada imaju jasno definisan rok koji otkupljivač ne može da zaobiđe arbitražom ili tihim produženjem.
Pčelinji proizvodi, goveđe i teleće meso, svinjsko meso — svi su obuhvaćeni istim pravilom. Za proizvođača meda koji isporuči burad otkupljivaču u julu, ili za stočara koji preda grla u junu, značenje ovog pravila je jednostavno: znate kad vam novac treba da stigne, i to je to.
Ali tu nastaje pitanje koje svaki iskusan poljoprivrednik odmah postavlja. Ko kontroliše da li je ugovor zaključen? Ko kažnjava otkupljivača koji plati za četrdeset pet dana umesto za trideset? Pravilnik je dobar na papiru, ali njegova snaga meri se isključivo sprovođenjem.
Preciziranjem ovih elemenata smanjuje se prostor za nesporazume i različita tumačenja, dok poslovni odnosi između proizvođača i otkupljivača postaju sigurniji i predvidljiviji. — iz saopštenja Ministarstva poljoprivrede
Teren: između nade i iskustva
Posle decenija u kojima je usmeni dogovor bio zlatno pravilo otkupa, a pisani ugovor luksuz koji su sebi mogli da priušte samo najveći proizvođači, ovaj pravilnik predstavlja kulturološki pomak koliko i pravni. Proizvođač koji ulazi u sezonu sa ugovorom u kom piše količina, dinamika isporuke i cena — ili bar mehanizam formiranja cene — može da planira. Može da zna da li ima smisla posejati pedeset hektara više, ili da li treba da traži kredit za oplodnju.
Sa druge strane, otkupljivači i prerađivači dobijaju nešto što im je možda i važnije — sigurnu sirovinsku bazu. Ministarstvo upravo to i očekuje od primene pravilnika: dugoročnije planiranje proizvodnje, sigurniji plasman za proizvođače i stabilnija sirovinska baza za prerađivače. U teoriji, to je win-win. U praksi, sve zavisi od toga da li će ugovori biti poštovani jednako na velikim silosima i u malim otkupnim stanicama na putu ka unutrašnjosti.
Šta ovo znači za srpsku poljoprivredu
Srpska poljoprivreda je decenijama živela u paradoksu — imamo Zakon o uređenju tržišta poljoprivrednih proizvoda, ali je veliki deo tržišta funkcionišao po nepisanom pravilu ko je kome dužan i ko koga čeka. Ovaj pravilnik ne rešava sve probleme, ali postavlja aršin. Ako se sprovodi, proizvođač više ne mora da se zaklinje na selu da mu otkupljivač duguje novac od prošle sezone — to piše u ugovoru i ima rok.
Ako se ne sprovodi, biće još jedan propis koji lepi na zidu kancelarije dok na terenu sve ostaje po starom. Iskustvo nas uči da je u srpskoj poljoprivredi razlika između propisa i prakse često veća nego između otkupne i prodajne cene. Ali prvi korak je napravljen, i to je više nego što smo imali juče.
Glamočićev pravilnik je dobar tekst. Sada ostaje da vidimo ko će ga čitati — i ko će ga poštovati. Jer ugovor vredi onoliko koliko onaj ko ga potpisuje ima nameru da ga ispoštuje, a poljoprivrednik u Srbiji to zna bolje nego bilo koji pravnik u ministarstvu.
Izvor: Agro News, 12. jul 2026.
💬 0 comments