Svaki put kad te tankera usisaš na pumpi, gledaš u aparat i računaš koliko ti je litara dizela oteo ovog meseca. Ako si proizvođač iz Vojvodine sa trista hektara, ta računica ne ide u hiljade — ide u stotine hiljada dinara. Vlada Srbije je juče donela odluku koja bi trebalo da te malo rastereti: dodatno privremeno smanjenje akciza na derivate nafte za pet procenata, što ukupno umanjenje dovodi do deset posto. Mera važi od danas i traje do 19. jula.
Zašto baš sada i šta se dešavalo pre
Ovo nije prvi put da država pokušava da ublaži udar cena goriva. Proizvođačke cene naftnih derivata u Srbiji rastu već nedeljama, a razlog nije u domaćim rafinerijama — krivac je skupoća sirove nafte na svetskom tržištu. Kad barel poskupeju na globalnom nivou, taj talas stigne do svake pumpe u Banatu, do svake srpe u Mačvi, do svakog traktora u Toplici.
Vlada je reagovala u dva korika. Prvo je već smanjila akcize za pet procenata. Sada dodaje još pet, pa ukupno umanjenje iznosi deset posto. Cilj, kako navose iz Vlade, jeste ublažavanje posledica rasta cena energenata i smanjenje pritiska na tržište naftnih derivata.
Šta brojke kaču i koliko stvarno štediš
Prema privremenim iznosima akciza koje će važiti do 19. jula, akciza na olovni benzin iznosiće 68,90 dinara po litru. Na bezolovni benzin pada na 64,80 dinara po litru. Za gasna ulja — odnosno dizel, gorivo koje teče kroz vene srpske poljoprivrede — akciza će iznositi 66,64 dinara po litru.
Za proizvođača koji mesečno potroši tri hiljade litara dizela — a to je prosečan gazdinstvo sa stotinak hektara oranica u sezoni obrade — desetoprocentno smanjenje akcize znači određenu olakšicu. Ali ključno pitanje je: da li će to smanjenje akcize zaista stići do pumpa, ili će ga trgovci progutati pre nego što stigne do tebe.
Smanjenje akciza je dobrodošlo, ali privremeno rešenje ne rešava strukturni problem. Poljoprivrednik ne može da planira proizvodnju na osnovu mere koja traje dvadesetak dana. — analitičar agrarnog tržišta
I to je suština problema. Mera je privremena. Posle 19. jula, ukoliko Vlada ne donese novu odluku, vraćaju se redovni iznosi akciza. I šta onda? Kočiš traktor usred žetve i čekaš da vidiš da li će država produžiti?
Dizel kao krvotok srpske poljoprivrede
Nema poljoprivrede bez dizela. Znamo to svi — od onoga koji obrađuje pet hektara kod Leskovca do onoga koji ora hiljadu hektara u Kikindi. Traktori, kombajni, kamioni za prevoz useva, agregati za navodnjavanje — sve radi na tečnost koja je u poslednje dve godine postala skuplja od nekih pesticida po litru.
Kad Vlada smanjuje akcizu za deset procenata, to na papiru izgleda kao konkretna mera. Na terenu, međutim, stvari funkcionišu drugačije. Lanac je ovakav: država smanji akcizu → uvoznik ili rafinerija formira cenu → veliki trgovac doda svoju maržu → mala pumpa na raskršću kod sela doda svoju → ti platiš. Svaka karika u tom lancu može da apsorbuje deo olakšice pre nego što stigne do tvog džepa.
Pitanje nije samo da li će gorivo biti jeftinije. Pitanje je da li će i kada će ta razlika biti vidljiva na pumpi, ili će trgovci marže prilagoditi pre nego što potrošač i oseti razliku. — izvor iz naftnog sektora
I tu dolazimo do suštine: privremene mere donose privremeno olakšanje. A poljoprivreda ne radi na privremenim olakšicima. Setva traje nedeljama, žetva traje nedeljama, prskanje moraš da obaviš u pravom trenutku. Ti ne možeš da kažeš traktoru "stani, čekamo Vladu da produži smanjenje akcize".
Šta ovo znači za tebe na terenu
Hajmo da budemo konkretni. Ako ti dizel na pumpi košta, recimo, 190 dinara po litru — a akciza u tome učestvuje sa oko 66 dinara — desetoprocentno smanjenje akcize teoretski bi trebalo da spusti cenu za oko šest do sedam dinara po litru. Na tri hiljade litara mesečno, to je oko osamnaest do dvadeset hiljada dinara manje. NIje zanemarljivo, ali nije ni spas.
Za velike proizvođače sa deset i više traktora i kombajna, potrošnja ide i do deset hiljada litara mesečno u pik sezone. Tu se šteda meri u desetinama hiljada dinara. Ali opet — to je pod uslovom da smanjenje akcize prođe kroz lanac trgovine bez gubitaka.
Problem je i u tome što poljoprivrednici nemaju alternativu. Ne možeš da pređeš na struju jer nema infrastrukture. Ne možeš da pređeš na biogoriva jer ih nema na pumpama u dovoljnoj količini. Stojiš uz dizel i plaćaš koliko košta.
Dok god je gorivo privremeno jeftinije, mi privremeno dišemo. A poljoprivreda ne može da se zasniva na privremenom disanju. — poljoprivredni proizvođač iz Banata
Šira slika: akcize kao politički instrument
Ono što nas muči kao poljoprivrednu javnost jeste pitanje zašto akcize na gorivo uopšte moraju da budu toliko visoke. Srbija ima jednu od najviših akciza na dizel u regionu. Ako uporediš sa Hrvatskom, Mađarskom, Rumunijom — naše akcize su među najvišim. I svaki put kad dođe do krize na svetskom tržištu, Vlada reaguje tako što privremeno seče akcizu za pet posto, pa za još pet, pa produžava, pa vraća.
To je politika gašenja požara, a ne strategija. Umesto da se strukturno smanje akcize na poljoprivredni dizel — kako to rade mnoge evropske zemlje koje imaju povlašćene cene goriva za farme — mi dobijamo privremene mere koje važe dvadesetak dana.
U Nemačkoj, na primer, poljoprivrednici plaćaju znatno niže akcize na dizel za poljoprivrednu upotrebu. U Francuskoj postoji sistem povraćaja dela akcize za farmere. Kod nas, svaki put kad svet potrese cena nafte, čekamo da Vlada donese privremenu odluku.
Zaključak
Smanjenje akciza na gorivo je dobro i treba ga podržati — niko neće da odbaci olakšicu kad mu se sipa dizel u traktor. Ali dok god je ta mera privremena i donosi se na dva-tri nedelje, mi smo u začaranom krugu. Poljoprivredniku treba predvidiva cena energenata na godinu dana unapred, ne na dvadeset dana. A dok to ne shvati onaj ko donosi odluke — mi ćemo nastaviti da gledamo u aparat na pumpi i računamo koliko nam je oduzela država, a koliko svet.
Izvor: AgroSmart, 13. jul 2026.
💬 0 comments