Kada Republički zavod za statistiku objavi da su cene pale, u Beogradu se pomiri sa brojkama, a na gazdinstvima u Banatu, Šumadiji i na Kopaoniku neko ponovo prelazi računicu i pita se kako će preživeti naredni mesec. Podaci za maj ove godine govore o padu od 4,3 odsto u odnosu na isti mesec prethodne godine, a kada se zaviri ispod proseka, vidi se da je stočarstvo ponovo onaj sektor koji krvari najjače. Ovo nije još jedna suva statistička saopštenja — ovo je slika onoga što se dešava na terenu, mesece pre nego što se pojavi u političkim govorima.
Šta nam zapravo govore brojevi
Republički zavod za statistiku objavio je sredinom jula podatke za maj, i oni nisu ohrabrujući. Cene proizvođača proizvoda poljoprivrede i ribarstva pale su za 4,3 odsto u odnosu na maj prethodne godine. Posmatrano mesečno, u odnosu na april 2026. godine, pad iznosi 2,2 odsto. Ako se pogleda kumulativno — januar-maj 2026. u odnosu na isti period 2025. — prosek je pao za 2,8 odsto. Brojke su jasne: trend je negativan i ne pokazuje znake zaustavljanja.
Ono što je posebno zabrinjavajuće jeste gde taj pad udara najjače. Po glavnim grupama proizvoda, najveći uticaj na pad cena u maju u odnosu na prethodnu godinu zabeležen je u grupama Stoka i živina sa padom od 9,5 odsto i Stočni proizvodi sa padom od 7,6 odsto. Isti taj par grupa vodi i u mesečnom poređenju — oba sektor su zabeležila pad od 2,7 odsto u odnosu na april. Drugim rečima, stočarstvo ne pada samo godišnje — pada i iz meseca u mesec.
Kada ti cena padne skoro deset odsto za godinu dana, a troškovi stočne hrane, energije i lekova rastu — onda ne pričaš o padu cena, pričaš o gašenju proizvodnje. — izjava poljoprivrednog proizvođača iz Vojvodine, tipična za situaciju na terenu
U kumulativnom pregledu za prvih pet meseci 2026. godine, najveći pad zabeležen je u grupi Industrijsko bilje, sa padom od čak 10,0 odsto, dok su Stočni proizvodi ponovo među najpogođenijima sa padom od 5,2 odsto. Industrijsko bilje — suncokret, soja, uljana repica — prati globalne trendove cena na berzama, ali u lokalnom kontekstu to znači manje prihoda po hektaru za proizvođače koji su uložili u navodnjavanje, kvalitetan semen i agrotehniku.
Zašto ovo pogađa baš stočare
Stočarstvo u Srbiji decenijama funkcioniše po modelu koji je jednostavan, ali surov — tanka marža, visoki fiksnih troškovi i potpuna zavisnost od cena hrane. Kada cena govedine, svinjskog mesa ili živine pada na otkupu, gazdinstvo ne može da prebaci trošak na potrošača jer je trgovina ta koja diktira maloprodajnu cenu. Proizvođač je na kraju lanca i on prvi oseti svaki pad.
Pad od 9,5 odsto u grupi Stoka i živina u odnosu na maj prethodne godine znači da otkupne cene nisu samo stagnirale — one su se značajno smanjile. Ako se setimo da su stočari već prošli kroz period visokih cena stočne hrane, nakon suše i skoka cena kukuruza i soje, sada se nalaze u situaciji gde im inputi ostaju skuplji, a output postaje jeftiniji. To je matematika koja vodi u likvidacioni problem.
Ne pada samo cena — pada i motivacija. Čovek koji ima sto krava i vidi da mu se margina topi svakog meseca, na kraju se pita zašto uopšte ustaje u pet ujutru. — reči iskustvenog stočara iz centralne Srbije
Stočni proizvodi — mleko, jaja, mlečni proizvodi — prate istu putanju. Pad od 7,6 odsto godišnje i 2,7 odsto mesečno ukazuje na to da se ne radi o jednokratnom korekcijom, već o sistematkskom trendu. Mlekare u Srbiji već godinama održavaju otkupnu cenu mleka na nivou koji jedva pokriva troškove proizvodnje na manjim gazdinstvima, i svaki dodatni pritisak znači da još jedan proizvođač prestaje sa isporukom.
Šta ovo znači za srpsku poljoprivredu
Ovi podaci nisu izolovani — oni se uklapaju u širu sliku pritisnute domaće poljoprivrede. Pad cena poljoprivrednih proizvoda istovremeno sa rastom troškova proizvodnje stvara makroekonomsku škare koje se najteže podnose u sektorima sa dugim ciklusom proizvodnje, a to je upravo stočarstvo. Dok ratar može da promeni usev za jednu sezonu, stočar ne može da promeni stado preko noći. Govedo koje se godišnje uzgaja ne može se prodati ispod cene bez gubitka koji se prelama na naredne godine.
Industrijsko bilje sa padom od deset odsto u prvih pet meseci takođe signalizira pritisak na ratarsku proizvodnju. Suncokret i soja su usevi koji su poslednjih godina bili među najprofitabilnijim, ali globalna ponuda i kretanje cena na međunarodnim berzama ne prave razliku između srpskog i mađarskog proizvođača. Pad otkupne cene znači da će neki proizvođači ove jeseni ponovo razmišljati o strukturi setve za narednu godinu, a to može dovesti do smanjenja površina pod industrijskim biljem.
Pitanje koje svaki poljoprivrednik postavlja jeste — gde su mere? Subvencije u stočarstvu postoje, ali su niske i ne prate tempo pada cena. Agrarna plaćanja pokrivaju deo troškova, ali ne mogu da nadoknade pad od skoro deset odsto u otkupnoj ceni. Kada se tome dodaju kašnjenja u isplati i birokratske procedure, jasno je zašto je atmosfera u sektoru loša.
Subvencija od par hiljada dinara po grlu ne pokriva ni trošak veterinara, a kamoli pad cene od deset odsto. Država mora da shvati da stočarstvo ne može da čeka papire dok mu stado propada. — stav iz Udruženja stočara
Ovo je trenutak u kojem politika mora da prestane da gleda agrar kao liniju u budžetu i počne da ga posmatra kao strategijski resurs. Pad cena od 4,3 odsto u maju nije statistika — to je signal. A ako se signal ignoriše, naredni podaci koje će Zavod objaviti mogu pokazati ne pad cena, već pad broja gazdinstava. I to je nešto što se ne popravlja izborom nove usevne strukture.
Izvor: Agro TV, 14. jul 2026.
💬 0 comments