Skoro dvadeset četiri hiljade svinja eutanazirano je do sredine jula, a virus afričke kuge svinja ne pokazuje znake povlačenja. Ljiljana Ivanjac, načelnica veterinarske inspekcije u Upravi za veterinu, kaže jasno — kazne dolaze, i to najstrože, za one koji ne poštuju biosigurnosne mere. Srbija se bori sa ovom pošasti već godinama, a vrhunac bio je 2023. Virus je i dalje tu, u našoj zemlji i u regionu, i ne bira između domaćih i divljih svinja.
Zašto je upravo sada ključan trenutak
Ministar poljoprivrede Dragan Glamočić sazvao je sastanak u Vladi Srbije povodom aktuelne situacije sa afričkom kugom svinja, i to nije slučajno. Bolest je prisutna u Srbiji već nekoliko godina, a 2023. godine je zabeležen vrhunac epidemije. Umesto da situacija bude pod kontrolom, virus se i dalje održava kako kod nas, tako i u zemljama okruženja.
Razlog za brigu je prost — afrička kuga svinja je virusne etiologije, izuzetno uporna, zajednička za domaće i divlje svinje, i širi se brzo. Čovek ne oboljeva, što je možda jedina dobra vest u celoj priči. Loša vest je da ova bolest ima najteže ekonomske posledice po zemlju, a to znači da pogađa tačno one ljude koji već žive na granici egzistencije.
Brojevi koji bodu oči i regioni pod udarom
Do trinaestog jula broj eutanaziranih svinja iznosio je 23.994. Taj broj nije ravnomerno raspoređen po Srbiji — vezan je za specifične regione. Mačva, Kolubarski okrug, Sremski okrug i Beograd su zone gde je virus najjače prisutan. Pored toga, zabeleženo je i jedno pojavljivanje bolesti u opštini Velika Plana, što pokazuje da se virus širi i van primarnih žarišta.
Ivanjac je za K1 televiziju bila direktna u oceni situacije.
„Ovo je vreme kada kazne moraju da budu primenjene u najstrožijem obliku nesavesnim vlasnicima svinja koji ili nisu primenili biosigurnosne mere ili nisu obeležili te bolesne životinje. Neophodno je da shvatimo da ilegalni promet životinja ne sme da postoji." — Ljiljana Ivanjac, načelnica veterinarske inspekcije Uprave za veterinu
Najavljen je i angažman MUP-a u zajedničkim timovima sa veterinarskom inspekcijom. Kontrolisaće se transportna vozila, gazdinstva i sve što može biti sumnjivo kao uzrok prenošenja bolesti. Ovo nije rutinska inspekcijska provera — ovo je krizni odgovor države na bolest koja ne prašta greške.
Vlada Srbije je, inače, osnovala Nacionalni krizni centar upravo zato što suzbijanje afričke kuge svinja prevazilazi nadležnost jedne uprave. Uključuju se i drugi državni organi sa svojim nadzorima i ovlašćenjima, jer je jasno da veterinarska inspekcija sama ne može da pokrije sve rizike.
Mala gazdinstva — veliki problem
Kada je reč o tome ko nosi najveći rizik za širenje virusa, Ivanjac je bila konkretna. Glavni faktori rizika nisu velike, zatvorene farme sa profesionalnim menadžmentom — to su mala gazdinstva sa dve do tri svinje. Baš onaj tip držanja koji je generacijama deo srpskog sela, koji je teško menjati, a koji je sada postao glavni krivac za održavanje epidemije.
„Teško je objasniti našem narodu da je ta biosigurnosna mera, što znači — izgled objekta, kako je on sagrađen, od kojeg materijala, da je potrebno držati životinje zatvorene. Ako kažete da je mera i zabrana ne puštati svinju na pašarenje, onda to znači ne otvarati vrata oborima i ne puštati ih uopšte na pašarenje." — Ljiljana Ivanjac, načelnica veterinarske inspekcije Uprave za veterinu
E tu leži suština problema. Svinja koja luta selom, pije iz bara, dolazi u kontakt sa divljim svinjama ili sa otpacima hrane — to je virusna autostrada. I dok veterinarska inspekcija priča o biosigurnosnim merama, seljak sa tri svinje u zadnjem dvorištu pita se kako da zatvori životinju koja je oduvek bila na paši. Ta raskorak između propisa i realnosti sela je najveći izazov.
Ivanjac je najavila i trajnu zabranu držanja svinja za one koji iz godine u godinu ponavljaju iste greške i ne primenjuju mere. Ako neko predstavlja opasnost za zajednicu i rizik za širenje bolesti, država će mu trajno zabraniti držanje svinja. To je oštra mera, ali Ivanjac smatra da nema drugog puta.
Šta ovo znači za srpskog svinjara
Hajde da budemo iskreni. Afrička kuga svinja nije problem koji će nestati preko noći, ni preko godine. Virus je uporan, a naša struktura svinjarstva — rasuta, mala, neprofesionalna — je idealno tlo za njegovo održavanje. Dvadeset četiri hiljade eutanaziranih svinja nije samo broj. To su porodice koje su izgubile prihod, sela koja su ostala bez onog malo stočarstva što im je ostalo, i regioni koji će osetiti posledice još dugo.
Kazne su nužne, ali kazne same ne rešavaju problem. Ako kažnjete seljaka koji već nema novca da gradi zatvoreni obor, vi ste samo dodali bedu na bedu. Pitanje koje niko ne postavlja glasno je — gde je podrška za one koji žele da poštuju mere, a nemaju sredstava? Gde su subvencije za izgradnju zatvorenih obora za mala gazdinstva? Gde je edukacija na terenu, ne u kancelarijama Beograda?
Ivanjac kaže da je najveća odgovornost na držaocima životinja, i to je tačno. Ali odgovornost države nije samo u kažnjavanju — ona je i u stvaranju uslova da se mere mogu poštovati. Nationalni krizni centar je dobar korak, ali samo ako na terenu donese realne promene, a ne još jedan sloj birokratije.
„Kada imate farmu svinja vi imate preduzeće i morate se brinuti o njemu, morate prepoznati svaki rizik pogotovo što se radi o živom organizmu." — Ljiljana Ivanjac, načelnica veterinarske inspekcije Uprave za veterinu
Dobra vest, ako je uopšte možemo tako nazvati, je da u legalnim lancima prodaje ne može doći do meso zaražene životinje. Uprava za veterinu odmah primenjuje restrikcije kada se uspostavi zaraza, pa onaj ko kupuje svinjetinu u prodavnici ne mora da brine. Problem je u onom ilegalnom prometu, u klanju kod kuće, u prodaji od dvorišta do dvorišta — i upravo to MUP i veterinarska inspekcija sada pokušavaju da zaustave.
Svaka promena na životinji — povišena temperatura, pojava kolorita na koži, drugačija konzumacija hrane — je signal da se veterinar mora pozvati. Ne sutra, ne kad bude gore. Odmah. Jer u slučaju afričke kuge svinja, svaki izgubljeni dan je izgubljeno gazdinstvo, a možda i komšijino.
Afrička kuga svinja nas uči lekciji koju nismo hteli da naučimo na vreme — da poljoprivreda ne može da se oslanja na tradiciju kada tradicija postaje rizik. Kazne će stići nesavesne, to je sigurno. Pitanje je samo da li će i podrška stići one koji žele da rade kako treba, a nemaju čime. Jer bez toga, sledeći vrhunac epidemije je samo pitanje godine u kojoj će se desiti.
Izvor: Agro TV, 14. jul 2026.
💬 0 komentara