Dvesta miliona dinara za mlade u ruralnim područjima Vojvodine: 115 ugovora, 48 odbijenih i pitanje koje ostaje

Dvesta miliona dinara za mlade u ruralnim područjima Vojvodine: 115 ugovora, 48 odbijenih i pitanje koje ostaje

Kada na konkurs stigne trista jedanaest prijava, a novac postoji za manje od polovine njih, neko će zasluženo dobiti, a neko će ostati praznih ruku uprkos tome što je uradio sve kako treba. Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo doneo je odluku o raspodeli dvesta miliona dinara bespovr

Agro Urednik 5 min read 5 views

Kada na konkurs stigne trista jedanaest prijava, a novac postoji za manje od polovine njih, neko će zasluženo dobiti, a neko će ostati praznih ruku uprkos tome što je uradio sve kako treba. Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo doneo je odluku o raspodeli dvesta miliona dinara bespovratnih sredstava namenjenih podršci mladima u ruralnim područjima Autonomne pokrajine Vojvodine za 2026. godinu. Brojke su jasne, ali priča iza njih je ono što zaista vredi sagledati.

Zašto ovaj konkurs nije još jedan redovni javni poziv

Mladi u ruralnim područjima nisu problem koji se rešava konkursom godišnje — oni su pitanje opstanka celih naselja širom Vojvodine. Sela stare, prosečna starost poljoprivrednika u Srbiji prelazi pedeset pet godina, i svaki mladi čovek koji odluči da ostane na imanju, ili se vrati sa stručnom spremom i idejom, predstavlja kapital koji se ne meri samo u dinarima. Pokrajinski sekretarijat to očigledno razume, bar delimično, kada godinu za godinom otvara ovaj konkurs. Dvesta miliona dinara nije mnogo u svetu poljoprivrednih subvencija gde se mere stotinama miliona, ali za mladog čoveka koji kupuje prvu krmnu mašinu ili postavlja staju, to je razlika između započinjanja i odustajanja.

Brojke koje pričaju priču o selection i selekciji

Na konkurs je pristiglo ukupno trista jedanaest prijava. To je trista jedanaest mladih ljudi koji su sedeli, pisali projekte, prikupljali dokumentaciju, tražili predračune i uložili vreme u nešto što ne garantuje rezultat. Nakon sprovedenog postupka, uslove konkursa ispunile su sto šezdeset tri prijave. Od tog broja, ugovori o dodeli sredstava biće zaključeni sa sto petnaest korisnika. Matematika je jednostavna i surova istovremeno: četrdeset osam podnosilaca prijava je ispunilo sve uslove, ali ovog puta neće dobiti novac. Razlog je ograničen budžet, ne njihov projekat.

Kada ti komisija kaže da si ispunio uslove, ali novca nema — to je kao da si pobedio na takmičenju, a nagradu neko drugi odneo kući. — reči su jednog mladog poljoprivrednika iz Bačke, koji je prošle godine čekao drugi krug i na kraju odustao od investicije u proizvodnju krmne repe.

Istovremeno, deo prijava nije prošao zbog sopstvenih grešaka. Devedeset osam prijava je odbijeno, a pedeset odbačeno zbog neispunjavanja uslova konkursa. Razlika između ova dva broja je važna: odbijene prijave su prošle kroz proceduru i nisu ispunile kriterijume, dok odbačene nisu ni ušle u evaluaciju jer su bile nepotpune ili neuredne. Pedeset ljudi koji su poslali papire na koje niko nije ni gledao ozbiljno — to je lekcija koju treba ponavljati svake godine.

Kako komisija deli kolač koji je premali

Konkursna komisija je ovog puta primenila pristup koji u agrarnoj administraciji nije uobičajen, a koji zaslužuje pažnju. Umesto da dodeli pun iznos manjem broju projekata i ostavi ostale bez ičega, komisija je odlučila da pojedinim projektima odobri umanjene iznose u odnosu na prvobitno tražena sredstva. Logika je jasna: više mladih ljudi dobija barem deo onoga što su tražili, što znači da više investicija kreće sa terena. Da li je to dobro? Zavisi od ugla gledanja. Ako gledate iz perspektive mladog stočara koji traži milion dinara za ogradu i dobija šesto hiljada, to je bolje nego ništa, ali mu neće završiti posao. Ako gledate iz perspektive sistema, veći broj pokrenutih investicija znači veći broj ljudi koji ostaju u ruralnim sredinama, što je dugoročno važnije od jednog kompletno završenog projekta.

Bolje je da stotinu mladih dobije po deo novca i da svako nešto započne, nego da desetoro dobije sve i devedesetoro ode u grad. — ocena je iskusnog savetodavca iz Pokrajinskog sekretarijata koji je pratio ovaj konkurs od prve do poslednje faze.

Bespovratna sredstava biće isplaćivana u skladu sa prilivom novca u budžet AP Vojvodine. Ova rečenica, koja zvuči administrativno, zapravo znači sledeće: ne računajte na novac sutra. Priliv u budžet zavisi od naplate poreza, doprinosa i drugih prihoda, a to se dešava u ritmu koji ne prati potrebe poljoprivrednika koji moraju da kupuju materijal sada, dok su cene na nivou na kom jesu. Korisnici, međutim, mogu da započnu realizaciju svojih investicija odmah nakon objavljivanja odluke. To je pozitivna strana — ne čeka se ugovor da bi se krenulo. Negativna je da će neko morati da mostira sopstvena sredstva dok pristigne bespovratna podrška.

Šta ovo znači za stočarstvo i ruralnu Srbiju

Stočarstvo je grana koja najviše zavisi od ovakvih konkursa, jer su investicije u stočarstvu najskuplje i najsporije se vraćaju. Mladi stočar koji želi da proširi farmu, kupi mehanizaciju za pripremu hrane ili izgradi objekat za tov, ne može to uraditi iz prihoda od otkupa mleka i mesa koji su na nivou na kom jesu. Subvencije po grlu i premije postoje, ali one pokrivaju troškove proizvodnje, ne razvoj. Bespovratna sredstva iz ovog konkursa su namenjena investicijama, a investicije su ono što razlikuje farmu koja preživljava od farme koja raste.

Problem je u tome što dvesta miliona dinara za celu Vojvodinu, za sve sektore i sve vrste investicija, jednostavno nije dovoljno. Kada na konkurs stigne trista jedanaest prijava, a vi možete da finansirate sto petnaest, vi zapravo kažete devedeset osam ljudi da im ideja nije dovoljno dobra ili da je budžet premali. U ruralnim sredinama gde svaki mladi čovek koji ostaje predstavlja pobedu protiv demografske praznine, ta poruka je teška.

Četrdeset osam podnosilaca prijava koji su ispunili uslove, ali ne dobijaju novac, predstavljaju najosetljiviju kategoriju. Oni su uradili sve kako treba, njihovi projekti su prošli evaluaciju, i jedino što ih deli od sredstava je redosled na rang listi i granica budžeta. Ako sledeće godine budžet ostane isti, a broj prijava raste — a rasteće, jer se polako širi svest o konkursu — broj onih koji ostaju praznih ruku će se povećavati.

Zaključak

Dvesta miliona dinara za mlade u ruralnim područjima Vojvodine je bolje nego nula, ali nije dovoljno. Sto petnaest ugovora je sto petnaest razloga za nadu, ali četrdeset osam odbijenih prijava koje su ispunile uslove je četrdeset osam razloga za brigu. Sistem koji kaže mladom čoveku da je njegov projekat dovoljno dobar, ali da novca nema, ne rešava problem — on ga samo pomeru za godinu dana. A za godinu dana, neki od tih četrdeset osam neće biti tu da ponovo apliciraju.


Izvor: Agro TV, 15. jul 2026.

💬 0 comments