Dvadeset pet hiljada svinja je od početka godine uginulo ili eutanazirano zbog afričke kuge u Srbiji, a otkupna cena tovljenika nije se pomerila ni za dinar. Farmer iz okoline Bogatića Mirko Đukić danas plaća račune tuđe nesposobnosti, a država mu umesto ekonomske cene nudi strože kazne. Priča o svinjarstvu u Srbiji 2026. godine nije priča o bolesti — to je priča o sistemu koji je dao otkaz.
Kuga je stigla, ekonomija nije otišla
Afrička kuga svinja hara Srbijom već godinama, ali ova godina je drugačija po jednoj suštinskoj stvari — bolest je prvi put srušila zid oko velikih komercijalnih farmi. Do sada se priča vrtela oko sela, dvorišta i divljih svinja. Sada je ušla u sistem. I sistem je pukao.
U Hrtkovcima, na farmi „Mistral komerc", eutanazirano je hiljadu sto priplodnih krmača, pet hiljada prasadi i još nekoliko hiljada tovljenika. To nije gubitak — to je katastrofa za bilo koju proizvodnju. I pored toga, cena kilograma žive mere tovljenika stoji između sto šezdeset i sto sedamdeset dinara bez PDV-a, ista kao da se ništa nije desilo.
Teren koji ne laže
Đukić iz Bogatića ne govori iz fotelje. On govori iz svinjca, iz kruga, iz svakodnevnog rata sa troškovima koji ne čekaju da država donese odluku. Njegova poruka je prosta i bolna — veterinarske službe na terenu nisu uradile svoj posao. Kontrole su bile formalne, pojedine svinje su držane na otvorenom, u kontaktu sa divljim svinjama, i sve se to znalo dok god nije bilo kasno.
Pojava bolesti i eutanazija velikog broja grla nisu dovele do rasta otkupne cene. Ekonomski opravdana cena trebalo bi da iznosi najmanje 220 dinara po kilogramu, bez PDV-a. — Mirko Đukić, farmer iz okoline Bogatića
Razlika između sto šezdeset i dvadeset dva nula dinara je razlika između proizvodnje koja se održava i proizvodnje koja se gasi. To nije mišljenje — to je matematika koju svaki proizvođač zna napamet.
Gde je kuga, a gde je politika
Potvrđeni žarišta afričke kuge svinja obuhvataju Sremsku Mitrovicu, Beograd, Pećince, Rumu, Valjevo, Majdanpek i Veliku Planu. To nije region — to je cela zapadna i severna Srbija, plus proširenje ka istoku. Kada se pogleda mapa, postaje jasno da nije reč o izolovanim incidentima već o sistemskoj pojavi koja se širi logikom koju niko nije zaustavio na vreme.
Ministar poljoprivrede Dragan Glamočić kaže da nema mesta panici jer virus nije opasan za ljude. To je tačno — virus ne ugrožava ljudsko zdravlje. Ali ugrožava ljudske egzistencije. I to je razlika koju bi svaki ministar morao da oseti, a ne samo da konstatuje.
Glamočić najavljuje maksimalno pooštrene kazne za nepoštovanje biosigurnosnih mera, pa čak i trajnu zabranu držanja svinja za one koji ponavljaju propuste. Najavljen je i nastavak izlova i depopulacije divljih svinja, kao i sankcije za one koji ne poštuju pravila pri ulasku u šumska područja.
Kazne su neophodne. Ali kazne bez ekonomske cene su batinanje čoveka koji već krvari.
Uvoz kao batinu nad domaćim farmerom
Postoji potražnja za tovljenicima — to nije problem. Problem je što otkupljivači nisu spremni da plate ekonomsku cenu za svinje do sto kilograma. Zašto bi, kada imaju alternativu? Uvoz zamrznutog svinjskog mesa radi kao ventil za pritisak na domaće proizvođače. Domaći farmer mora da proda po ceni koja mu ne pokriva troškove, ili da ne proda uopšte.
Otkupljivači imaju mogućnost uvoza zamrznutog svinjskog mesa, čime vrše dodatni pritisak na domaće farmere i otkupne cene. — Mirko Đukić, farmer iz okoline Bogatića
Ovo je srž problema koju niko u nadleštvima ne želi da imenuje. Svinjarstvo u Srbiji ne propada zbog afričke kuge — afrička kuga je samo ubrzala ono što je već bilo na putu. Proizvodnja propada zbog cene koja ne pokriva proizvodnju. Sve ostalo su simptomi.
Šta ovo znači za svinjarstvo Srbije
Kada izgubite dvadeset pet hiljada grla i cena ne reaguje, to znači da tržište ne radi kako bi trebalo. U normalnom tržištu, pad ponude diže cenu. Ovde je pad ponude zamenjen uvozom, a domaći proizvođač ostaje da gleda kako mu rad odlazi u zamrzivač iz inostranstva.
Dodajte tome činjenicu da je prvi put pogođena velika komercijalna farma. Do sada se moglo govoriti o „dvorišnoj proizvodnji" i „neodgovornim vlasnicima". Sada je pogođen „Mistral komerc" sa hiljadu sto krmača i pet hiljada prasadi. To je industrija, ne dvorište. I kada padne industrija, pada i priča da je problem samo u individualnoj neodgovornosti.
Farmeri poput Đukića ne traže milostinju. Traže dvadeset dva nula dinara po kilogramu žive mere, bez PDV-a. Traže cenu koja pokazuje da se rad vredi. I dok god ta cifra stoji na papiru kao „zahtev" umesto kao „stvarnost", svinjarstvo Srbije će se klatiti između kuge i uvoza, između kazni i propasti.
Domaći farmer hrani domaće tržište, a domaće tržište ga hrani uvozom. Negde u tom začaranom krugu mora da se preseče. I to brzo — pre nego što sledeća farma postane broj u izveštaju.
Izvor: Agro TV, 15. jul 2026.
💬 0 comments