Pitam se da li je neko u nekoj seljačkoj kafani, negde u brdima oko Arilja ili Ivanjice, ovih dana nervozno premetao po džepovima tražeći onaj papir sa prijavom površine zasada. Rok od dve nedelje koji je Ministarstvo poljoprivrede dalo proizvođačima maline da ažuriraju prijavljene podatke o svojim zasadima je istekao, i sada više nema povratka. Ono što sledi je terenska provera koja bi konačno mogla da razdvoji mit od stvarnosti kada su u pitanju hektari pod malinom u Srbiji.
Zašto je ovo važno sada
Polemika o stvarnim površinama pod malinjacima traje već godinama i svaki ko se ozbiljno bavi voćarstvom u ovoj zemlji zna da zvanične brojke i ono što se vidi golim okom iz aviona ili sa drumova ne idu ruku pod ruku. Stručnjaci i udruženja proizvođača upozoravali su iterativno, iz godine u godinu, da registar zasada mora da se uredi jer bez tačnih podataka nema ni ozbiljne agrarne politike. A malina nije bilo koja kultura — ona je nacionalno važan poljoprivredni proizvod, naš izvozni adut, kultura koja drži cele regione na nogama.
U junu je Ministarstvo poljoprivrede dalo nalog poljoprivredno savetodavnim i stručnim službama da započnu monitoring zasada maline na teritoriji cele Srbije. Potez je došao nakon godina pritiska da se stane na put navodnoj inflaciji hektara u papirima koji na terenu ne postoje ili su odavno pretvoreni u nešto drugo. Prvi rezultati kontrole, kako saznajemo, pokazali su da u značajnom broju slučajeva stanje na terenu ne odgovara podacima iz zvaničnih evidencija.
Šta su inspektori zatekli na terenu
Nepravilnosti su brojne i raznolike, a neke od njih graniče se sa apsurdom. Na parcelama gde su u registru prijavljene maline, inspektori su zatekli druge voćne vrste — šljive, kupine — a u izvesnom broju slučajeva čak i potpuno prazne parcele. Ovo nije sitna administrativna greška koja se može pripisati zastarelim podacima iz vremena kada je registar formiran. Ovo je sistemski problem koji je godinama hranio sumnju da se subvencije i drugi oblici državne podrške raspoređuju na osnovu brojki koje nemaju veze sa stvarnošću.
Tačni podaci o zasadima maline su pre svega potrebni zbog toga što na njima treba da bude zasnovana buduća agrarna politika. — izvor iz Ministarstva poljoprivrede, za „Politiku"
Samim tim što je rok istekao, resorni inspektori sada kreću u punu proveru, a javnost će, kako najavljuju iz ministarstva, blagovremeno biti obaveštena o tome kolike su zaista stvarne površine pod malinjacima i kolika je razlika između zvanično prijavljenih hektara i onoga što je na terenu. Pitanje koje sada svi postavljaju nije da li će razlika biti velika — već koliko je velika.
Jer, ako su prvi rezultati monitoringa već pokazali mnoštvo nepravilnosti u prethodnoj fazi, ono što sledi kada inspektori krenu od parcele do parcele moglo bi da bude još otkrivenije. Neki proizvođači su možda iskoristili ove dve nedelje da ažuriraju prijave i izbegnu neprijatnosti, ali iskustvo uči da oni koji godinama nisu vodili računa o tačnosti podataka teško menjaju navike pod pritiskom roka od četrnaest dana.
Subvencije rastu, ali za koga
Ovde priča dobija još jednu dimenziju koja direktno pogađa džepak svakog voćara. Ministar poljoprivrede najavio je da će podsticaji u voćarstvu od septembra biti znatno veći, što je vest koja je dočekana sa olakšanjem u branši koja se godinama bori sa rastućim troškovima proizvodnje — od đubriva preko zaštite do radne snage. Ali povećanje subvencija ima smisla samo ako se ti novci raspoređuju na osnovu stvarnih, a ne fiktivnih površina.
Razmislite o tome na trenutak. Ako država poveća iznos po hektaru, a u registru stoje hektari koji ne postoje ili su pretvoreni u šljivike, onda deo tog novca odlazi onima koji ga ne zaslužuju, a oni koji zaista gaje malinu dobijaju manje nego što bi trebalo. To nije samo problem pravičnosti — to je problem koji narušava poverenje u ceo sistem podsticaja i kompromituje agrarnu politiku koja bi trebalo da bude zasnovana na podacima, a ne na procenama i nagađanjima.
Od septembra će podsticaji u voćarstvu biti znatno veći. — ministar poljoprivrede, najava iz jula
Proizvođači koji su godinama korektno prijavljivali svoje površine i trpeli konkurenciju onih koji su u papirima imali više nego na terenu, sada s pravom očekuju da ova provera donese rezultat. Ne samo zato što bi to bilo pravedno, već zato što bi tačan registar konačno omogućio ozbiljno planiranje — od procene potencijala izvoza, preko organizacije otkupa, do merenja uticaja klime na prinos po regionima.
Šta ovo znači za voćara na terenu
Za običnog proizvođača maline u valjevskom kraju ili na padinama Zlatibora, ova vest ima dva lica. S jedne strane, ako je korektno prijavljivao površine, nema razloga za brigu — neka dođu inspektori, neka vide, neka premeravaju. S druge strane, ako je računao na subvencije po hektarima koji više ne postoje ili nikada nisu ni bili pod malinom, pred njim je neugodan razgovor sa zakonom.
Ali iza te individualne priče stoji mnogo važnija — priča o tome kako Srbija vodi računa o svojoj najvrednijoj voćarskoj kulturi. Malina donosi stotine miliona evra izvoza godišnje, drži cele porodice i lokalne ekonomije na nogama, i ipak godinama nismo znali tačno koliko je hektara pod njom. To je paradoks koji bi u bilo kojoj ozbiljnoj poljoprivrednoj zemlji bio nezamisliv, a kod nas je postao normalan.
Sada kada inspektori kreću na teren, pitanje nije samo koliko ćemo hektara izgubiti iz zvanične evidencije. Pitanje je da li ćemo konačno početi da donosimo odlute na osnovu činjenica, a ne na osnovu onoga što bi neko voleo da je istina. A voćarstvo, za razliku od papira, ne trpi laž — jer prinos se ne meri u hektarima registra, već u kilogramima sa grma.
Izvor: AgroFin, 16. jul 2026.
💬 0 comments