U opštini gde se crnica ceni koliko i zlato, Poljoprivredna stručna služba Kikinda ponovo otvara vrata za one koji žele da znaju šta im zemlja zapravo može da da. Ove godine, zahvaljujući milion dinara iz Pokrajinskog sekretarijata za poljoprivredu, besplatna agrohemijska ispitivanja zemljišta obuhvatiće oko tri stotine pedeset uzoraka sa teritorije Kikinde i Novog Kneževca. Prijave su već u toku, a ceo projekat treba da bude završen do novembra.
Zašto ovo sada ima veći značaj nego ikada
Dve decenije i više godina — toliko dugo traje ovaj projekat u Kikindi. Za neke je to samo još jedan od programa koji pokrajina finansira iz godine u godinu, ali za one koji prate stanje srpske zemlje, to je jedna od retkih sistemskih mera koja zaista radi. Problem ne leži u tome što analize ne postoje, već u tome što većina poljoprivrednika u Srbiji i dalje đubri po osećaju, po navici, po onome što je komšija radio prošle godine. A zemlja nije ista na svakom parčetu, čak ni na susednom atlantu.
Ovo je posebno osetljivo u Banatu, gde su zemljišta heterogena, gde su na malom prostoru prisutne različite tipologije — od karbonatnih černozema do solončaka i solonjaca — i gde greška u doziranju đubriva ne znači samo bacen novac, već i dugoročno narušavanje strukture zemljišta. U kontekstu u kojem su cene mineralnih đubriva dostigle nivoe koje mnogi proizvođači pamte kao najviše u poslednjih deset godina, svaki kilogram azota, fosfora i kalijuma koji se baci na slepo je čist gubitak.
Šta se konkretno dešava na terenu
Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu odobrio je milion dinara za ovogodišnji ciklus ispitivanja, a Poljoprivredna stručna služba Kikinda već prikuplja prijave zainteresovanih gazdinstava. Teritorija pokrivanja obuhvata dve opštine — Kikindu i Novi Kneževac — sa planiranih oko tri stotine pedeset uzoraka. To je, kako navode iz stručne službe, značajno uvećanje u odnosu na prethodnu godinu, što govori da se kapaciteti projekta šire, ali i da raste svest proizvođača.
Proces je jednostavan za onoga ko se odluči. Prijavi se, uzme uzorak po propisanoj metodologiji — dubina, mesto uzorkovanja, broj individualnih uzoraka po parceli — i dostavi stručnoj službi. Rezultat koji dobija nazad nije samo laboratorijski broj na papiru. To je pregled pH vrednosti, sadržaja humusa, pristupačnih oblika fosfora i kalijuma, a često i mikroelemenata. Na osnovu toga se izrađuje preporuka za đubrenje koja je specifična za tu parcelu, tu kulturu i taj agrotehnički rok.
Zemlja ne laže. Ako je ne pitaš, neće ti ni reći šta joj treba. Ove analize nisu papir za fioku — to je osnov za svaku odluku o đubrenju, setvi i plodoredu. — izjava sagovornika iz Poljoprivredne stručne službe Kikinda
Ono što ovaj projekat čini vrednim pažnje nije samo to što je besplatan za poljoprivrednika. To što je besplatno jeste važno, naročito za manja gazdinstva koja bi sama plaćala analizu i oklevala da li je trošak opravdan. Ali suštinska vrednost leži u tome što se kroz ovakve programe stvara baza podataka o stanju zemljišta na širem području. Kada se analizira tri stotine pedeset uzoraka godišnje, kroz decenije se dobija slika koja pokazuje trendove — da li humus opada, da li se zakiseljavanje povećava, da li je fosfor nakupljen iz višegodišnjeg nekontrolisanog đubrenja.
Svest raste, ali polako
Broj zainteresovanih, kažu iz stručne službe, raste iz godine u godinu. To je dobar znak, ali treba biti oprezan u tumačenju. Rast interesovanja ne znači nužno i rast primene preporuka. Poznato je iz prakse da poljoprivrednik rado uzme besplatnu uslugu, pročita rezultat, a onda nastavi da radi ono što je radio i prethodnih deset godina. Razloga za to ima više — od navike, preko nepoverenja u laboratorijske rezultate, do toga što preporuka ponekad zahteva promenu koja košta ili otežava operativni tok.
Ipak, i pored toga, svaki uzorak koji se analizira jeste korak napred. Svaki gazda koji bar jednom vidi koliko fosfora ima u svojoj zemlji — a često je to iznenađenje — počinje da razmišlja drugačije. U Banatu, gde su zemljišta tradicionalno bogata, problem nije u tome što nema hraniva, već u tome što je ono često nepristupačno zbog neodgovarajućeg pH ili loše strukture. I tu analiza postaje alat koji razdvaja onoga ko gleda prinos od onoga ko ga stvara.
Najveći problem nije u nedostatku đubriva. Najveći problem je u tome što ne znamo šta zemlja već ima, a šta joj fali. Sve ostalo je pogađanje. — komentar poljoprivrednog stručnjaka iz Banata
Šta ovo znači za širu sliku srpske poljoprivrede
Jedan projekat u jednoj opštini neće promeniti srpsku poljoprivredu. Ali princip koji stoji iza njega jeste onaj koji bi trebalo da bude standard, a ne izuzetak. U zemljama sa razvijenijim poljoprivrednim sistemima, agrohemijska analiza zemljišta je preduslov za svaki ozbiljan proizvodni plan, a ne opcija koja se radi kad padne na pamet. Kod nas, čak i u Vojvodini gde je svest o tome najviša, procenjeuje se da značajan deo obradivih površina nikada nije bio analiziran, ili je analiziran pre toliko godina da podaci više nemaju veze sa stvarnim stanjem.
Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu već godinama finansira ovakve programe kroz stručne službe, i to treba priznati kao pozitivnu praksu. Ali pitanje koje ostaje je zašto se slični programi ne sprovode istim intenzitetom u centralnoj Srbiji, gde su zemljišta siromašnija, gde je problem erozije izraženiji, i gde bi analiza zemljišta mogla da donese još veći efekat po dinar uložen. Razlika u pristupu između pokrajine i republike u ovoj oblasti je očigledna, i to nije pitanje politike — to je pitanje rezultata u polju.
Takođe, treba postaviti pitanje šta se dešava sa podacima koji se prikupljaju. Da li se agregiraju, da li se kartiraju, da li se koriste za kreiranje mera na nivou opštine ili pokrajine? Ako se tri stotine pedeset uzoraka godišnje analizira kroz dve decenije, to je baza od hiljada podataka. Takva baza, ako je strukturirana i dostupna, može da bude osnova za preciznu poljoprivredu na nivou regiona. Ako ostane raspšena po fiokama i arhivama, onda smo potrošili milion dinara da pomognemo pojedincima — što je lepo, ali je daleko od sistemskog pristupa.
Zaključak
Besplatna agrohemijska analiza u Kikindi nije mala stvar za tri stotine pedeset gazdinstava koja će je iskoristiti. To je konkretan, merljiv program koji donosi rezultat tamo gde je najpotrebniji — u rukama proizvođača koji odlučuje šta će sejati i koliko će đubriti. Ali dok god ovakvi programi ostaju lokalni, pokrajinski i zavisni od godišnjih budžeta, a ne standardni deo nacionalne agrarne politike, srpska zemlja će se obrađivati delom na osnovu nauke, a delom na osnovu nagađanja. A nagađanje u poljoprivredi uvek na kraju plaća onaj ko ore.
Izvor: AgroFin, 16. jul 2026.
💬 0 komentara