Kada vlast ukaže subvenciju, pa je onda ukinne, a posle elementarne nepogode kaže „trebalo je da se osigurate" — to nije politika, to je paradoks koji u Subotici košta gazdinstva njihovih useva i novca. Udruženje poljoprivrednih proizvođača Subotice sada otvoreno traži da Grad vrati subvencije za osiguranje useva i da iz gradskog budžeta pomogne proizvođačima koji su ostali bez prinosa nakon ovogodišnjih nepogoda.
Pozadina: Od 2023. upozoravaju, niko ne sluša
Ovo nije priča koja je iskočila preko noći. Udruženje poljoprivrednih proizvođača Subotice već od 2023. godine ukazuje na značaj osiguranja useva i potrebu da Grad Subotica zadrži mere podrške za zaključivanje polisa. Umesto da se to sasluša, Grad je subvencije za osiguranje useva ukinuo za 2025. i 2026. godinu. Dve godine zaredom — bez mere, bez podrške, bez prevencije. I sada, kada je elementarna nepogoda uništila ono što su ljudi mjesecima gajili, pita se zašto nisu bili osigurani. Odgovor je jednostavan: zato što im je Grad uzeo alat koji im je to omogućavao.
Sastanak 17. jula: Šta se traži
Na sastanku poljoprivrednih proizvođača održanom sedamnaestog jula, razgovaralo se o posledicama elementarne nepogode i mogućim merama pomoći. Iz Udruženja su upozorili da se brojna gazdinstva suočavaju sa ozbiljnim finansijskim posledicama — ne govorimo o smanjenju prinosa za deset ili petnaest posto, već o situacijama gde ljudi gube celokupan usev i ostaju bez prihoda za celu godinu.
U saopštenju Udruženja, dostavljenom agenciji Beta, stoji jasno i oštro:
„Došlo je vreme da se prekine sa politikom minimalnih ulaganja i maksimalnih očekivanja od poljoprivrednika. Odgovorna vlast ne ukida mere prevencije, ne relativizuje štetu i ne traži izgovore nakon elementarne nepogode, već preuzima odgovornost i staje uz svoje građane kada im je to najpotrebnije."
Ovo su reči koje svaki poljoprivrednik u Vojvodini prepoznaje. Jer nije problem samo u Subotici — problem je u kulturi upravljanja rizicima u srpskoj poljoprivredi gde se prevencija tretira kao luksuz, a pomoć nakon štete kao milostinja.
Primer iz komšiluka: Bačka Topola
Udruženje je predstavnicima Grada predložilo da se ugledaju na opštinu Bačka Topola, koja je pokazala da lokalna samouprava može brzo i odgovorno da reaguje u interesu poljoprivrednika. Za razliku od Subotice, Bačka Topola nije čekala da nepogoda postane prošlost pa da se počne razmišljati o reakciji. Komšije su pokazale kako izgleda kada lokalna vlast prepoznaje poljoprivredu kao strategijski resurs, a ne kao trošak u budžetu.
Ovo poredenje nije slučajno. Subotica je veći grad, sa većim budžetom, sa više poljoprivrednog zemljišta i sa više proizvođača koji zavise od te zemlje. A ipak, manja opština u istom regionu pokazuje brži i odgovorniji odgovor. To pita pitanje prioriteta.
Budžet ima novac — pita se hoće li biti korišćen
Postoji još jedan detalj koji Udruženje posebno ističe. Budžetski dokumenti Grada Subotice predviđaju korišćenje sredstava stalne budžetske rezerve za rashode nastale usled vanrednih okolnosti i elementarnih nepogoda, uključujući grad, sušu, poplave i druge događaje koji izazivaju štetu većih razmera. Drugim rečima, novac za ovakve situacije postoji u budžetu — pita se samo da li postoji politička volja da se on usmeri tamo gde je najpotrebniji.
Poljoprivrednici zato očekuju konkretnu pomoć iz gradskog budžeta, kao i ponovno uvođenje subvencija za osiguranje useva, kako bi gazdinstva bila bolje zaštićena od budućih vremenskih rizika. Traže dve stvari: hitnu pomoć za one koji su već stradali i sistemsku meru koja će sprečiti da se to ponovi sledeće godine.
Šta ovo znači za srpsku poljoprivredu
Ova priča iz Subotice je mikrokosmos srpske agrarne politike. Na nacionalnom nivou, subvencije za osiguranje useva postoje kroz Program osiguranja useva i plodova, gde Ministarstvo poljoprivrede sufinansira deo premije. Ali lokalne subvencije su bile onaj dodatak koji je mnogim manjim proizvođačima omogućavao da uopšte zaključe polisu. Kada se taj dodatak ukine, osiguranje postaje trošak koji mnogi ne mogu da podnesu — posebno na površinama manjim od deset hektara, gde je marža ionako tanka.
„Ukidanje subvencija za osiguranje nije štednja — to je prebacivanje rizika sa budžeta na leđa pojedinca koji nema kapital da ga podnese."
Problem je sistemski. Klimatske promene ne pitaju za budžetske cikluse. Grad, suša, poplave i mrazevi se dešavaju svake godine, sve češće i sve žešće. Kada lokalna vlast ukine subvenciju za osiguranje u istoj godini kada se dešavaju elementarne nepogode, to nije fiskalna odgovornost — to je fiskalna kratkovidost.
Subotički poljoprivrednici ne traže milostinju. Traže sistem koji radi. Traže da se budžetska rezerva koja je predviđena za tačno ovakve situacije zaista i koristi za njih. Traže da se subvencija koja je postojala i koja je dokazano delovala vrati u funkciju. I traže da Grad prestane da prebacuje odgovornost na njih za posledice nepogoda koje niko ne može da predvidi, a kamoli spreči.
Zaključak
Subotica sada ima priliku da pokaže da li je grad poljoprivrednika ili grad koji o poljoprivredi govori samo kada treba uzeti porez. Povratak subvencija za osiguranje useva nije trošak — to je najjeftinija investicija koju Grad može da napravi, jer jedna polisa osiguranja košta desetke hiljada dinara, a šteta od jedne nepogode može da meri se stotinama hiljada evra po gazdinstvu. Pametan domaćin osigura žito pre nego što grad padne. Pametna vlast osigura domaćine pre nego što im kaže da su sami krivi.
Izvor: Agro News, 20. jul 2026.
💬 0 komentara