Dok se avgust bliži kraju i dok se berba ranih i srednjih sorti breskve završava, na Radmilovcu je pred desetak godina sazrevala ideja koja bi mogla da promeni raspoloženje voćara koji traže plod za taj baš onaj prozor kada tržište ostane prazno. Sorta Ljubinka, novopriznata breskva kasnog vremena zrenja, odobrena je 2023. godine i sada polako pronosi svoje ime među proizvođačima, a njen nastanak je priča koja pokazuje da srpska oplemenjivačka nauka, kad je voćarstvo u pitanju, i dalje ima šta da ponudi.
Kako je nastala i zašto je to važno
Ljubinka je proizvod planske hibridizacije, nastala ukrštanjem sorti flaminija i spadoni na oglednom dobru Radmilovac, koje pripada Poljoprivrednom fakultetu u Zemunu. Oplemenjivački tim činili su profesori Dragan Nikolić, Vera Rakonjac, Dragan Milatović, Aleksandar Radović i Gordan Zeca — ljudi koji godinama prate potrebe srpskog voćarstva i znaju da rupa u ponudi kasnih sorti breskve nije sitnica, već ozbiljan tržišni problem.
Razmislite o tome: Srbija je voćarska zemlja, ali u strukturi zasada breskve dominiraju rane i srednje rane sorte. Kada one odu sa tržišta, cena kasnih plodova skače, ali domaći proizvođač često nema šta da ponudi u tom terminu. Uvoz popunjava prazninu. Tu se javlja potreba za sortom koja sazreva krajem avgusta i početkom septembra, koja je krupna, koja ima dobar ukus i koja neće stradati pri prvim prolećnim mrazevima jer cveta docnije. Ljubinka je odgovor na taj skup zahteva — i to odgovor koji dolazi iz naše sopstvene selekcije, a ne iz Italije ili Španije.
Šta Ljubinka nosi u sebi
Stablo Ljubinke je bujnog rasta, cveta srednje pozno, a cvet je zvonast. Poznije cvetanje nije sitnica — to je genetska prednost koja u godinama sa prolećnim mrazevima može da znači razliku između prinosa i gubitka. Bujnost stabla zahteva odgovarajući rez, ali to je tehnički detalj koji voćari sa iskustvom rešavaju bez problema. Sorta rano prorodi, rađa redovno i obilno, što su tri osobine koje se retko nalaze zajedno u jednoj sorti.
Prinos u trećoj godini po sadnji iznosi oko deset kilograma po stablu, odnosno oko dvanaest tona po hektaru. Za treću godinu to je ozbiljan rezultat — neki proizvođači će reći da je i više nego očekivano za mlad zasad. Naravno, pravi prinos se vidi kasnije, kada stablo uđe u punu rodnost, ali ovaj početni podatak govori da sorta nema problem sa krnjanjem i da brzo ulazi u ekonomski opravdan režim proizvodnje.
Plod je krupan, prosečne mase oko sto osamdeset grama, okruglastog oblika. Pokožica je žuta, tanka, sa retkim maljama, a veći deo površine ploda — oko osamdeset odsto — prekriven je dopunskom crvenom bojom. Ta kombinacija žute osnove i crvenog prekrivača daje plodu atraktivan izgled koji na tržištu privlači pogled. Koštica je srednje krupna, okruglasta i lako se odvaja od mesa, što je sortu svrstava u grupu kalanka — osobina koju potrošači cene i koja olakšava potrošnju i preradu.
Meso je žuto, sočno, slatkog ukusa sa izraženom aromom. Sadržaj rastvorljivih suvih materija iznosi oko osamnaest odsto, šećera oko dvanaest odsto, dok je sadržaj kiselina srednji — oko nula celih osam odsto. Ta brojka je ključna jer određuje da li sorta spada u slatke ili slatko-nakisele breskve. Ljubinka pripada grupi slatkih do slatko-nakiselih sorti, što je profil koji na domaćem tržištu odgovara većini potrošača, a i na izvoznim tržištima gde srpska breskva već ima svoje mesto.
Kasne sorte breskve su naš najveći neiskorišćeni potencijal. Dok rane sorte tapkaju u mestu sa cenom, krajem avgusta i početkom septembra tržište ostaje otvoreno za ko god ima šta da ponudi. Ljubinka je tu da popuni taj jaz. — Zoran Janković, dipl. inž., PSSS Beograd
Šta ovo znači za srpsko voćarstvo
Oplemenjivački rad na breskvi u Srbiji ima dugu tradiciju, ali je u poslednjih dvadesetak godina potisnut u drugi plan dolaskom stranih sorti koje su agresivno plasirane na naše tržište. Proizvođači su masovno sadili sorte poput ranih kalanki iz Italije i Španije, često bez provere kako se te sorte ponašaju u našim klimatskim uslovima. Rezultat je bio predvidljiv — neke su se pokazale osetljive na mraz, neke su imale problem sa rodnosti, a neke jednostavno nisu dale očekivani kvalitet ploda.
Ljubinka je izbor na drugoj strani. Nastala je na Radmilovcu, u beogradskom podunavlju, i preporuka struke je da se gaji upravo u tom regionu gde je i nastala. To ne znači da je ograničena samo na taj kraj, ali iskustvo uči da sorte adaptirane na lokalne uslove daju najbolje rezultate tamo gde su selektovane. Beogradsko podunavlje ima specifičnu klimu — blizina reke ublažava ekstreme, ali prolećni mrazevi nisu isključeni. Sorta koja cveta srednje pozno tu dobija svoju šansu da izbegne najkritičniji trenutak.
Praktično, za proizvođača koji razmišlja o podizanju ili obnovi zasada breskve, Ljubinka je opcija koja otvara prozor berbe u terminu kada konkurencija opada. Dvanaest tona po hektaru u trećoj godini je polazna osnova — sa zrelim zasodom taj prinos može bitno da poraste. Kombinacija krupnog ploda, atraktivne boje, slatkog ukusa i lako odvojive koštice je tržišni paket koji ne zahteva mnogo objašnjavanja ni kod kupaca ni kod otkupljivača.
Srpska oplemenjivačka škola nije mrtva. Ljubinka to dokazuje na najbolji mogući način — plodom koji može da stoji pored bilo koje strane sorte na pijaci. — Dragan Milatović, profesor Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu
Pitanje koje ostaje je brzina usvajanja. Srpski voćari su oprezni — i to je dobro. Niko ne podiže zasad na osnovu jedne sezone. Ali Ljubinka je odobrena 2023. godine, što znači da je prošla kroz procedure priznavanja sorti i da su njeni parametri provereni u oglednim uslovima. Od tog trenutka do prvih komercijalnih zasada prolazi vreme — i to je normalno. Ono što je važno je da izbor postoji i da nije uvezen, već domaći.
Domaća sorta kasne breskve sa osamnaest odsto suve materije, krupnim plodom i otpornošću na mrazeve nije luksuz — to je alat. A alat koji ne koristite vredi koliko i polomljena motika. Ljubinka je na stolu. Na proizvođačima je da odluče da li će je uzeti u ruke.
Izvor: Agro TV, 21. jul 2026.
💬 0 komentara