Dok mi u Srbiji još uvek vodimo debate o tome da li je hibrid ili sorta bolji izbor za proizvodnju paradajza, Evropa se sprema da preuredi celokupnu regulativu koja reguliše oplemenjivanje biljaka. Od 2028. godine, Evropska unija bi mogla da dozvoli širu primenu novih genomskih tehnika — poznatih pod akronimom NGT — pod jasno definisanim uslovima. Za nekoga ko godinama prati šta se dešava u semenskoj industriji, ovo nije samo još jedna briselska birokratska odluka. Ovo je trenutak koji može da precrta mapu konkurentnosti evropske poljoprivrede — a srpski proizvođači povrća moraju da pitaju sebe gde su na toj mapi.
Zašto ovo važi baš sada
Holandska kompanija Axia, specijalizovana za oplemenjivanje povrtarskih kultura i pre svega paradajza, jedna je od onih koji godinama čekaju promenu evropskih propisa. Njen direktor za oplemenjivanje i strategiju, Sjaak van der Ploeg, jasno kaže da je promena regulative neophodna ukoliko evropska semenska industrija želi da zadrži konkurentnost. Razlog je prost — mnoge zemlje van EU već imaju znatno liberalniji pristup ovim tehnologijama, što znači da brže razvijaju nove sorte i preuzimaju tržište.
Za nas u Srbiji ovo je relevantno iz dva razloga. Prvi je što veliki deo semena koje naši proizvođači povrća koristi dolazi upravo od evropskih oplemenjivača. Drugi je što Srbija, kao kandidat za članstvo, pre ili kasnije mora da usklađuje svoju legislativu sa evropskom. Pitanje nije da li će se to desiti, već kada i pod kojim uslovima.
Šta NGT zapravo može, a šta ne može
Evo šta se često pogrešno razume. Nove genomske tehnike nisu čarobni štapić koji preko noći stvara revolucionarne sorte. Stručnjaci upozoravaju da njihov potencijal ne treba precenjivati, što je važno reći jer u javnosti često vlada euforija kad god se pomene neka nova tehnologija u poljoprivredi.
Kod bolesti poput pepelnice, gde su odgovorni geni već dobro istraženi, NGT može značajno da ubrza razvoj otpornijih sorti. To je konkretno, merljivo i korisno. Ali kada je reč o složenim osobinama koje zavise od većeg broja gena ili još nisu dovoljno istražene, napredak će biti znatno sporiji. Drugim rečima, ne očekujte da će se sutra pojaviti sorta paradajza koja istovremeno podnosi sve viruse, daje dvadeset kilograma po kvadratnom i ne zahteva grejanje plastenika. To jednostavno ne postoji ni u laboratoriji ni u mašti.
NGT je važan alat, ali ne i zamena za klasično oplemenjivanje. Pravi napredak dolazi iz kombinacije svih dostupnih metoda. — Sjaak van der Ploeg, direktor za oplemenjivanje i strategiju, Axia
Ovaj citat treba zapamtiti. Nove tehnologije dopunjavaju postojeće metode oplemenjivanja, koje i dalje imaju veliki razvojni potencijal. Ko god vam prodaje priču da je jedna tehnologija rešenje za sve, prodaje vam priču, a ne nauku.
Veštačka inteligencija i podaci koji menjaju igru
Dok se čeka na regulativu oko NGT, jedna revolucija se već dešava bez ičijeg odobrenja — veštačka inteligencija. Savremeni oplemenjivački programi danas prikupljaju ogromne količine informacija, od DNK profila biljaka do podataka o rastu i prinosu u plasteničkoj proizvodnji. Kombinovanjem genetičkih podataka sa vidljivim osobinama biljke i rezultatima iz proizvodnje, moguće je mnogo preciznije proceniti koje će sorte ostvariti najbolje rezultate u različitim uslovima.
Veštačka inteligencija prepoznaje obrasce koje je teško uočiti klasičnim metodama. To je činjenica, ne marketinška priča. Ali stručnjaci ističu jednu stvar koju ne treba zaboraviti — nijedan algoritam ne može da zameni praktična ispitivanja u plastenicima i iskustvo samih proizvođača. Softver vam može reći koja sorta statistički ima najveći potencijal, ali ako proizvođač kaže da mu ta sorta u njegovom plasteniku, sa njegovom vodom i njegovim načinom rada, ne daje rezultate — proizvođač je u pravu.
Virus koji se ne zaustavlja
Otpornost biljaka ostaje jedan od najvažnijih ciljeva oplemenjivanja, posebno kada je reč o paradajzu. A ako tražite primer zašto je ovo trajna borba, evo ga — virus smeđe naboranosti ploda paradajza, poznat kao ToBRFV.
Ovaj virus se širi neverovatno lako. Ne samo kontaktom ljudi i alata, već čak i preko bumbara koji oprašuju biljke. Razvijene su otporne sorte, ali virus nastavlja da mutira, pa oplemenjivači moraju neprestano da traže nova rešenja. To je trka u kojoj nikada nema ciljne linije.
Proizvođači često popuste sa higijenskim merama čim se pojave otpornije sorte. To je poziv virusu da se vrati i prilagodi.
Ovo upozorenje iz izvora je posebno važno za naše proizvođače. Koliko puta sam čuo u plastenicima širom Vojvodine — "e, sad imamo otpornu sortu, možemo da opustimo higijenu." Ne možete. Virusi ne čitaju kataloge sortimenata.
Energija menja i biljke
Poslednjih godina na razvoj novih sorti snažno utiču visoke cene energenata. Proizvođači širom Evrope smanjuju grejanje i dodatno osvetljenje u plastenicima da bi preživeli finansijski. Zbog toga raste potreba za sortama koje mogu da ostvare visok prinos čak i pri nižim temperaturama ili uz manje svetlosti.
Istovremeno, sve šira primena LED rasvete donosi nove izazove. Različiti tipovi osvetljenja mogu da utiču na boju i kvalitet plodova tokom zimskog perioda. I to postaje važan kriterijum prilikom selekcije — ne samo koliko sorta daje, već kako izgleda pod veštačkim svetlom.
Roboti i biljke koje im se prilagođavaju
Nedostatak radne snage ubrzava razvoj robota za berbu i druge poslove u plastenicima. Takvi sistemi već postoje, ali njihova efikasnost još nije na nivou ljudskog rada. Zato se ne razvijaju samo roboti — prilagođavaju se i same biljke.
Sve više pažnje posvećuje se sortama sa otvorenijom lisnom masom, vidljivijim grozdovima i ujednačenijim stabljikama, kako bi roboti lakše mogli da obavljaju berbu. Razmišlja se i o potpuno novim modelima proizvodnje — uzgoju na stolovima ili u kratkim proizvodnim ciklusima, gde biljka daje ograničen broj grozdova, nakon čega se proizvodnja obnavlja. Takvi sistemi zahtevaju znatno manje ručnih operacija, poput vezivanja biljaka ili zakidanja zaperaka.
Šta ovo znači za srpsku poljoprivredu
Evo mog stava. Nijedna inovacija sama po sebi neće promeniti poljoprivredu — to važi i za NGT, i za veštačku inteligenciju, i za robotizaciju. Pravi napredak dolazi iz povezivanja svih ovih tehnologija u jedan funkcionalan sistem. Ko to shvati na vreme, konkurentan je. Ko čeka da mu neko donese gotovo rešenje, gubi.
Za srpske proizvođače povrća, posebno one koji se bave zaštićenom proizvodnjom, poruka je jasna. Evropa od 2028. verovatno dobija novi alat koji će joj pomoći da brže razvija sorte prilagođene energetskim izazovima, virusima i automatizaciji. Naša pitanja su dvostruka — da li će naša regulativa pratiti taj tempo, i da li su naši proizvođači spremni da investiraju u znanje koje ove tehnologije zahtevaju.
Dok god se u Srbiji plastenička proizvodnja vodi kao hobistička delatnost za koju nema sistemskih podsticaja, a ne kao industrija koja zahteva preciznu genetiku, pametne sisteme i obučenu radnu snagu, razmak između nas i Holandije će rasti. A taj razmak se ne meri u godinama — meri se u prinosima po kvadratnom metru i u dinarima po kilogramu.
Izvor: Agromedia, 22. jul 2026.
💬 0 comments