SAD udaraju po Iranu jedanaestu noć zaredom, a nafta je ponovo iznad devedeset dolara. Dok svetska berza gleda u brojke i paniči zbog stagflacije, srpski poljoprivrednik gleda u pumpu i pita se jednostavno stvar — koliko će ga koštati litra dizela kad krene u žetvu. Severnomorska nafta Brent jutros je dotakla 94,2 dolara po barelu, američka WTI popela se na 87,56 dolara, a rast od gotovo četiri odsto u jednom danu nije samo brojka na ekranu. To je realan, opipljiv pritisak na svaki traktor, svaki kombajn i svaki kamion koji vozi mleko na otkup.
Zašto svađa oko Ormuzskog moreuza pali srpska polja
Ormuzski moreuz je uzani pojas vode između Irana i Omana kroz koji prolazi otprilike petina svetske nafte. Kad tamo gori, gori i kod nas — ne bukvalno, ali kroz cenu goriva, đubriva i prevoza. Američki državni sekretar Marco Rubio rekao je na sastanku ministara spoljnih poslova ASEAN-a na Filipinima da Vašington ostaje posvećen diplomatskom rešenju, ali je optužio Teheran da nije ozbiljan u pregovorima. Sukob traje, eskalira i ne vidi mu se kraj.
Rubio je konkretan: Iran traži pravo da kontroliše ovaj ključni pomorski prolaz, što bi, kako kaže, predstavljalo opasan presedan za međunarodnu trgovinu. Prevodi se — ako Teheran zatvori slavinu, svet ulazi u energetsku krizu koja će prvo pogoditi one koji najviše uvoze, a Srbija je među njima. Naša poljoprivreda zavisi od uvoznog fosilnog goriva i uvoznih đubriva, i to ne povremeno, već svakog dana, svake sezone.
Jedanaest noći bombardovanja i računica u dolarima
Američka Centralna komanda saopštila je da su tokom najnovijih udara gađani iranski vojni operativni centri, pomorski kapaciteti, hangari za avione, skladišta bespilotnih letelica i logistička infrastruktura. Cilj operacije, kako je navedeno, bio je dalje slabljenje sposobnosti Irana da ugrožava komercijalni pomorski saobraćaj kroz Ormuzski moreuz. Jedanaest noći zaredom. To nije sporadičan incident, to je kampanja.
Nafta je osetila svaki udar. Brent se popeo za gotovo četiri odsto u jednom jutru, sa devedeset na devedeset četiri dolara i dva centa. WTI je krenuo istim putem, do osamdeset sedam dolara i pedeset šest centi. Tržište je procenilo da sukob i dalje povećava rizike po globalno snabdevanje energentima, i to je procena koja se ne završava na berzanskom ekranu u Njujorku.
Povratak cene Brenta iznad 90 dolara po barelu obnovio je strahovanja od stagflacije. Investitori povećavaju očekivanja da bi američke Federalne rezerve mogle ponovo da podignu kamatne stope. — analitičari Deutsche banke
Analitičari Deutsche banke ne šale se kad govore o stagflaciji. To je ona zver koja jede i rast i plate — privreda usporava, a cene i dalje rastu. Tržišta trenutno procenjuju oko dvadeset četiri odsto verovatnoće povećanja kamata već ovog meseca i gotovo sedamdeset odsto šanse da do toga dođe u septembru. Šta to znači za Srbiju? Skuplji krediti, skuplji investicioni ulozi, skuplji inputi. I na kraju krajeva — skuplji hleb.
Crno more gori uz Bliski istok
Nije samo Bliski istok problem. Analitičari banke ING upozoravaju da rizici po snabdevanje energentima rastu kako blede nade u privremeni prekid sukoba između SAD i Irana. A tu je i Crno more — ruski terminal CPC obustavio je prijem nafte iz Kazahstana nakon napada na tankere. To je drugi front, možda manje vidljiv, ali jednako opasan za lance snabdevanja koji se preklapaju sa našim regionom.
Kroz terminal CPC u junu je otpremano oko 1,7 miliona barela dnevno. To nije mala brojka. Ako se taj terminal ne otvori brzo, Kazahstan bi mogao da bude primoran da smanji proizvodnju nafte, a to dodatno pojačava pritisak na globalno tržište. Manje nafte na svetskom tržištu znači skuplju naftu, a skuplja nafta znači skuplji dizel, skuplje đubrivo i skuplji prevoz.
Rizici po snabdevanje energentima rastu kako blede nade u privremeni prekid sukoba. Osim Bliskog istoka, dodatne probleme predstavlja i situacija u Crnom moru. — analitičari banke ING
Pogledajte to iz ugla gazde koji ima sto krava i trideset hektara. Mleko mora svaki dan na otkup, kamion troši dizel. Đubrivo stiže iz uvoza, cena prati naftu. Traktor ne ide na nada i optimizam — ide na gorivo koje košta sve više. Svaki skok nafte od nekoliko procenata se prelije u dinare kroz kurs i marže, i to ne za mesec dana, već za dan-dva.
Šta ovo znači za srpsku poljoprivredu
Da budemo jasni — srpska poljoprivreda je energetski zavisna. Ne proizvodimo dovoljno sopstvenog fosilnog goriva, ne proizvodimo azotna đubriva u dovoljnim količinama, i naš transportni lanac jede naftu kao da je besplatna. Kad Brent pređe devedeset, svaki od ovih karika pukne malo više. A kad pređe devedeset četiri, kao danas, pukne još malo.
Subvencije u stočarstvu i ratarstvu su fiksne u dinarima, a troškovi idu gore sa dolarom. To je matematika koja ne ide u korist proizvođača. Vlada može rešiti deo problema kroz administrativne cene goriva ili poreske olakšice, ali to je krpkanje. Dugoročno, Srbija mora da misli na energetsku sigurnost poljoprivrede — biogasna postrojenja, solarne panele na farmama, lokalnu proizvodnju azotnih đubriva. Dok to ne postoji, svaki sukob na Bliskom istoku direktno pogađa našeg proizvođača.
Obratite pažnju i na otkupne cene. Mleko, meso, žitarice — sve to prati inpute, ali sa zakašnjenjem. Proizvođač prvo oseti skuplje gorivo, a tek nekoliko meseci kasnije vidi veću otkupnu cenu. U međuvremenu, jede se marža, jede se profit, jede se motiv da se uopšte ostane u proizvodnji.
Kazahstan i Iran ne deluju daleko kad vam dizel poskupi deset posto u nedelju. A to je tačno ono što se dešava — svetska politika kuca na vrata srpske štale i njive, i nema lock koji je zadrži.
Ovo nije kriza koja će proći za nedelju dana. Jedanaest noći bombardovanja govori da je SAD odlučan da slomi iransku moć u Ormuzskom moreuzu, a Teheran ne pokazuje spremnost da odustane. Dok se ta dva vola biju, trava strada — a mi smo trava.
Izvor: Biznis.rs, 22. jul 2026.
💬 0 komentara