Pčelari iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore godinama su se poznavali preko telefona i društvenih mreža, delili iskustva na forumima i susretali se slučajno na sajmovima u Beogradu ili Vranju. Nikada nisu imali svoj sajam — onaj koji je njihov, na njihovom prostoru, za njihove potrebe. To se menja 17. oktobra 2026. godine, kada Zlatibor postaje domaćin prvog Pčelarskog sajma jugozapadnog Balkana „Tromeđa", međunarodne manifestacije koju organizuju Savez pčelarskih organizacija Srbije i Opština Čajetina.
Zašto baš sada i zašto baš Zlatibor
Pčelarstvo na prostoru jugozapadnog Balkana nije mala priča. Hiljade pčelara na tri strane granice dele iste paše, iste klimatske izazove i iste probleme sa tržištem. Do sada, međutim, nije postojala nijedna manifestacija ovog obima koja bi ih okupila na jednom mestu. Beogradski sajam i vranjanska manifestacija godinama nose teret promocije pčelarstva, ali jugozapadni Balkan — sa svojom specifičnom florom, tradicijom i proizvodnjom — ostao je bez sopstvenog okupljanja. Savez pčelarskih organizacija Srbije prepoznao je tu prazninu i odlučio da je popuni.
Zlatibor nije izabran slučajno. Planina koja je već prepoznatljiva kao turistički centar sada dobija novu dimenziju — postaje mesto susreta pčelarske zajednice čitavog regiona. Opština Čajetina izašla je kao suorganizator, što znači da lokalna samouprava prepoznaje pčelarstvo kao privredni i razvojni potencijal, a ne samo kao hobi. To je važna razlika. Kada opština stavi iza sebe manifestaciju, to znači infrastruktura, logistika i — što je najvažnije — politička volja da se pčelarstvo tretira ozbiljno.
Šta čeka posetioce na sajmu „Tromeđa"
Manifestacija će biti održana u Sportskoj dvorani Turističko-rekreativnog kompleksa Zlatibor, a ulaz je besplatan za sve posetioce. To poslednje nije zanemarljiv detalj — kada ulaz ne košta, na sajam dolaze i pčelari sa malim brojem košnica, oni koji tek razmišljaju o ulasku u ovaj posao, i ljudi koji žele da kupe med direktno od proizvođača. Besplatan ulaz demokratizuje pristup i širi krug ljudi koji će čuti šta struka ima da kaže.
Prodajno-izložbeni deo sajma obuhvatiće najnoviju pčelarsku opremu, repromaterijal i pčelinje proizvode. Za pčelara koji godinama naručuje opremu iz inostrstva, čeka mesecima i plaća carinu, prilika da opipaju i vide na licu mesta košnice, medišta, satne osnove i preparate jeste prava stvar. Pčelarstvo je zanat u kojem jedna loša odluka o opremi može koštati cele sezone.
Ovo nije samo sajam gde se izlaže i prodaje. Ovo je mesto gde pčelar iz Srbije može da popije kafu sa kolegom iz Hercegovine, vidi kako on rešava problem varoe i dogovori zajedničku otkupnu liniju. Te veze ne mogu da se naprave preko telefona. — predstavnik Saveza pčelarskih organizacija Srbije
Stručni program donosi predavanja i razmenu iskustava o četiri ključne teme: unapređenje produktivnosti, smanjenje troškova proizvodnje, prilagođavanje klimatskim promenama i mogućnosti za dodatne prihode. Svaka od ovih tema dira u najosetljivije tačke srpskog pčelarstva.
Produktivnost, troškovi i klima — tri konja na kojima pčelarstvo danas juri ili pada
Produktivnost pčelarstva u Srbiji varira dramatično. Dok vrhunski proizvođači vade i po šezdeset kilograma meda po košnici godišnje, prosek je daleko niži — često između petnaest i dvadeset pet kilograma. Razlika nije u pčelama, nego u znanju i opremi. Predavanja na sajmu koja se bave produktivnošću nisu akademska vežbanja — to je prenos znanja koje direktno utiče na to koliko kilograma meda pčelar iznese iz pčelinjaka.
Troškovi proizvodnje rastu svake godine. Šećer za prihranu, preparati za suzbijanje bolesti, gorivo za prevoz na paše, ambalaža — sve to košta sve više. Kada se tome dodaju nepredvidljive paše zbog klimatskih promena, gde prolećni mraz u aprilu može oterati pčele natrag u košnice i otkinuti polovinu bagrema, pčelarstvo postaje sve rizičniji posao. Predavanja o prilagođavanju klimatskim promenama na sajmu „Tromeđa" odgovaraju na pitanje koje svaki pčelar postavlja sebi svake godine: šta da radim drugačije nego prošle?
Klima više ne prašta greške. Ko ne prati prognozu i ne reaguje na vreme, gubi košnicu. Na ovom sajmu ćemo čuti od ljudi koji su već prošli kroz to i preživeli. — iskustvo pčelara sa juga Srbije
Dodatni prihodi su četvrta tema stručnog programa, i tu priča postaje posebno zanimljiva. Med nije jedini proizvod košnice. Propolis, matični mleč, polen, pčelinji otrov, vosak — sve to ima tržište koje je u Srbiji još uveliko nedovoljno iskorišćeno. Pčelari koji nauče da vade i prerađuju ove proizvode mogu udvostručiti prihod po košnici bez povećanja broja pčelinjih društava.
Povezivanje regiona — od dobre volje do poslovnih kontakata
Sajam „Tromeđa" nije samo okupljanje radi okupljanja. Organizatori su jasni: cilj je stvaranje novih poslovnih kontakata između proizvođača meda, proizvođača opreme i potencijalnih kupaca. Region jugozapadnog Balkana ima zajedničko tržište koje nije dovoljno iskorišćeno. Pčelar iz zapadne Srbije koji proizvodi bagremov med može naći kupca u Crnoj Gori koji izvozi na tržište EU. Proizvođač košnica iz Republike Srpske može isporučiti opremu pčelaru u Sandžaku jeftinije nego što bi to došlo iz uvoza. Te veze se neće napraviti same od sebe.
Region je naš najbliže tržište i naš najveći neiskorišćeni potencijal. Zlatibor je geografski centar koji povezuje tri države, i to nije slučajnost. — predstavnik SPOS-a
SPOS ovu manifestaciju vidi kao nastavak dugoročne strategije razvoja regionalnih pčelarskih manifestacija, uz već tradicionalne sajmove u Beogradu i Vranju. Logika je jasna: Beograd pokriva sever i centralnu Srbiju, Vranje pokriva jug, a Zlatibor sada pokriva jugozapad i povezuje tri države. Tri tačke na mapi, tri sajma, tri prilika godišnje da se pčelarska zajednica okupi, razmeni znanje i napravi poslove. To je mreža koja, ako se održi, može promeniti strukturu pčelarstva na Balkanu.
Šta ovo znači za srpsko pčelarstvo
Pčelarstvo u Srbiji broji između osamsto hiljada i milion košnica, zavisno od toga koga pitate i kako broje. Registruje se oko deset hiljada pčelara, ali stvarni broj je veći — mnogi drže po tri do pet košnica u dvorištu i nikada ne prijave. To je struktura u kojoj je pčelarstvo često dodatni prihod, a ne glavna delatnost. Sajam koji spaja obrazovanje, prodaju i umrežavanje direktno pogađa ovu grupaciju: pčelar sa deset košnica koji nauči kako da poveća prinos za pet kilograma po košnici upravo je ostvario dvadeset hiljada dinara dodatnog prihoda godišnje, bez investicije u nove košnice.
Problem srpskog pčelarstva nije u količini. Srbija proizvodi med koji na evropskim takmičenjima redovno osvaja medalje, a na domaćem tržištu kilogram kvalitetnog meda košta između šesto i devetsto dinara, zavisno od vrste i porekla. Problem je u organizaciji — u nedostatku umrežavanja, u nepovezanosti proizvođača sa kupcima, u nedostatku zajedničkog nastupa na stranim tržištima. Sajam „Tromeđa" pokušava da reši baš to: povezivanje koje traje i nakon što se izložbeni štandovi raspreme.
Obrazovni karakter sajma je možda i njegova najvrednija komponenta. Pčelarstvo je zanat koji se uči celog života, i svako ko je proveo više od pet godina sa pčelama zna da svaka sezona donese nešto novo — novu bolest, novu pašu, novi problem. Predavanja na sajmu, ako su praktična i ako ih drže ljudi koji sami drže pčele, mogu u jednom danu preneti znanje koje bi pčelar inače sticao kroz tri sezone greški.
Turistički karakter manifestacije takođe nije zanemarljiv. Zlatibor u oktobru nije pun turista, i sajam koji donosi nekoliko hiljada posetilaca znači punjenje kapaciteta, restorana i benzinskih pumpi. To znači da lokalna ekonomija oseti manifestaciju i da je podrži sledeće godine. Kada privreda vidi novac, politika se uključi, a kada se politika uključi, sajam dobija kontinuitet.
Zaključak
Prvi sajam „Tromeđa" na Zlatiboru nije još jedna manifestacija u nizu. To je pokušaj da se pčelarstvo jugozapadnog Balkana organizuje kao privredna grana, a ne kao zbirka usamljenih pčelinjaka. Ako SPOS i Opština Čajetina održe obećanje i sajam postane tradicionalan, za pet godina ćemo gledati na Zlatibor kao na mesto gde se radi budućnost pčelarstva regiona. A ako ne — biće nam bar jedna dobra jesenja priča o tome kako smo pokušali da ujedini ono što je ujedinjeno i bez sajma: pčelu, med i ljudsku tvrdoglavost.
Izvor: Agro TV, 22. jul 2026.
💬 0 comments