Dok brojke na papiru obećavaju istorijski rekord, u hladnjačama se krije tiha drama koja ne da mira proizvođačima širom Srbije. Izgleda paradoksalno da slavimo izvoz od milijardu evra, a istovremeno se pitamo kome ćemo prodati ovogodišnju jabuku koja već sada zauzima dragoceni prostor. Istina je negde između sjajnih statistika i punih magacina koji odbijaju da se isprazne uprkos optimizmu iz Beograda.
## Sjajne brojke kriju stari problem plasmana
Voćarstvo je postalo nevidljivi gigant naše privrede, često donoseći više deviza nego teška industrija o kojoj političari vole da pričaju. Prošle godine, uprkos suši koja je pokosila useve, sveže voće je donelo osamsto deset miliona evra, a prerađevine još dvesta miliona. Kada se tome doda vino i rakija, ukupan bilans se penje na milijardu i po evra, što je za svaku pohvalu. Međutim, ovi podaci do maja najavljuju da bi samo izvoz voća mogao da probije granicu od milijardu evra. Ipak, iza ovih zvučnih brojaka krije se realnost sa kojom se suočavaju ljudi na terenu svakog dana.
## Paradoks pune hladnjače i rekordne berbe
Ključni problem nije u količini roda, jer je profesor Zoran Keserović s Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu potvrdio da će sve obilno roditi. Ono što brine proizvođače jeste činjenica da u hladnjačama, i zadružnim i individualnim, i dalje stoji velika količina jabuke iz prošle godine. Očekivalo se da će prodaja krenuti od maja ili juna, kao što se desilo u prethodnoj sezoni, ali tržište je ovog puta ostalo hladno. Razlog leži u tome što je i drugo voće, od borovnice naviše, imalo odličan rod, pa jabuka gubi prioritet u košarici potrošača.
Industrija takođe ne traži veće količine, što zatvara vrata preradi kao mogućem spasu za višak koji stagnira.
> **"Imamo dosta jabuke u hladnjačama i zadružnim i individualnih proizvođača. Nije došlo do veće tražnje jer je ostalo voće imalo odličan rod. Od borovnice, preko sveg drugog. Nema zahteva ni od industrije."** — Zoran Keserović, profesor Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu
Situaciju dodatno komplikuje nadolazeća berba, jer se procenjuje da će jabuke ove godine biti za osamdeset hiljada do sto hiljada tona više nego 2025. godine. Ako uzmemo u obzir da je ukupan rod prošle godine bio trista trideset hiljada tona, nas čeka ubiranje između četiristo deset i četiristo trideset hiljada tona. Ovo je rekordna količina ili barem blizu rekorda, što postavlja ozbiljno pitanje logistike i plasmana pre nego što plodovi uopšte budu ubrani. Troškovi proizvodnje su realno porasli, od zaštite zasada do cene radne snage, dok otkupna cena ne prati taj rast troškova.
> **"Mnogi proizvođači voća možda sada nisu toliko zadovoljni otkupnom cenom, ali takva situacija uvek postoji kada su velike količine na tržištu."** — Zoran Keserović, profesor Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu
To je surovi zakon ponude i tražnje gde obilje pritišće cenu nadole, a proizvođač se nalazi u škarama iz kojih nema lakog izlaza.
## Prelevman i strategija kao jedini izlaz iz začaranog kruga
Keserović ne nudi samo dijagnozu već i konkretno rešenje koje zahteva političku volju, a ne novac iz budžeta. On predlaže da se ukidanje prelevmana produži sa novembra na prvi deo naredne godine, možda čak do marta, kako bi se sprečio uvoz jeftinije poljske jabuke. Dok domaći plodovi čekaju kupca u našim magacinima, poljski proizvođači sa nižim troškovima mogu da preplave police ako nema zaštitne mere. Ovo je jedan od onih poteza koji ne košta državu ni dinar, a može da napravi razliku između profitabilne i neprofitabilne sezone za naše voćare.
Voćarstvo je postalo najjači izvozni adut, ali rast proizvodnje očigledno ne prati razvoj tržišta istim tempom. Kada proizvodnja raste brže od potražnje, dobija se tačno ovo što vidimo kod jabuke — puni magacini i proizvođač koji radi celog života a na kraju ne zna da li će zaraditi. Ministarstvo poljoprivrede mora da reši ovo sistemski, kroz strategiju plasmana koja uključuje nova tržišta poput Rusije, EAEU ili Bliskog Istoka, umesto gašenja požara ad hoc merama.
Potrošači su na dobitku jer je voće dostupno po povoljnim cenama u vreme kada je inflacija pojela platežnu moć, ali cena te stabilnosti se plaća na leđima gazdinstava. Ne sme se dozvoliti da rekordni rod postane razlog za gašenje zasada umesto za razvoj sela.
Dok čekamo da se strateške priče razviju, jabuka stoji u hladnjačama i pita kome će pripasti. Mi bismo trebali da odgovorimo na to pitanje pre nego što nova berba stigne na vrata i zatvori poslednji izlaz.
---
*Izvor: [Agro TV](https://www.agrotv.net/izvoz-voca-ove-godine-mogao-bi-da-premasi-milijardu-evra/), 30. jul 2026.*
💬 0 comments