Pedeset uginulih čigri na stenama kod Kejp Džafe, dvesta pedeset kilometara južno od Adelejda — to je broj koji je Australiju konačno uveo u klub zemalja koje se suočavaju sa masovnim pomorom divljih ptica od visoko patogenog ptičjeg gripa H5N1. Za sada, nijedna komercijalna farma nije pogođena. Ali kad ministarka poljoprivrede kaže da su veliki gubici gotovo neizbežni, vredi je saslušati.
Kontinent koji je dugo bio pošteđen
Australija i Novi Zeland godinama su razvijali planove za odgovor na visoko patogeni ptičji grip, znajući da je pitanje dana, ne godine, kada će virus stići do njihovih obala. Ta predostrožnost nije bila paranoja — bila je racionalna procena zasnovana na onome što se dešavalo širom planete. H5N1 je poslednjih godina izazvao najveću epizootiju ptičjeg gripa u istoriji, sa stotinama miliona uginulih ili eutanaziranih ptica i višemilijardnim gubicima za globalnu živinarsku industriju.
Sada je virus tu. Laboratorijski je potvrđen kod četrdeset devet uginulih i trideset pet obolelih velikih čubastih čigri, otkrivenih tokom vazdušnog nadzora područja oko Kejp Džafe. Prema zvaničnim podacima Ministarstva poljoprivrede Australije, do sada je potvrđeno sedamdeset četiri slučaja H5N1 kod divljih životinja u saveznim državama Zapadna Australija, Kvinslend i Južna Australija, gde je registrovan i najveći broj slučajeva.
Biosigurnost kao prva i poslednja linija odbrane
Na farmama se još od juna, kada je virus prvi put otkriven, primenjuju pojačane mere biosigurnosti. Ograničavanje kontakta živine sa divljim pticama, stroža kontrola ulaska na farme, redovna dezinfekcija opreme i vozila, pojačan veterinarski nadzor — to je abeceda koju svaki ozbiljan živar poznaje, ali koja se u kriznim situacijama mora primenjivati bez ijednog propusta.
Očekujemo da će se virus nastaviti širiti i da će biti pogođen sve veći broj divljih životinja. Ovo je prvi potvrđeni slučaj masovnog pomora. Kada se virus H5 ptičjeg gripa proširi među divljim životinjama u prirodnom okruženju, veliki gubici su gotovo neizbežni. — Džuli Kolins, ministarka poljoprivrede Australije
Reči koje je izgovorila ministarka Kolins nisu diplomatska fraza. One su praktično upozorenje svakom proizvođaču živine u zemlji da se sprema za onaj scenario koji su Evropa i Severna Amerika već prošle — scenario u kojem divlje ptice postaju rezervoar virusa iz kojeg on povremeno prelazi na komercijalna jata, ponekad sa katastrofalnim posledicama. Uz dodatak da se u Sjedinjenim Američkim Državama virus potvrdio i kod muznih krava, slika postaje još zabrinjavajuća za celokupnu stočarsku proizvodnju, ne samo živinarsku.
Šta ovo znači za srpskog živara
Srbija je daleko od Australije, ali ptičji grip ne poznaje geografiju onako kako je mi zamišljamo. Migratorne ptice predstavljaju jedan od glavnih puteva širenja virusa između različitih područja, kako podsećaju stručnjaci, i upravo zato je rano otkrivanje obolelih jedinki od presudnog značaja. Naša zemlja leži na nekoliko važnih migratornih puteva, a divlje ptice selice prolaze kroz baš one regione gde je živinarska proizvodnja najkoncentrisanija — Vojvodina, pomoravski i podunavski pojas.
Australijski primer pokazuje dve stvari koje su direktno primenjive na naše prilike. Prva: sistematski vazdušni nadzor i laboratorijska potvrda svakog sumnjivog uginuća divljih ptica nisu luksuz — to je osnovna infrastruktura ranog upozorenja. Kod nas se to često radi ad hoc, kad neko prijavi, kad veterinarska inspekcija stigne. Druga: biosigurnosne mere na farmama moraju biti podignute na nivo koji mnogi naši proizvođači još uvek ne shvataju ozbiljno. Ograničavanje slobodnog ispusta živine u momentima kada je virus aktivan u divljoj populaciji nije preporuka — to je pitanje opstanka farme.
Za proizvođače živine najvažnije je dosledno sprovođenje biosigurnosnih mera i blagovremeno prijavljivanje svake sumnje na pojavu bolesti nadležnim veterinarskim službama. — iz zvaničnog saopštenja australijskih zdravstvenih vlasti
Ovo zvuči jednostavno, ali na terenu znači da farmer mora znati prepoznati znake bolesti, da mora imati broj lokalne veterinarske stanice pri ruci, i da mora prijaviti sumnju pre nego što počne pad živine. U praksi, nažalost, često se dešava obrnuto — čeka se dok gubici ne postanu očigledni, a tada je već kasno za prevenciju.
Rizik po ljude i šira slika
Zdravstvene vlasti ističu da virus H5N1 može da zarazi ljude koji su bili u bliskom kontaktu sa zaraženim životinjama ili njihovim izlučevinama, ali da su takvi slučajevi i dalje retki i da rizik za opštu populaciju ostaje nizak. Posebna pažnja se preporučuje osobama koje rade na farmama, u veterinarskim službama ili učestvuju u uklanjanju uginulih ptica. Ovo je poruka koja važi i u Srbiji — ljudi koji rade sa živinom, posebno na farmama sa slobodnim ispustom, treba da koriste zaštitnu opremu pri rukovanju uginulim ili obolelim pticama.
Australija sprovodi i vakcinaciju pojedinih ugroženih vrsta, intenziviranje monitoringa divljih ptica duž obale i redovne vežbe za reagovanje u slučaju širenja bolesti. To je model koji bi i naše Ministarstvo poljoprivrede i Veterinarska uprava trebalo da razmotre — ne kopiranje, ali svako preuzimanje onih elemenata koji su primenjivi na naše teritorijalne i epidemiološke specifičnosti.
Činjenica da na australijskim farmama još nema potvrđenih slučajeva nije razlog za olakšanje — to je rezultat discipline koja se održava svakog dana, na svakoj farmi, bez izuzetka. Kad ta disciplina popusti, virus čeka. I ne prašta.
Izvor: AgroSmart, 4. avgust 2026.
💬 0 comments