Kada se broje pare u mlinarskoj industriji Srbije, priča se ne vrti oko brašna — vrti se oko pšenice, njenog roda, cene i onoga što se dešava između njive i silosa. A 2025. godina je, bar na papiru, pokazala da se ovaj sektor značno prilagodio udarima koji su ga pogodili godinu dana ranije. Ali prilagođavanje nije isto što i trijumf.
\n\nŠta se dešavalo pre i zašto sada
\n\nMlinska industrija je 2024. godine doživela pad dobiti od skoro trideset odsto — tačnije, 28,4 odsto manje nego prethodne godine. To je bio šok za sektor koji već decenijama radi na tankoj marži, između cene otkupa pšenice i cene gotovog brašna na polici. Pad je bio logična posledica lošijeg roda, skuplje sirovine i pritiska na tržištu koji je gutao margine.
\n\nSada, prema podacima bonitetne kuće CompanyWall koje je analizirao Biznis.rs, slika se menja. Ukupni prihodi sektora u 2025. porasli su na 56,67 milijardi dinara — pet celih jedan odsto više nego 2024. Ali taj broj, koliko god utešno zvučao, još uvek je za 5,3 odsto ispod rekordnih 59,83 milijardi dinara zabeleženih 2023. godine. Drugim rečima, mlinska industrija se popela, ali vrh brda još nije videla.
\n\nBrojevi koji pričaju priču
\n\nPrava priča ovde nije u prihodima — nego u dobiti. Nakon pada od 28,4 odsto 2024. godine, ukupna dobit u 2025. je skočila za 54,8 odsto, i to je broj koji zahteva pažnju. Ne samo da je nadoknađen gubitak iz prethodne godine — dobit je premašila čak i nivo iz rekordne 2023. To znači da kompanije nisu samo vratile poziciju, već su naučile da rade sa manje.
\n\n\n\n\nVisoki prihodi ne znače nužno i najveću dobit. Uspešnost kompanije u mlinarskom sektoru zavisi od strukture troškova, nabavnih cena sirovina i operativne efikasnosti — ne od obima prodaje. — analiza CompanyWall za Biznis.rs
\n
Šta se zapravo desilo? Kompanije su bolje kontrolisale troškove, uspele da ispregovaraju povoljnije nabavne cene pšenice i povećale operativnu efikasnost. To je klasičan scenario kada industrija preživi krizu — postane mršavija, ali jača.
\n\nIpak, tu je jedna crna tačka koja bode oči. Broj zaposlenih u sektoru je smanjen. Da li je to automatizacija proizvodnih linija, racionalizacija poslovanja ili sve izraženiji nedostatak stručne radne snage — verovatno sve tri stvari odjednom. Mlinovi su postali mašine sa manje ljudi, a ljudi koji bi radili u njima sve teže se nalaze.
\n\nKo vlada tržištem
\n\nTržištem i dalje dominira nekoliko krupnih igrača. Žitopromet-Mlin AD Senta, Žitopromet-Mlinpek Stara Pazova, Danubius, DPS Klas Group i MB Komerc Ruma — to su imena koja drže veći deo kapaciteta i tržišnog udela. Njihovi prihodi formiraju kičmu ovih pedesetšest milijardi dinara.
\n\nAli podaci pokazuju nešto što u poljoprivredi važi kao zlatno pravilo: onaj ko ima najveći prihod nema nužno i najveću dobit. Razlika između kompanija ne leži u tome koliko brašna prodaju, već u tome koliko ih košta da ga proizvedu. Struktura troškova, efikasnost upravljanja, lokacija silosa, ugovori sa ratarima — to su stvari koje odvajaju profitabilne od onih koji samo okreću novac.
\n\n\n\n\nMlinska industrija je pokazala znake finansijskog oporavka. Iako prihodi još nisu dostigli nivo iz 2023, rast dobiti potvrđuje da su kompanije uspešnije odgovorile na izazove tržišta i prilagodile poslovanje promenjenim uslovima. — analiza CompanyWall za Biznis.rs
\n
Agromlin: prihod bez ljudi
\n\nPosebnu priču za sebe predstavlja Agromlin iz Sombora. Ova kompanija je u 2025. ostvarila prihod od 237,1 milion dinara — a prema zvaničnim finansijskim podacima, nije imala nijednog zaposlenog. Na prvi pogled, to zvuči kontradiktorno. Kako se okreće toliko novca bez radnika?
\n\nOdgovor leži u poslovnom modelu koji je sve češći u srpskoj poljoprivredi — angažovanje eksternih partnera, podizvođača i uslužnih firmi koje rade po ugovoru. Umesto stalne radne snage, kompanija plaća usluge onda kada su joj potrebne. To smanjuje fiksne troškove, ali otvara pitanje dugoročne stabilnosti i investicija u ljude i znanje.
\n\nŠta ovo znači za poljoprivredu Srbije
\n\nMlinska industrija je barometar srpske poljoprivrede. Kada mlinovi posluju dobro, to znači da je pšenica bila dostupna, da su cene bile predvidive i da je lanac snabdevanja radio. Kada mlinovi posluju loše — svi osećaju, od ratara na Banatu do potrošača u beogradskom marketu.
\n\nRast dobiti od 54,8 odsto je pozitivan signal, ali ne treba zaboraviti da je on delom posledica niske baze iz 2024. godine. Kada padnete skoro trideset odsto, svaki povratak izgleda impresivno. Pravo pitanje je da li će ovaj trend potrajati u 2026. godini, ili ćemo ponovo videti ciklus koji smo već naučili — rast, pad, opravdanje, ponavljanje.
\n\nSmanjenje broja zaposlenih je trend koji brine. Automatizacija je neizbežna i u globalnom kontekstu pozitivna, ali u srpskim uslovima, gde je poljoprivreda jedan od retkih sektora koji drži ljude u ruralnim sredinama, svaki izgubljeni posao u mlinu je porodica manje u mestu koje već gubi stanovništvo. Agromlinov model bez zaposlenih je možda finansijski efikasan, ali društveno gledano — to je put koji vodi u prazne gradove.
\n\nTakođe, koncentracija tržišta u rukama nekoliko velikih igrača nije dobra vest za male proizvođače. Kada pet kompanija drži veći deo kapaciteta, pregovaračka moć ratara na donjoj strani lanca se smanjuje. Otkupne cene se formiraju u korist onoga ko ima silos, a ne onoga ko ima njivu.
\n\nMlinska industrija se oporavila — to je činjenica. Ali oporavak koji se zasniva na rezanju troškova, smanjenju radnika i eksternalizaciji rada nije izgradnja, to je preživljavanje. Pravi test će doći kada pšenica ponovo podbaci, a marže se stisnu na nulu. Tada ćemo videti ko je zaista izgradio poziciju, a ko je samo uspešno sekao troškove dok je vremenski prozor to dopuštao.
\n\n\n\n
Izvor: Agro TV, 4. avgust 2026.
💬 0 komentara