Kada evropski farmeri iz Španije, Francuske i Grčke istovremeno podignu uzbunu, to nije samo njihov problem. Ekstremne vrućine, suša i požari koji haraju kontinentom leta 2026. godine već su prepolovili proizvodnju nekih kultura, a talas poskupljenja koji sledi stići će i do srpskih pijaca, maloprodaja i domaćinstava — pitanje je samo kada i koliko.
Zašto ovo važi za Srbiju sada
Poljoprivreda je danas globalna igra. Kada Španija izgubi petinu žitarica, to menja ravnotežu na celom evropskom tržištu. Kada francuski povrtari izgube na hiljade tona salate, šargarepe i luka, te praznine se brzo prelivaju u susedne zemlje. Srbija, koja već uvozi maslinovo ulje iz Grčke i Španije, a deo povrća dopunjuje iz uvoza tokom zime, ne može da se izoluje od onoga što se dešava na Mediteranu i u zapadnoj Evropi.
Prošle godine smo već osetili šta znači kad maslinovo ulje dostigne rekordne cene. Sada, kada su cene poslednjih meseci bile nešto niže i kad su potrošači pomislili da je kriza prošla, priroda ponovo radi protiv nas.
Šta se dešava na terenu — brojke koje plaše
Špansko Ministarstvo poljoprivrede je objavilo procenu koja ledi krv u žilama. Proizvodnja žitarica u sezoni 2026/27 pala će sa prošlogodišnjih dvadeset četiri miliona tona na nešto više od osamnaest i po miliona tona. To je gubitak od oko pet i po miliona tona — više nego što Srbija proizvede žitarica u celini za dve godine. I ta procena je napravljena pre nego što su šumski požari dodatno pogoršali situaciju, što znači da stvarna brojka može biti još niža.
Francuski proizvođači povrća su još direktniji. Gubici se mere na hiljadama tona useva vrednih više desetina miliona evra. Kod pojedinih kultura očekuje se da će proizvodnja biti prepolovljena. Beli i crni luk, praziluk, salata, šargarepa — sve su to namirnice koje Srbi svakodnevno koriste i koje zimi značajno zavise od uvoza.
Kada vam usev izgori na trideset pet stepeni i nema kiše nedeljama, vi ne gubite samo ovogodišnji rod — vi gubite poverenje u sledeću sezonu. — ovako jedan francuski povrtar iz okoline Avinjona opisuje situaciju za Gardijan, a njegove reči mogle bi da stoje i u ustima proizvođača iz južne Srbije.
Evropska unija je u međuvremenu snizila prognoze prinosa za suncokret, kukuruz, krompir i soju. Rumunija i Italija su, bar za sada, manje pogođene, ali to je hladna uteha kada gledate šta se dešava u ostalim delovima kontinenta.
Maslinovo ulje — ciklus koji se ponavlja
Maslinarstvo je možda najbolji primer kako klima danas diktira cene. Pre dve godine, maslinovo ulje je dostiglo rekordne nivoe, delom zbog suše u Španiji, koja je najveći svetski proizvođač. Cene su se poslednjih meseci donekle stabilizovale i potrošači su odahnuli.
Sada se to menja. Velike štete u maslinjacima Španije, Grčke, Italije i Portugala — kombinacija požara, suše, visokih temperatura, pepela iz požara i lošeg kvaliteta vazduha — vraćaju nas na početak krize. Proizvođači očekuju da će cene maslinovog ulja ponovo rasti tokom jeseni.
Cene su se privremeno stabilizovale, ali suša i vrućine ne puštaju. Jesen će doneti novi rast, jer nema ulja tamo gde nema maslina. — ovo je stav proizvođača koji prate kretanja na evropskom tržištu.
Vinogradari se ne nalaze ništa bolje. U oblastima Šampanja, Bordoa i Burgundije visoke temperature su usporile razvoj vinove loze. Očekuje se manji rod grožđa i jedna od najranijih berbi u istoriji vinogradarstva u tim regionima. Kada burgundski proizvođači beru ranije nego ikada, to je signal da se nešto fundamentalno menja.
Šta ovo znači za srpskog proizvođača
Srbija ima jednu prednost koju često ne prepoznajemo — naša poljoprivreda je raznovrsnija i manje koncentrisana na monokulture nego u nekim delovima Evrope. Ali imamo i slabost: previše zavismo od vremenskih prilika, a navodnjavanje je i dalje luksuz koji većina ne može da priušti.
Kada EU snizi prognoze prinosa kukuruza i suncokreta, to direktno utiče na cene na berzama koje određuju i srpski otkupni kursovi. Naš kukuruz i naš suncokret ne žive u vakuumu — oni su deo evropskog tržišta, i kad ponuda padne, cene rastu. To može značiti veće otkupne cene za srpske proizvođače, što je dobro za njihov džep, ali istovremeno znači i skuplju stočnu hranu, skuplje mleko i meso, i na kraju skuplji život za sve.
Povrće je posebna priča. Srbija proizvede mnogo povrća, ali zimi, posebno u januaru i februaru, uvoz pokriva znatan deo potreba. Ako francuski i španski povrtari nemaju šta da ponude, cene uvoznog povrća će skočiti, a srpski proizvođači koji imaju plastenike mogli bi da zarade više — pod uslovom da i njihovi usevi nisu stradali od domaće suše.
Pored svega, problemi ne dolaze samo od vrućine i suše. Pepeo iz požara, loš kvalitet vazduha, veća pojava štetočina i bolesti, kao i oluje koje prate ekstremne vremenske obrasce — sve to dodatno pritišće i prinose i kvalitet plodova. Maslina je osetljiva biljka, ali i povrće, voće i žitarice trpe udar sa svih strana.
Kuda vodi ovaj put
Klima više nije nešto o čemu se raspravlja na konferencijama — to je svakodnevna realnost koja određuje da li će neki farmer imati šta da pošalje na pijacu u oktobru. Evropa gubi milione tona useva, a mi gubimo iluziju da ćemo se izvući kao ostrvo u moru problema. Srpski poljoprivrednik mora da nauči da gleda dalje od svoje njive — jer cena maslinovog ulja u Madridu danas jeste cena u Beogradu sutra. A onaj ko ima vodu, sortiment i plan, imaće i cenu.
Izvor: Biznis.rs, 4. avgust 2026.
💬 0 komentara