Dok termometri u atarima pokazuju preko četrdeset stepeni, a usevi traže kap vode, stigla je odluka koja boli svakog proizvođača. Pokrajinski štab za vanredne situacije povukao je ručnu kočnicu za sve koji navodnjavaju iz sistema Dunav–Tisa–Dunav. Na crpnoj stanici Bezdan 2, baš onog dana kad je mera doneta, reka je spala na minus 164 centimetra. Ovo nije najava problema, već početak gašenja proizvodnje usred najkritičnijih vegetacionih faza.
Suša koja više nije iznenađenje
Nije ovo prva godina da se Vojvodina muči s vodom u avgustu, ali retko kad mere stižu tek kad je sistem već na kolenima. Hidrosistem Dunav–Tisa–Dunav predstavlja kičmu navodnjavanja u ravničarskom delu pokrajine. Bez tog protoka, desetine hiljada hektara pod kukuruzom i sojom ostaju prepuštene milosti i nemilosti neba. Pokrajinski štab, kojim predsedava Maja Gojković, sastao se trećeg avgusta kako bi razmotrio izveštaj Javnog vodoprivrednog preduzeća „Vode Vojvodine". Slika koja se otvorila pred članovima štaba nije nudila mnogo prostora za pregovore. Vodostaj je pao na nivo gde crpke više ne mogu efikasno da rade.
Ovo nije hidrološka anomalija koju ćemo zaboraviti iduće godine. Trend pada vodostaja traje tokom celog leta, a padavine u slivu su bile drastično ispod proseka. Kada se na to doda visoka temperatura koja ubrzava evaporaciju, dobijamo savršenu oluju za poljoprivredu. Sistem koji je decenijama služio kao osiguranje protiv suše sada postaje usko grlo. Ratari koji su ulagali u opremu računajući na dostupnost vode iz kanala sada se nalaze u poziciji da gledaju kako usevi propadaju.
Šta tačno znači minus 164 centimetra
Minus 164 centimetra nije broj za statistiku, već tehnička granica funkcionisanja infrastrukture. Kad nivo padne toliko, crpne stanice fizički ne mogu da uhvate dovoljan volumen da napune kanalsku mrežu. A kad kanal ostane prazan, pumpa na kraju njive nema šta da izbaci na useve. Zabrana obuhvata kompletnu teritoriju tri upravna okruga — Južnobačkog, Severnobačkog i Zapadnobačkog. Svaki korisnik sistema, bez izuzetka, stavljen je u isti koš. Nema prioriteta, nema izuzeća, nema pregovora.
Republički hidrometeorološki zavod prognozira dalji pad vodostaja do kraja sedmice. To znači da u najboljem slučaju sledi čekanje na obrt trenda. A dotle, usevi stoje i gore. Stručnjaci iz vodoprivrede su jasni oko tehničkih limita sistema u ovakvim uslovima.
Kad Dunav padne na minus 164 centimetra, ne pričamo više o redukciji — pričamo o gašenju. Crpne stanice nemaju šta da zahvataju. — Izvor iz JP „Vode Vojvodine", na osnovu izveštaja dostavljenog Pokrajinskom štabu
Ratari koji su uložili u sisteme za navodnjavanje iz kanalske mreže sada stoje pred praznim šančevima. Oni koji su računali na kapljicu u julskoj i avgustovskoj vrućini — kada kukuruz ide u klasanje, a soja u punjenje mahuna — sada moraju da prekinu zalivanje u najgori mogući trenutak. Usev koji je navodnjavan mesec dana i koji se iznenada ostavi bez vode trpi šok veći nego usev koji od početka nije bio zalivan. To poljoprivrednici znaju bolje nego bilo koji birokrata u štabu.
Kasna reakcija i strukturni problem
Niko ko prati hidrološku situaciju u Vojvodini nije mogao biti iznenađen ovom zabranom. To što se reaguje tek kad je vodostaj pao na kritičnu tačku ukazuje na hronični problem upravljanja krizama. Čeka se da situacija postane kritična pa se onda donosi drakonska mera. Problem nije u samoj zabrani, već u tajmingu. Sistem je građen za klimu koja više ne postoji. Temperature su više, padavine su ređe. Dunav danas u avgustu nije isti kao pre trideset godina.
Kad zabrana dođe u avgustu, to nije preventiva — to je amputacija. Preventiva se radi u maju i junu, kad još ima prostora za manevrisanje. — Iskusni ratar iz Severnobačkog okruga
Za poljoprivrednike u tri bačka okruga, ova zabrana je direktan udar na prinos. Kukuruz koji se nalazi u fenofazi klasanja i nalivanja zrna ne može da podnese deset dana bez vode pri ovakvim temperaturama. Gubici se mere u procentima koji idu do dvocifrenih brojeva po hektaru. Soja u punjenju mahuna reaguje još dramatičnije. Suncokret je nešto otporniji, ali ni on nije imun na produženi stres. Ekonomija cele priče je prosta. Gazda koji je uložio u dizel-pumpu, cevi i sistem za navodnjavanje iz kanala sada stoji uz tu opremu koja je beskorisna.
Šira slika je još zabrinjavajuća. Vojvodina proizvodi više od polovine srpskog kukuruza i soje. Ako prinosi u Bačkoj padnu za petnaest do dvadeset posto zbog ove suše i zabrane, osetiće se i na nivou ukupne žetve u Srbiji. A Srbija u poslednjih nekoliko godina sve više računa na poljoprivredni izvoz kao jedan od retkih sektora koji donosi devize. Kad se DTD zaustavi, zaustavlja se i deo te privredne mašine. Postoji i dimenzija koja prevazilazi ovu sezonu. Ako suše ovog intenziteta postaju učestalije, onda Srbija mora ozbiljno da preispita strategiju upravljanja vodama. To znači više akumulacija, dublje kanale i planiranje koje ne čeka na minus 164 da bi se pokrenulo.
Dunav će se opet podići. To je sigurno. Pita se samo koliko će useva preživeti do tad.
Izvor: Agro TV, 4. avgust 2026.
💬 0 comments