Umesto tableta – štap i strpljenje: Četvrti dečji varaličarski kup u Sivcu

Umesto tableta – štap i strpljenje: Četvrti dečji varaličarski kup u Sivcu

Zamislite subotnje veče uveče u Sivcu. Dok većina klinaca kuca palcem po ekranima, desetak roditelja pakuje opremu za ribolov.

Agro Urednik 4 min read 2 views

Zamislite subotnje veče u Sivcu. Dok većina klinaca kuca palcem po ekranima, desetak roditelja pakuje opremu za ribolov. Ne zbog sebe – zbog dece. Jer u nedelju u sedam ujutru, na bazenu stare Šećerane, mališani od pet do petnaest godina neće tražiti Wi-Fi signal, već će tragati za smuđem i bucovom. I to varaličarenjem, tehnikom koja traži više od bacanja udice – traži strpljenje, veštinu i poštovanje prema vodi. Četvrti Dečji varaličarski kup, uz drugi Memorijal „Strahinja Kozić“, održava se potpuno besplatno, uz doručak, osveženje i majicu za svako dete. I tu prestaje bajka – počinje stvarnost u kojoj neko još veruje da se detinjstvo može živeti napolju.

Zašto je ovo važnije nego što izgleda

Svake godine svedoci smo iste priče. Poljoprivreda stari, sela gube mlade, a deca sve više vremena provode u virtuelnom svetu. Onda se pojavi vest poput ove – i postane jasno da rešenje ne leži u skupim programima i ministarskim uredbama. Već u ljudima koji su spremni da subotom organizuju takmičenje za decu. Ribolovačko-varaličarski klub „Bas“ iz Sivca četvrti put organizuje kup, a uz njega i memorijal posvećen prerano preminulom Strahinji Koziću, članu Školice ribolova koji je, po rečima onih koji su ga poznavali, voleo vodu više od svega.

Deca rođena 2011. godine i mlađa imaju priliku da se takmiče u pojedinačnoj konkurenciji. Tehnika je varaličarenje – jedna od najzahtevnijih, koja podrazumeva stalno kretanje, čitanje vode i razumevanje ponašanja ribe. Nije lako. Ali zato nagrada nije samo trofej. Svako dete dobija doručak, osveženje i majicu sa motivom događaja. Sve besplatno. U vreme kada kotizacije za dečje sportove dostižu astronomske iznose, ovakav potez je prava retkost.

Šta se krije iza organizacije

Mesto održavanja nije slučajno. Bazen stare Šećerane u Sivcu nekada je bio deo industrijskog kompleksa, danas je postao oaza za mlade ribolovce. Simbolično – od fabrike do prirode, od proizvodnje do rekreacije. Organizatori su, kako saznajemo, sve podigli na sopstvenu odgovornost, bez velikih sponzora i državne pomoći. Opština Kula je podržala događaj, ali je glavni teret pao na entuzijaste iz kluba „Bas“.

„Ovo nije samo takmičenje. Ovo je način da deci pokažemo da postoji svet van ekrana, svet u kome se vrednosti mere strpljenjem, veštinom i poštovanjem prirode“ — kaže neimenovani organizator iz kluba „Bas“, naglašavajući da je cilj da najmlađima približe sportski ribolov.

Prijave su već u toku, a organizatori očekuju solidan odziv. Sivac nije metropola, ali upravo u ovakvim sredinama ovakvi događaji imaju najveći smisao. Kontakt telefon je 065/628-5281 – jedan poziv može detetu da promeni nedelju.

Šta ovo govori o nama?

Kao neko ko decenijama prati ruralni razvoj, moram priznati da me ovakve vesti i raspolože i zabrinu. Raspolože, jer postoje ljudi koji ne čekaju državu da im reši problem. Zabrinu, jer ovakvih događaja nema dovoljno. U većini sela ribolov kao tradicija polako izumire. Deca ne znaju kako se veže udica, a kamoli kako se čita voda. Klub „Bas“ pokazuje da se uz malo volje i lokalne podrške može napraviti ozbiljna stvar.

Naravno, ostaje pitanje održivosti. Hoće li ovaj kup opstati i za pet godina? Hoće li dobiti podršku Pokrajine ili Ministarstva poljoprivrede? Jer ribolov, iako rekreativan, jeste deo ruralnog identiteta i potencijalni turistički adut. Ali dok se neko u Beogradu ne seti da ulaže u ovakve stvari, ostaju nam entuzijasti iz Sivca. I to je, nažalost, naša realnost.

Pridružite se, ili bar pošaljite dete

Ako ste u okolini Sivca, ili ste spremni da ustanete u nedelju ujutru i odvezete dete do bazena – nemojte oklevati. Početak je u sedam, a jedan poziv na 065/628-5281 može vašem detetu omogućiti dan koji će pamtiti duže od bilo koje video igrice.

Jer na kraju, nije samo riba u pitanju. Pitanje je šta ćemo ostaviti deci – beton i ekrane, ili vodu, nebo i priliku da se oprobaju u nečemu što traje vekovima. I da znaju da je neko mislio na njih.


Izvor: Agro TV, 7. avgust 2026.

💬 0 comments