Kada glavni ekonomista Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija kaže da se sprema novi talas poskupljenja – vredi zastati. Maksimo Torero upravo je to uradio: upozorio je svet da kombinacija ratova, klimatskih poremećaja i skoka cena energenata ponovo preti da poremeti globalni lanac snabdevanja hranom. I to u trenutku kada smo jedva izašli iz prethodnog inflatornog ciklusa. Poljoprivrednici i potrošači u Srbiji, kao i u ostatku sveta, mogli bi da osete posledice već krajem ove, a sigurno tokom naredne godine.
Sve se poklopilo – i to nije slučajnost
Od 2022. svetsko tržište hrane prolazi kroz jedan od najburnijih perioda u novijoj istoriji. Cene su tada divljale, da bi se tokom ove godine donekle stabilizovale. Ipak, FAO smatra da je to samo predah. Problem je višeslojan i dolazi iz više smerova istovremeno. Rat u Ukrajini i dalje blokira izvozne rute, sukob u Iranu preti zatvaranjem Hormuškog moreuza, a prognoze o jakom El Ninju nagoveštavaju lošu godinu za useve. Kada se ovome doda poskupljenje đubriva i energenata, dobija se recept koji retko kada vodi ka dobrom ishodu.
Torero ističe da je za prenos rasta cena poljoprivrednih sirovina na maloprodaju potrebno između tri i šest meseci. To praktično znači da se efekti već zakuvanih problema tek prelivaju na police prodavnica. Pšenica, kukuruz i pirinač već su poskupeli poslednjih meseci, ali još uvek odražavaju relativno dobre ovogodišnje prinose. Pravi udarac – problem sa narednom sezonom – tek treba da se materijalizuje.
Tri meseca do prelivanja – kako se kriza prenosi na tanjir
Najveća pretnja trenutno dolazi iz regiona Persijskog zaliva, tačnije iz Hormuškog moreuza. Kroz ovu usku plovnu rutu prolazi ogroman deo svetske nafte i gasa. Bez nafte, poljoprivreda staje: nema navodnjavanja, nema prerade, nema transporta. Bez prirodnog gasa nema đubriva. A bez đubriva – nema prinosa. Oštećenja ruske naftne i gasne infrastrukture tokom rata u Ukrajini dodatno ograničavaju izvoz dizela i gasa, što globalno tržište uvodi u novu fazu zategnutosti.
Cene goriva i đubriva formiraju se globalno – i domaći poljoprivrednik u Sremu oseća iste udare kao njegov kolega iz Brazila ili Ajove. Zato podaci koji stižu iz SAD ne treba da nas ostave ravnodušnima. Prema procenama Američke federacije poljoprivrednih biroa, proizvođači devet glavnih ratarskih kultura u SAD mogli bi bez državne pomoći tokom naredne godine da zabeleže ukupne gubitke od čak 32 milijarde dolara. Za svaku analiziranu kulturu procenjuje se da će proizvodnja po jedinici površine ostati ispod granice rentabilnosti.
Proizvođači širom sveta već osećaju pritisak na profitne marže. To direktno utiče na odluke o setvi, o izboru kultura i površina. Kad marže nestanu, proizvodnja se seli ili smanjuje – Maksimo Torero, glavni ekonomista FAO
Globalne površine pod pšenicom i kukuruzom već su smanjene tokom prva tri meseca rata u Iranu. Proizvođači u SAD okreću se soji, koja zahteva manje đubriva i ostavlja malo bolju računicu. U Australiji, jednom od vodećih svetskih izvoznika žitarica, prognoze su sumorne – očekuje se pad proizvodnje ozimih kultura za 21 odsto. Uz rast cena goriva i đubriva, situacija postaje sve teža.
Kad najveći svetski proizvođači smanjuju setvu, kad im gubici dosežu desetine milijardi dolara – to nije samo njihov problem. To je signal za čitav lanac ishrane. Smanjenje ponude uz istu ili veću potražnju neminovno vodi ka rastu cena. Pitanje je samo koliko će taj rast biti oštar i koliko će dugo trajati.
Šta ovo znači za srpsku poljoprivredu?
Srbija nije ostrvo. Naše cene pšenice, kukuruza, soje i uljane repice formiraju se pod uticajem globalnih kretanja. Kad svetska berza diže cenu kukuruza – naši otkupljivači to prate, bilo da im se sviđa ili ne. Ali problem je dvostruk. S jedne strane, ako cene đubriva, dizela i zaštitnih sredstava nastave da rastu – domaći proizvođači će se naći pred istim izborom kao i američki: smanjiti površine ili promeniti strukturu setve.
S druge strane, ako svetski prinosi padnu zbog El Ninja, ratova i nestašica, a potražnja ostane ista – cene hrane će rasti i potrošači će to osetiti. Tu dolazimo do ključnog pitanja: da li domaća poljoprivreda ima kapacitet da iskoristi ovaj trenutak? Ima, ali samo ako se obezbedi stabilna dostupnost energenata, đubriva i goriva po fer cenama. Kad svetski proizvođači smanjuju setvu, oni koji mogu da održe ili povećaju proizvodnju – dobijaju šansu.
Globalni poremećaji često otvaraju prozore za domaće proizvođače. Ako uspemo da održimo proizvodnivo proizvodnje dok drugi smanjuju – možemo da zauzmemo deo tržišta. Ali to zahteva pravovremene odluke, stabilne inpute i hladnu glavu. Iznad svega – zahteva da ne paničimo.
Sejin stav
Ne verujem u paniku. Verujem u trezvenu analizu i pripremu. FAO nam ovoga puta ne servira apokaliptičnu prognozu, već stvarnu računicu: ratovi, El Ninjo i energenti su tu – pitanje je samo koliko ćemo brzo reagovati. Poljoprivrednici u Srbiji su prošli kroz mnogo toga. Pamtim 2012. i sušu, 2014. i poplave, 2022. i skokove cena. I svaki put su se snašli. Ali sad je drugačije – pritisak dolazi sa više strana istovremeno. Zato, dok berze bruje, a FAO podiže glas – najbolje što možemo je da gledamo svoja polja, obezbedimo repromaterijal na vreme i ne donosimo odluke u strahu. Jer ko preživi priču – izaći će jači. A mi smo je već mnogo puta preživeli.
Izvor: Agromedia, 8. avgust 2026.
💬 0 comments