Zamislite da birate između kelja i krompira na pijaci. Oba su povrća, oba domaća, ali dok jedan kilogram kelja može da pokrije nedeljne potrebe za vitaminom K, krompir vam uglavnom daje skrob i energiju. I tu leži problem sa kojim se suočavaju i domaćice i oni koji u polju gledaju šta će posejati – ne proizvodi se i ne kupuje sve povrće podjednako pametno. Nutricionisti su odavno napravili rang-listu po gustini hranljivih materija, a rezultati su iznenađujući čak i za one koji misle da se zdravo hrane.
Zašto je ova lista važna baš sada
U eri kada potrošači sve više čitaju deklaracije i traže funkcionalnu hranu, pitanje nutritivne vrednosti povrća postaje ključno i za proizvođače. Dok se na njivama Srbije i dalje najviše seje krompir i kupus – usevi koji su decenijama bili stub domaće proizvodnje – nauka nam pokazuje da bismo mogli da dobijemo mnogo više po kvadratnom metru. Istorijski gledano, naši su se dedovi držali onoga što je izdržljivo i lako za skladištenje, ali danas su i klimatske promene i tržište traže drugačiji pristup. Pitanje nije samo šta ćemo jesti, već i kako da naše njive donesu veću zaradu po hektaru.
Šampioni hranljivosti: kelj, prokelj i brokoli
Na vrhu liste nalazi se kelj – lisnato povrće koje u Srbiji još uvek nije zaživelo u masovnoj proizvodnji, iako je kod nas autohtono. Kelj je bogat vitaminima A, C i K, a sadrži i kvercetin, antioksidans koji jača imunitet. Osim što je hranljiv, izuzetno je praktičan za upotrebu u supama, varivima i testeninama, a njegova proizvodnja je relativno jednostavna i otporna na hladnoću. Proizvođači koji se odluče za ovaj usev mogu da računaju na jesenje i zimske mesece, kada drugo povrće ne uspeva, a cena na pijaci u Beogradu ide i do 200 dinara po kilogramu.
Odmah uz kelj dolazi prokelj, iako ga mnogi izbegavaju zbog gorčine. Ima dvostruko više vlakana od šargarepe i bogat je vitaminom C, a istraživanja pokazuju njegovu potencijalnu zaštitnu ulogu protiv malignih oboljenja. Brokoli je treći na listi, sinonim za zdravu ishranu, sa sulforafanom koji deluje protivupalno i pomaže detoksikaciju. Na našem tržištu brokoli je sve zastupljeniji, ali cena i dalje nije konkurentna uvozu iz Grčke i Turske, što je prilika za domaće proizvođače.
Kelj i prokelj su nutritivni biseri koje naši proizvođači i dalje zanemaruju. Dok Evropa traži ove kulture, mi se držimo onoga što su radili naši dedovi — Marko Jovanović, nutricionista iz Instituta za zdravlje
Mali, ali moćni: beli luk i crvena paprika
Kada pređemo na manje useve, beli luk se izdvaja kao jedan od najkorisnijih. Njegova sumporna jedinjenja, koja nastaju tek kada se čen iseče ili zgnječi, deluju antibakterijski i štite srce. Stručnjaci preporučuju da se iseckani beli luk ostavi desetak minuta pre pripreme – to aktivira korisne materije. Za proizvođače, beli luk je izuzetno isplativa kultura sa sve većom potražnjom, posebno domaćeg porekla. Cena na pijacama često prelazi 500 dinara za kilogram, što je daleko više od krompira koji jedva dostiže pedeset dinara.
Crvena paprika je prirodni rekorder po vitaminu C – u jednoj porciji ga ima tri puta više nego u pomorandži. Bogata je karotenoidima koji štite kožu i vid, ali ima kvaku: vitamin C se razgrađuje na toploti, pa je najbolje jesti je svežu. To je prilika za proizvođače koji rade svežu papriku za pijace, a ne samo za preradu. Ipak, paprika zahteva više vode i zaštite, što podiže troškove proizvodnje.
Šta ovo znači za srpsku poljoprivredu
Kada pogledamo listu, nameće se nekoliko zaključaka. Prvo, većina najhranljivijeg povrća pripada porodici kupusnjača – kelj, prokelj, brokoli, zelje, crveni kupus. To su kulture koje uspevaju u našem podneblju, ali ih proizvodimo u malim količinama. Drugi zaključak je da su avokado i batat, iako popularni, botanički voće ili koren, često uvezeni i sa značajnim ekološkim otiskom. Treći zaključak je da povrće koje najviše jedemo – krompir, paradajz, krastavac – po gustini hranljivih materija daleko zaostaje za ovom listom.
Za poljoprivrednike to znači jasnu poruku: tržište se menja. Potrošači su sve svesniji nutritivne vrednosti i spremni su da plate više za kvalitet. Kelj na pijaci u Beogradu košta između 150 i 200 dinara po kilogramu, dok je krompir ispod 50 dinara. Razlika u zaradi po hektaru je ogromna, ali proizvodnja kelja ili brokolija zahteva više znanja i osetljivija je na štetočine. Potrebna je bolja organizacija plasmana i hlađenje, što nije jednostavno za male proizvođače. Ipak, oni koji su se odvažili – poput onih iz okoline Subotice koji su ušli u organsku proizvodnju brokolija – kažu da je isplativost duplo veća nego kod kupusa.
Kako se ova lista uklapa u trendove ishrane
Zanimljivo je da su na listi i batat i bundeva. Batat je odličan izvor beta-karotena, a posebno je važna kora koja sadrži najviše vlakana. U Srbiji se batat tek probija, iako ima potencijala, naročito u organskim gazdinstvima. Bundeva, s druge strane, jeste tradicionalna, ali se najčešće koristi za pite, retko kao glavno jelo. Ako se odlučite za svežu bundevu, ne bacajte semenke – one su bogate zdravim mastima i mogu biti dodatni izvor prihoda. Avokado se našao na listi iako je botanički voće, ali njegova proizvodnja u Meksiku troši ogromne količine vode, što ga čini ekološki upitnim. Kod nas je u potpunosti uvozni, sa cenom od 300 do 500 dinara po komadu, što otvara pitanje da li je održiv za svakodnevnu ishranu.
Zaključak urednika
Ova rang-lista nije samo za nutricioniste, već i za svakog ko stoji iza motike. Ne merimo povrće samo po kilogramu i ceni na pijaci – hranljiva vrednost je ono što zaista dobijamo, a to se sve više ceni. Za proizvođače, poruka je jasna: brendirajte svoj kelj, prokelj, brokoli kao funkcionalnu hranu i iskoristite rastuću potražnju. Sledeći put kad budete planirali setvu, zapitajte se šta vam se više isplati – hektar krompira koji vredi 50 dinara po kilogramu ili hektar kelja koji donosi četiri puta više. Jer na kraju, bolje je pojesti jedan list kelja nego pola glavice zelene salate koja vas samo zasiti.
Izvor: Agromedia, 8. avgust 2026.
💬 0 comments