Kad su sredinom jula prognoze najavljivale stabilno leto, malo ko je verovao da ćemo već za mesec dana gledati u presušeni kanal Dunav-Tisa-Dunav i pitati se – šta sad? A eto, dogodilo se. Dunav i njegove pritoke zabeležili su najniži vodostaj od kad postoje merenja, a ono malo vlage što je ostalo na vojvođanskim oranicama isparilo je brže nego što su stručnjaci stigli da kažu „suša“. A krivac je, naravno, nebo. Klimatske promene – ono čemu smo se do juče smejali, a danas nas to košta hiljada tona izgubljenog prinosa.
Kad optimizam padne zajedno sa vodostajem
Niko ne voli da kaže kolike su tačno štete. Analitičari ćute, ministri izbegavaju, a na terenu se vidi gola istina: kukuruz se suši na njivi, soja i suncokret jedva čekaju kosidbu, iako još nisu sazreli. Šećerna repa? Njeni korenovi, umesto da nabubre, ostaju kao prsti deteta. Svi su se nadali, ali nada nije navodnjavanje. A bez vode, nada i jeste samo prazna reč.
Ovakva situacija nije prva, niti će biti poslednja. U poslednjih dvadeset godina, svake druge sezone smo ili na suši ili pod vodom. Priroda nas opominje, ali sistem zalivanja u Srbiji ostaje samo mrtvo slovo na papiru. Bez vode, nema ni roda – to je elementarna istina koju smo već trebali da naučimo.
Zalivamo tek četiri-pet odsto – a imamo tri i po miliona hektara
I tu dolazimo do brojke koja bi trebalo da nas sramoti. Od 3,5 miliona hektara obradivog zemljišta, pod zalivnim sistemima je tek između četiri i pet procenata. To nije statistika – to je statistička greška. U Izraelu, Holandiji, pa i Mađarskoj, ti procenti su desetostruko veći. Mi smo pri dnu evropske liste, a ponosimo se rekama.
Problem nije samo voda. Istovremeno, virus afričke kuge svinja pritiska stočarstvo – blizu 40.000 grla svinja moralo je da bude uništeno. Proizvođači mleka su na udaru uvoznih lobija, a ministar poljoprivrede je na sednici Skupštine, krajem jula, dobio ozbiljne primedbe na sve što se dešava. Ipak, on je uzvratio brojkom: agrarni budžet ove godine premašuje 150 milijardi dinara – više nego ikada.
Ne ponašaj se kao analitičar, već kao ministar – poljoprivreda nije nužno zlo, već šansa za našu zajednicu — rečeno je resornom ministru iz redova opozicije tokom skupštinske rasprave.
Klimatske promene nisu šala – one su sada računica
Činjenica je da se svet menja. Stručnjaci UN procenili su da će do 2035. godine hrana na globalnom nivou poskupeti za 40 odsto, a do 2050. čak za 70 procenata. Ovo nije apokaliptična prognoza, već realnost koja već kuca na vrata. Pitanje je samo da li će srpski poljoprivrednici moći da isprate taj trend i finansijski ga iskoriste.
Pored suše, u fokusu skupštinske rasprave bio je i PKB – jugoslovenski i srpski poljoprivredni gigant koji nikako da izbledi iz sećanja. Privatizacija ovog kombinata, kako je rečeno, izbegnuta je da ne dospe u ruke privatnika, a kamoli stranaca. Kombinat sa logistikom prodat je za nešto više od 400 miliona evra, sa više od 7.000 muznih grla i zemljištem koje vredi mnogostruko više.
Šta ovo znači za čoveka na terenu
Za običnog ratara u Vojvodini, ovo su samo brojke iz Beograda. Ono što on vidi jeste presušeni kanal DTD, izgoreli kukuruz i suncokret koji se ne isplati ni brati. On vidi i čuje kako se na visokim instancama priča o 150 milijardi budžeta, ali novac od toga retko kada dođe do njegove njive.
Sistem zalivanja od pet odsto nije samo broj – to je presuda za generacije koje dolaze. Dokle god ne shvatimo da poljoprivreda nije nužno zlo, već strateška grana, ova priča će se ponavljati iz godine u godinu.
Kao veteran novinar koji prati poljoprivredu, mogu samo da kažem: dokle god nam je zalivni sistem na nivou statističke greške, svaka suša biće katastrofa. I svaka vlada će morati da objašnjava zašto smo ponovo zatečeni.
Izvor: Agromedia, 10. avgust 2026.
💬 0 comments