Dim se vijorio iznad devedeset vatri, a miris ribljeg paprikaša mešao se sa zvucima tamburice. Nije to bila samo fešta – bio je to dokaz da selo u Srbiji može da diše, da se smeje i da zaradi. Dok drugi odustaju od organizacije i prijavljuju gašenje, u Bačkom Monoštoru već 21 godinu pale vatru i dokazuju da tradicija nije prošlost – nego najbolji biznis-plan. Tamo, 7. i 8. avgusta, održan je Bodrog fest, manifestacija koja je odavno prerasla lokalne okvire i postala simbol kako selo treba da izgleda kad ga ne prepuste zaboravu.
Zašto ovo nije još jedna seoska priredba
Svako od nas je video bar jedan festival koji se ponosno najavljuje, a posle trećeg izdanja utihne. U Bačkom Monoštoru su krenuli obrnuto – bez pompe, ali sa konkretnim ciljem. Da sačuvaju ono što se gubi: običaje, recepte, rukotvorine. I upravo zato što su se držali korena, nisu izumrli. Sombor je prepoznao vrednost, pa gradonačelnik Antonio Ratković nije slučajno stajao na otvaranju. Lokalna samouprava godinama izdvaja sredstva za mesne zajednice, ali ključ nije u budžetu – ključ je u ljudima koji su odlučili da ne odustanu.
Udruženje građana "Bodrog" i Mesna zajednica napravili su ono što retko ko uspeva: događaj koji se sam finansira i koji svake godine raste. Nema skupih sponzora, nema političkih govora koji traju duže od same svirke. Ima samo kotlića, tamburaša i publike koja je spremna da plati za kvalitet.
Kotlić, tambura i devedeset ekipa koje ne odustaju
Glavni događaj, "Bodroški kotlić", nije samo takmičenje – to je rat časti. U petak, 7. avgusta, više od devedeset ekipa zapalilo je vatru i počelo da meša, začinjava i bdi nad svojim kotlićem. Pobedio je domaći sin Stevan Ivakić – Mišić iz Bačkog Monoštora, drugo mesto odneo je Milan Zorić iz Apatina, a treći Marin Jager, takođe iz istog sela. Nije slučajno što su najbolji kuvari lokalci – oni znaju vodu, ribu i travu s ovih prostora.
Muzički program nije bio puka kulisa. Prve večeri svirali su "Gospon Tamburaši" i "Mačak Miša bend", a subota je pripala Peđi Medenici. Ali prava zvezda festivala bila je hrana i ono što se oko nje prodavalo. Ajvar, med, suhomesnati proizvodi, testenine – sve rukotvorine iz okolnih domaćinstava.
Bodrog fest je odavno prevazišao okvire jedne manifestacije i postao jedan od prepoznatljivih simbola ovog mesta i Sombora — Nebojša Trivunović, član Gradskog veća Sombora
Ova rečenica nije floskula. Kad proizvođač iz Bačkog Monoštora izloži svoj ajvar pored kotlića, on ne prodaje samo namaz – on prodaje priču o tome kako se to radilo kod njegove bake. I ljudi to kupuju. Zato je Bodrog fest, uz Gornje Podunavlje, postao turistička adresa koja privlači goste iz cele Srbije i regiona.
Šta ovo znači za poljoprivrednike i male proizvođače
Kad god neko kaže da selo nema budućnost, pokažite mu Bodrog fest. Jer ovde se ne organizuje ništa spektakularno – samo se radi ono što su radili dedovi, ali sada sa cenom. Proizvođač koji na festivalu proda svoj med ili suvo meso ne mora da juri kupce po pijacama ili da se bori sa velikim lancima. On ima publiku koja je došla sa namerom da kupi autentično. I to je danas najskuplja roba – poverenje.
U eri kada su police pune industrijskih proizvoda sa dugim rokovima i kratkim ukusom, ovakvi festivali su melem za dušu i novčanik. Ljudi su spremni da plate više za proizvod koji ima ime, mesto i priču. A to je šansa koju naši mali proizvođači ne smeju da propuste. Ne treba im marketinška agencija – treba im kotlić i dobra tamburica.
Sa poljoprivredne strane, ovde vidimo jedan zdrav trend. Publika ne traži najjeftinije, nego najbolje. I ta publika će se vratiti sledeće godine, dovesti prijatelje i ponovo kupiti isti ajvar. Zato Bodrog fest nije samo veselica – on je model kako održati ruralnu ekonomiju.
Zaključak je bolno jasan. Bodrog fest je dokaz da tradicija nije muzejski eksponat, nego najbolja investicija. Našim poljoprivrednicima i zanatlijama ne trebaju milioni iz budžeta – treba im samo jedan dobar kotlić i dovoljno vere da je selo vredno življenja. A kad imaš i tamburaše, pobeda je zagarantovana.
Izvor: Agro TV, 12. avgusta 2026.
💬 0 komentara