Zamislite da platite kafu koja je četiri puta skuplja nego danas. Ili narandže koje su duplo skuplje. To nije scenario iz nekog distopijskog filma, već realna računica koju je napravio Zajednički istraživački centar Evropske komisije (JRC). Plan EU da zabrani i najmanje tragove pojedinih opasnih pesticida u uvezenoj hrani mogao bi da izazove pravi zemljotres na globalnom tržištu hrane, a posledice će osetiti i potrošači u Srbiji.
Zašto Brisel diže ruke od "dozvoljenog otrova"
Priča je, u suštini, jednostavna – ono što Evropljani ne smeju da koriste u svojoj proizvodnji, ne žele ni da uvoze. Evropski farmeri godinama traže da proizvodi iz uvoza podležu istim strogim pravilima kao i oni domaći. I zašto bi bilo drugačije? Kada već moraš da se baktiš sa stotinama zabranjenih supstanci, dok ti iz Brazila ili Maroka šalju voće tretirano upravo onim čime ti ne smeš ni da poprskaš svoj voćnjak – to više nije samo pitanje konkurencije, već elementarne pravde.
Ovaj pristup ima i svoje ime – "klauzula ogledala". Zvuči elegantno, ali u praksi znači da bi svaki uvoznik morao da se povinuje pravilima koja važe u EU. Evropska komisija razmatra da maksimalno dozvoljene ostatke određenih aktivnih supstanci spusti na takozvanu tehničku nulu. Drugim rečima – da bude nula, onoliko koliko merenje može da detektuje.
Šta kažu brojke i ko će najviše da plati
Kada JRC kaže da bi u najgorem scenariju poljoprivredni uvoz EU mogao da padne za 41 odsto, to nije mala stvar. To je skoro polovina svih uvoznih poljoprivrednih proizvoda. Analitičari su identifikovali 18 aktivnih supstanci koje bi mogle biti obuhvaćene novim pravilima, s potencijalnim uticajem na 235 proizvoda iz 86 zemalja.
Kafa bi, u najnepovoljnijem scenariju, mogla da poskupi čak 332 odsto. Citrusno voće 82 odsto. I to nije sve – evropski stočari bi osetili udarac kroz skuplju uvoznu stočnu hranu. Ako mislite da to neće doći do vašeg tanjira, varate se.
Ali ima i drugačijih glasova. Proizvođači iz trećih zemalja, oni koji danas izvoze u EU, tvrde da Brisel pokušava da svoja pravila nametne ostatku sveta, ne vodeći računa o različitim klimatskim uslovima, štetočinama i proizvodnim sistemima.
Ono što Brisel naziva usklađivanjem standarda u praksi bi moglo da postane trgovinska barijera — Amine Benani, predsednik Marokanskog udruženja proizvođača crvenog voća
Kako ovo pogađa srpsku poljoprivredu
Ovde dolazimo do dela koji nas, kao poljoprivrednike i potrošače u Srbiji, najviše zanima. Mi nismo članica EU, ali smo na njeno tržište vezani Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju. Naši proizvođači koji izvoze u EU – a to su pre svega maline, jabuke, višnje, smrznuto voće – već su navikli na stroge kontrole.
Sa druge strane, ako cene hrane u Evropi skoče, to će se preliti i na nas. Ne zato što ćemo uvoziti skuplju kafu – tu i onako uvozimo – već zato što će globalno tržište reagovati. Ako Brazil i zemlje Afrike izgube evropsko tržište, preusmeriće robu na druga tržišta, pa i na Balkan.
Francuska je, inače, već krenula korak dalje i na nacionalnom nivou ograničila uvoz proizvoda koji sadrže pesticide zabranjene u EU. To je signal šta nas čeka.
I tu nastaje problem. Evropska komisija i kritičari su saglasni da postojeće maksimalne granice ostataka pesticida već štite zdravlje potrošača. Ali Brisel želi da uzme u obzir i šire zdravstvene i ekološke razloge zbog kojih su te supstance zabranjene u EU. To više nije samo pitanje bezbednosti hrane, već principa.
Australija, Kanada, Paragvaj i SAD su već osporili ovaj pristup pred Svetskom trgovinskom organizacijom. Međunarodna udruženja proizvođača tvrde da postojeći globalni standardi već obezbeđuju bezbednost hrane.
Dokle će trajati ovaj cirkus i ko je u pravu
Iskreno, obe strane imaju poentu. Evropski farmeri ne mogu da konkurišu onima koji smeju da koriste pesticide koje je EU zabranila. To je kao da se takmičite sa rukama vezanim na leđima. Sa druge strane, nametati ista pravila zemljama sa drugačijom klimom, štetočinama i proizvodnim sistemima – to je isto kao da Peruancima kažete da moraju da voze Zastavu 101.
Komisija još nije utvrdila konačnu listu pesticida. Odluke bi trebalo da se donose pojedinačno, na osnovu procene uticaja. To znači da će se ovo vukari još godinama, uz lobiranja, pregovaranja i, verovatno, tužbe.
A mi u Srbiji? Možemo samo da posmatramo i prilagođavamo se. Naši izvoznici već rade po EU standardima i tu nema puno prostora za improvizaciju. Ali cene hrane koje će rasti – to ćemo svi osetiti.
Zato, sledeći put kada budete pili kafu ili gulili narandžu, setite se ove priče. Brisel misli da štiti zdravlje svojih građana. Proizvođači u Brazilu i Maroku misle da im ruši izvoz. A vi ćete na kraju platiti račun.
Izvor: Agro News, 12. avgust 2026.
💬 0 komentara