Tropilaelaps je na pragu Evrope – od Turske do Srbije manje od 1.600 kilometara

Tropilaelaps je na pragu Evrope – od Turske do Srbije manje od 1.600 kilometara

Zamislite da vam neko kaže da postoji parazit koji je opasniji od varoe, brže se razmnožava i teže se uočava – i da je sada udaljen samo hiljadu i po kilometara od vaših košnica. To više nije pretnja iz nekog dalekog kontinenta, već stvarnost koju je 26.

Agro Urednik 4 min čitanja 23 pregleda

Zamislite da vam neko kaže da postoji parazit koji je opasniji od varoe, brže se razmnožava i teže se uočava – i da je sada udaljen samo hiljadu i po kilometara od vaših košnica. To više nije pretnja iz nekog dalekog kontinenta, već stvarnost koju je 26. jula 2026. godine potvrdila Asli Ozdemir Ozkirim, predsednica Komisije za zdravlje pčela Evropskog pčelarskog saveza (EBA). Tropilaelaps mercedesae je registrovan na granici Turske i Gruzije, a svaki pčelar u Srbiji sada ima razlog da ozbiljno razmisli o tome šta ga čeka.

Kako je stigao do našeg dvorišta

Putovanje Tropilaelapsa ka Evropi nije se desilo preko noći. Prvi put je zvanično potvrđen u Gruziji 2024. godine, a tragovi su vođeni još od 2023. kada je zabeležen u Krasnodarskoj oblasti Ruske Federacije. Sada je, prema rečima Ozkirim, preskočio Kavkaz i ušao u Tursku – zemlju koja je istorijski i trgovinski povezana sa balkanskim pčelarstvom. Asli Ozdemir Ozkirim, koja je srpskoj pčelarskoj javnosti dobro poznata kao predavač na Državnom pčelarskom sajmu u Beogradu, najavila je da će uskoro dostaviti detaljnije informacije o prepoznavanju ovog parazita.

Tropilaelaps nije običan gost. Iako deli sličnost sa varoom – oba parazita napadaju leglo i hrane se hemolimfom pčela u razvoju – njegova reproduktivna sposobnost je neuporedivo veća. Razvija se isključivo u poklopljenom leglu, gde može eksplozivno da poveća brojnost za samo nekoliko nedelja. To znači da pčelinja zajednica može biti oslabljena do tačke kolapsa pre nego što pčelar uopšte primeti simptome. A kada se jednom pojavi u području, teško ga je iskoreniti – slično kao varou, samo što se brže širi i zahteva agresivniji odgovor.

Šta ovo znači za pčelare u Srbiji

Ako varoa zahteva redovno tretiranje i monitoring, Tropilaelaps je kao da ste varou stavili na steroid. Oslabljene zajednice postaju podložnije virusima, gljivičnim oboljenjima i drugim bolestima. Parazit je sada na manje od 1.600 kilometara vazdušnom linijom od naših košnica. Uzmite u obzir migraciju pčela, trgovinu maticama i rojevima, pa čak i transport pčelinjih proizvoda – taj broj je u praksi još manji. Nije pitanje da li će Tropilaelaps stići na Balkan, već kada.

Pojava Tropilaelapsa u Turskoj upozorenje je da se granice njegovog širenja sve više približavaju Evropi. Za pčelare je od ključnog značaja redovno praćenje zdravstvenog stanja pčelinjih zajednica i brzo reagovanje na neuobičajene promene. — Asli Ozdemir Ozkirim, predsednica Komisije za zdravlje pčela EBA

Podaci iz izvora su jasni: parazit je potvrđen na tursko-gruzijskoj granici 26. jula 2026. godine. Ako se nastavi ovim tempom – od Gruzije 2024. do Turske 2026. – za dve do tri godine mogli bismo ga imati i u košnicama u Vojvodini ili centralnoj Srbiji. I ne samo to: Srbija je, kroz Sporazum o slobodnoj trgovini sa Rusijom (EAEU FTA), povezana sa regionom iz koga parazit dolazi. Iako se pčelinji proizvodi ne prenose direktno u košnice, migracija pčela i trgovina maticama mogu biti vektori – zato je pojačana kontrola na granicama neophodna.

Analiza: Vreme je da budemo korak ispred, a ne korak iza

Ovo nije još jedna u nizu apokaliptičnih vesti koje dolaze iz sveta pčelarstva. Tropilaelaps je realna, dokumentovana pretnja sa kojom se suočavaju pčelari u Aziji, a sada i u istočnoj Evropi. Ono što zabrinjava jeste brzina kojom se širi – od Gruzije 2024. do Turske 2026. godine. Ako se nastavi ovim tempom, za dve do tri godine mogli bismo ga imati i u košnicama u Vojvodini ili centralnoj Srbiji.

Sa druge strane, imamo i dobre vesti – pčelari u Srbiji su naučili lekcije iz borbe sa varoom. Redovni monitoring, biološke mere, rotacija tretmana – sve to može da se primeni i na Tropilaelaps, uz jednu ključnu razliku: potrebna je ranija detekcija. Parazit se teže primećuje golim okom, jer je manji od varoe i provodi više vremena u poklopljenom leglu. Zato je ključno da pčelari obrate pažnju na neuobičajeno slabljenje zajednica, deformisana krila mladih pčela, ili pojavu pčela koje puzaju po letu. Ako primetite bilo šta sumnjivo, obavezno kontaktirajte nadležne veterinarske službe i prijavite nalaz.

Takođe, treba imati u vidu da je Srbija, kroz Sporazum o slobodnoj trgovini sa Rusijom (EAEU FTA), povezana sa regionom iz koga parazit dolazi. Iako se pčelinji proizvodi ne prenose direktno u košnice, migracija pčela i trgovina maticama mogu biti vektori – zato je pojačana kontrola na granicama neophodna.

Zaključak je jasan: Tropilaelaps više nije samo vest iz dalekih krajeva. On je na pragu Evrope, a pčelari u Srbiji moraju da se pripreme. Ne panično, već sistematski – redovni pregledi, edukacija, i saradnja sa stručnim institucijama. Jer, kako kaže stara pčelarska izreka: "Ko ne gleda u košnicu, taj ne vidi ni varou ni Tropilaelaps." A sada je vreme da pogledamo još pažljivije.


Izvor: Agro TV, 12. avgust 2026.

💬 0 komentara