Goran Eror iz Srema je pre mesec dana bio siguran da će ove godine skinuti rekordni rod kukuruza na svojim njivama. Danas, dok gazi između redova, na klipovima vidi goli gornji deo gde zrno nije ni stiglo da se nalije do kraja. Računica je porazna za svakog proizvođača – prinos neće preći šest tona po hektaru, i to samo ako bude mnogo sreće sa vremenskim uslovima do žetve. Nije on usamljeni slučaj u ovom besnilu vremena koje nas je zadesilo, jer širom Evrope ekstremne temperature diktiraju tempo koji poljoprivreda teško prati. Stručnjaci već sada šalju jasnu poruku da prilagođavanje nije luksuz, već jedini način da se ostane u igri na dugi rok.
Kada kalendar diktira sudbinu useva
Ono što je ovogodišnja proizvodnja nemilosrdno pokazala, a što bi svaki ozbiljan ratar trebalo da upiše crvenom olovkom u notes, jeste presudan značaj termina setve. Goran Bekavac iz Instituta za ratarstvo i povrtarstvo jasno konstatuje da su usevi posejani početkom aprila prošli znatno bolje od onih koji su u zemlju otišli početkom maja. To nije statistička greška ili mala razlika u margini profitabilnosti, već u uslovima sve žešćih letnjih udara, kalendar doslovno podešava sudbinu useva. Istorijski gledano, poljoprivrednici su se oslanjali na proverene datume koje su koristili njihovi očevi i dedovi. Međutim, klima više ne poštuje stare običaje niti tradicionalne agrotehničke mere koje su važile pre dvadeset godina.
Ali čak ni rana setva nije apsolutna garancija protiv naravi koja poludi usred leta. Eror svedoči da je sve obećavalo do pre mesec dana, a onda je došao nagli udar vrućine u najkritičnijem trenutku – nalivanju zrna. Klipovi su na gornjoj trećini ostali prazni, što je direktna posledica toplotnog stresa tokom cvetanja i oplodnje biljke. Ove godine se vidi da hibridi koji su tolerantniji na sušu i visoke temperature nisu samo marketinški trik proizvođača semena. Oni su jedina brana između minimalnog prinosa i potpune katastrofe na njivi koja hrani porodicu.
Na klipu se vidi gde je stalo – gornji deo je prazan, zrno se nije nalilo. To je udar vrućine u pogrešno vreme. — Goran Eror, poljoprivrednik iz Srema
Bekavac upozorava na jedan star, a još uvek uveliko prisutan problem koji dodatno usložnjava situaciju – spaljivanje žetvenih ostataka na njivama. Svaki dim koji se podigne sa parcele kad se zapali slama ili kukuruzovina, zapravo je sagorela organska materija koja zemljištu najviše treba za oporavak. U kombinaciji sa nevraćanjem organske materije, zemljište gubi sposobnost da zadrži vlagu u sebi, a onda svaki toplotni talas udara jače i nemilosrdnije na koren biljke. Nije reč samo o tehnologiji gajenja, već i o izboru hibrida koji podnose olujne vetrove koji postaju sve češći u našim krajevima.
Dok se ratari bore s kukuruzom, Nenad Budimović iz Privredne komore Srbije podseća da ni stočari ne smeju da spavaju na lovorikama uspeha. Klimatski izazovi ne biraju sektor, pa priprema kabaste hrane, silaže, sena i lucerke postaje ključna za opstanak stoke tokom zime. Alternativna hraniva, poput pivskog trebera, repinih rezanaca i suncokretove sačme, sve više dobijaju na značaju u ishrani životinja kao sigurnosna mreža. Za sada, kaže Budimović, stočarstvo u Srbiji ima dovoljno rezervi, ali to ne znači da sutra neće biti drugačije ako se ne reaguje preventivno.
Prilagođavanje nije opcija, već nužda opstanka
Ono što sami akteri poručuju, a što se često gubi u birokratskim izjavama Ministarstva, jeste da više ne možemo da se oslanjamo na obrasce od pre deset godina. Kukuruz je samo najbolji primer useva koji se tradicionalno seje u aprilu i maju, a sada zahteva precizno tempiranje based on weather forecasts. Potrebno je pažljiv izbor hibrida i ozbiljno ulaganje u organsku materiju zemljišta kako bi se sačuvala vlaga za kritične periode. Eror, koji svakodnevno gleda posledice na svojim njivama, verovatno neće sledeće godine ponoviti istu grešku oko termina setve.
Ali poenta je u tome da sistemske promene ne mogu da zavise isključivo od pojedinačne odluke jednog ratara u Sremu ili Bačkoj. Potrebna je ozbiljna podrška države kroz savetodavnu službu koja radi teren, a ne samo sedi u kancelariji i popunjava formulare. Trebaju nam subvencije za navodnjavanje koje stvarno stižu do ljudi, kao i kroz istraživanje i razvoj hibrida prilagođenih našem podneblju. Klima neće čekati da se politika dogovori oko budžeta ili zakona pre nego što krene sezona.
Ova godina je bila dovoljno glasna svojim suvim vetrovima i praznim klipovima da probudi i one najuspavanije u lancu ishrane. Ostaje pitanje samo da li će oni koji donose odluke – od njive do ministarstva – čuti poruku na vreme. Jer, kada zemlja odluči da ne da rod, nikakve molbe joj ne mogu promeniti mišljenje.
Izvor: Agro TV, 12. avgust 2026.
💬 0 comments