Dok se veći deo Srbije muči da privuče iole ozbiljnijeg investitora, jedna opština u Topličkom okrugu u tišini sklapa posao koji bi mogao da promeni lokalnu privrednu kartu. Norvežani, poznati po ozbiljnom pristupu i hladnoj računici, zagledali su Jug Bogdanovac. I nije reč o nekakvom marketinškom triku ili najavama koje će ostati na papiru – predstavnici jedne od najvećih norveških kompanija za proizvodnju ribolovačke opreme već su obišli potencijalnu lokaciju, a uz njih je bio i čovek iz ministarstva. Zovite to kako hoćete – vetar u leđa ili bura u najavi – ali Merošina polako postaje mesto na koje treba obratiti pažnju.
Zašto Norvežani biraju baš Merošinu?
Do pre nekoliko godina, ovo mesto kod Merošine bilo je samo još jedna tačka na mapi juga Srbije koja čeka bolja vremena. Ljudi su odlazili, radnje se gasile, a jedino što je raslo bio je osećaj besperspektivnosti. Sada se, međutim, na horizontu pojavljuje projekat vredan pažnje – izgradnja pogona za proizvodnju ribolovačke opreme, u vlasništvu Norvežana, koji su odlučili da svoje znanje i kapital prenesu baš ovde. Da stvar nije puko razmišljanje, potvrđuje i prisustvo pomoćnika ministarke privrede Igora Crnoborca koji je preneo jasnu poruku: Ministarstvo je spremno da podrži projekat.
Norveška i riba – ta veza je stara koliko i sam Viking. Ali ono što je interesantno jeste da ova skandinavska zemlja, koja tradicionalno ulaže u ribarstvo i akvakulturu, svoju proizvodnju opreme seli u Srbiju. Ne u Beograd, ne u Novi Sad, već u Merošinu, opštinu koja se više proslavila po poljoprivredi nego po industriji. Lokacija u naselju Jug Bogdanovac navodno raspolaže svom potrebnom infrastrukturom, a ključni adut je blizina trase auto-puta čija je izgradnja u toku. U zoni je predviđen prostor za razvoj privrednih aktivnosti, što je očigledno bilo dovoljno da Norvežani ozbiljno razmisle.
400 radnih mesta – broj koji menja računicu
Prema informacijama koje je objavio Gradski portal 018, realizacija ove investicije mogla bi da otvori oko 400 radnih mesta. To nije mali broj za opštinu koja, kao i većina u unutrašnjosti, godinama unazad broji sve manje mladih i sve više onih koji su spremni da rade, samo ako im se pruži prilika. Domaćin sastanka, predsednik Opštine Merošina Saša Jovanović, potencijale je predstavio u najboljem svetlu, a načelnik Nišavskog upravnog okruga Petar Babović dodatno je istakao prednosti regiona.
Četiri stotine ljudi sa redovnim primanjima – to za malu sredinu znači više od pukog ekonomskog pokazatelja. To znači da će škola imati đake, prodavnica mušterije, a kafana goste. To znači da neko neće morati da pakuje kofere za Nemačku ili Austriju samo da bi prehranio porodicu.
Mi smo spremni da pružimo punu podršku ovom projektu, jer ovakve investicije menjaju sliku celog kraja – izjavio je tom prilikom pomoćnik ministarke privrede Igor Crnoborac, naglasivši da je država zainteresovana da stvori uslove za dolazak stranih ulagača.
Šta ovo znači za ribu i stočarstvo Srbije?
Iako na prvi pogled deluje da je reč o industriji koja nema veze sa poljoprivredom, treba se setiti da je ribarstvo – i ono privredno i ono sportsko – sastavni deo agrarnog sektora. Srbija ima ozbiljne kapacitete za uzgoj ribe, posebno šarana i pastrmke, iako se suočava sa padom proizvodnje poslednjih godina svuda osim kod onih koji su uspeli da se povežu sa prerađivačkom industrijom. Dolazak norveške fabrike ribolovačke opreme mogao bi da bude signal da se i u ovom segmentu otvaraju nova vrata. Ne samo kroz direktna radna mesta, već i kroz potencijalnu saradnju sa domaćim ribnjacima, distributerima i sportskim ribolovcima.
Zamislite samo koliko bi značilo da oprema koju naši ribari traže po evropskim sajmovima sada bude dostupna direktno iz Merošine. Bez posrednika, bez skupocenog uvoza, sa garantovanim kvalitetom koji dolazi iz zemlje fjordova i lososa. To bi moglo da podstakne i domaću preradu ribe, jer ko bolje zna šta ribaru treba od onoga ko tu opremu i pravi.
Sa druge strane, treba biti realan. Ovo je još uvek u fazi ozbiljnog razmatranja. Obilazak lokacije i izjave podrške su dobar znak, ali do prvog zabijanja lopate ima još dosta koraka. Norvežani su poznati po tome što ne donose brze odluke, ali kada se odluče, investicija je obično dugoročna i stabilna. Zato i ne treba dizati preveliku prašinu, ali svakako vredi pratiti dalji razvoj.
Može li ovo da bude model za druge opštine?
Evo gde dolazimo do suštine. Merošina nije izuzetak, već bi trebalo da bude uzor. Lokalne samouprave koje umeju da pripreme teren, obezbede infrastrukturu i izađu u susret investitorima imaju šansu i u vremenu kada se globalni kapital povlači iz rizičnih područja. Blizina auto-puta, pripremljena zona i podrška ministarstva – to je formula koja funkcioniše. Nema tu misterije, nema tajnih recepata. Samo rad, dogovor i malo vizije.
Ono što mene, kao nekoga ko decenijama prati poljoprivredu i ruralni razvoj, najviše raduje jeste to što ova vest dolazi iz pravog juga Srbije. Ne iz Vojvodine, ne iz okoline Beograda. Iz Merošine. To je dokaz da potencijal postoji svuda, samo treba znati kako da ga iskoristite. Jer dok se neki kote po salonima i skupštinskim klupama, ovde ljudi jednostavno rade. Pregovaraju, obilaze teren, i – ako Bog da – uskoro će i kopati.
Zato, dok Norvežani razmatraju svoju odluku, nadajmo se da će projekat zaživeti. 400 radnih mesta u opštini koja godinama bilježi pad stanovništva nije samo ekonomski podstrek – to je pitanje opstanka. Ako uspe, Merošina bi mogla da postane primer kako se selo brani od gašenja – ne protestima, već konkretnim investicijama koje ljudima daju razlog da ostanu. I da konačno, umesto da pecaju po tuđim barama, sami kuju svoju sreću.
Izvor: AgroFin, 13. avgust 2026.
💬 0 komentara