Dok se prestonica prošle nedelje lomila oko političkih igara i ko će koga smeniti, u tri sela na tri kraja Srbije desilo se nešto što vredi više od svih izbornih obećanja zajedno. U Azbresnici kod Merošine, Tornjošu kod Sente i Velikom Bonjincu kod Babušnice održani su Miholjski susreti sela. I ono što su tamo izneli na scenu – trinaestogodišnja pevačica, petnaestogodišnji besednik, plesači valcera i devojčice karikaturistkinje – dokaz je da talenat ne bira adresu, ali da se na selu neguje onako kako grad nikad neće umeti.
Zašto grad nikad neće imati ovo
Ministar za brigu o selu Milan Krkobabić je, gostujući na ovim manifestacijama, rekao nešto što svako ko živi na selu zna, ali retko čuje iz usta vlasti: „Darovitost mladih ljudi krasi sela Srbije“. I nije ovo prazna fraza. Jer kad vidite u Azbresnici kako se smenjuju generacije na bini, od iskusnih izvođača do dece koja tek uče scenu, shvatite da se ovde ne radi o jednokratnom događaju – radi se o tradiciji koja se prenosi s kolena na koleno.
A sve to pod temperaturama koje su pržile i publiku i izvođače. Nije bilo klimatizovanih sala ni akustičnih tonskih ploča. Bilo je – vrućina, prašina i gromoglasan aplauz. I to je ono što grad nikad neće imati: autentičnost koja ne zavisi od budžeta i sponzora.
Od zdravica do valcera – svaki kutak ima svoju zvezdu
U Tornjošu kod Sente, pažnju je privukao plesački par Petar Horvat Katai i Emeše Čikoš koji izvode engleski i bečki valcer. Ovo nisu ljudi koji su se pojavili preko noći – oni su decenijama na sceni, osvajali su nagrade širom Srbije i inostranstva. Ali još važnije, svakog leta organizuju školu plesa u selu. Zahvaljujući njima, danas mladi iz ovog kraja znaju prve plesne korake. Nije to mala stvar u vremenu kad deca u gradovima uče ples preko Jutjuba.
Pored njih, nastupio je i vokalni solista Krištof Kovač, iz muzičke porodice, koji više od decenije redovno osvaja priznanja na značajnom muzičkom događaju u Temerinu. Njegov glas se čuje iz godine u godinu, i to sve jače.
U Azbresnici se izdvojila trinaestogodišnja Andrea Matić. Pre nekoliko godina otkrila je ljubav prema izvornim narodnim pesmama, a ove godine je osvojila prvo mesto. Nije joj trebalo ni pet stotina evra za školarinu niti gazdinski podrška – samo je pevala onako kako se u selu peva vekovima. Njen sugrađanin, petnaestogodišnji Lazar Marković, neguje još redju veštinu – kazivanje zdravica. I to ne bilo kakvih, nego takvih da publika puca od smeha:
Vazda ti brazda bila duboka, žena u struku tanka, a u kuku široka – Lazar Marković, učesnik Miholjskih susreta
Gromoglasan aplauz koji je usledio nije bio samo zahvalnost za dobru foru. Bila je to potvrda da se na selu humor, mudrost i scenska veština prenose sa dedova na unuke, bez kursa glume i skupih radionica.
U Velikom Bonjincu kod Babušnice, talentom za crtanje izdvojile su se sestre Lena i Lora Jašarević. Na poznatom takmičenju karikature „Mali Pjer“ osvojile su prvo i drugo mesto. Dolaze iz velike porodice – imaju još petoro braće i sestara. Njihov uspeh je ponos cele zajednice.
Šta ovo znači za poljoprivredu i selo
I dok slušam ove priče, pitam se – koliko često vi, dragi čitaoci, čujete ovakve vesti u medijima? Retko, zar ne? Mi smo navikli da selo vidimo samo kroz prizmu problema: odlazak mladih, puste kuće, neimaština. I sve je to istina. Ali to nije cela istina.
Jer u selima žive ljudi koji znaju da cene talenat, koji ga prenose generacijama, koji su ponosni na svoje. Ovi mladi ljudi nisu izuzetak, oni su pravilo. Samo ih retko ko vidi. I zato ovakvi susreti nisu samo folklor i zabava. Oni su mreža koja povezuje ljude, podstiče takmičarski duh i pokazuje da se u selima ne proizvodi samo hrana, već i kultura, umetnost, znanje.
Ministar Krkobabić je u pravu – od svega što iz sela stiže u grad, najveća vrednost su ti vredni, pametni i talentovani mladi ljudi. Jer oni su ti koji će, ako ostanu, jednog dana voditi gazdinstva, obnavljati zadruge, pokretati male biznise. Oni su ti koji će selo održati živim.
Miholjski susreti se nastavljaju i narednog vikenda, kada će manifestacije biti održane u jedanaest lokalnih samouprava širom Srbije. U Tovariševu kod Bačke Palanke dečja olimpijada, u Dolcu kod Bele Palanke folklorni nastupi, u Padini kod Kovačice gulašijada. Malo Crniće u Šapinama organizuje izložbu štandova, Aleksandrovac u Vražogrncima likovnu koloniju i narodni višeboj, a Alibunar u Lokvama takmičenje u brzom vezu.
Dajte im priliku da ostanu
Znam da statistika nije na našoj strani. Znam da sela gube stanovništvo i da su škole prazne. Ali ovakvi događaji podsećaju na nešto što brojke ne mogu da pokažu – na ljudski potencijal koji i dalje postoji, na decu koja žele da pokažu šta znaju, na roditelje koji su ponosni na njih.
Zato, sledećeg vikenda, ako ste u mogućnosti, odvedite decu na neki od ovih susreta. Ili još bolje – pošaljite fotografiju na adresu najfoto@mbs.gov.rs i uključite se u takmičenje za najbolju fotografiju. Jer ovo nije vest koja će se završiti iduće nedelje. Ovo je priča koja se piše svakog dana, u svakom selu, od strane ljudi koji ne traže ništa osim da ih neko vidi i podrži. I ako išta možemo da uradimo kao država i kao narod, to je da im pružimo priliku da ostanu i stvaraju – ne samo hranu, nego i budućnost.
Izvor: Agro TV, 13. avgust 2026.
💬 0 comments