Zamislite tržište na kojem domaća sezona traje tek nekoliko letnjih meseci, a potražnja je ogromna cele godine. Norveška, sa svojih pet i po miliona platežnih potrošača, upravo je takva zemlja. I dok su domaći proizvođači jedva pokrivali vrhunac leta, uvozna sezona postala je bojno polje. A pobednik, prvi put sa više od polovine kolača, došao je iz Maroka.
Pet godina strpljenja donelo je prevagu
Marokanski izvoz u Norvešku nije eksplodirao preko noći. Već pet godina kontinuirano raste i gotovo se udvostručio. Maroko je strpljivo gradio distributivne kanale i prilagođavao proizvodnju skandinavskim standardima. Norveška jeste relativno malo tržište, ali je izuzetno platežno i traži kvalitet. Domaća proizvodnja malina jedva pokriva letnje mesece, pa uvoz igra ključnu ulogu. Marokanska sezona od oktobra do maja savršeno se uklapa u norvešku zimsku i prolećnu potražnju, kada domaćih bobica nema ni u tragovima.
Rekordne brojke koje govore same za sebe
Između jula 2025. i juna 2026. Norveška je iz Maroka uvezla 707 tona malina i kupina, vrednih više od 9,3 miliona evra. To je povećanje od 22 odsto u odnosu na prethodnu godinu i apsolutni rekord za obe zemlje. Ipak, najvažniji podatak je da je ukupan norveški uvoz bobičastog voća u istom periodu opao za 3,2 odsto. Drugim rečima, Maroko nije samo rastao sa tržištem – aktivno je preuzimao udeo od konkurencije, povećavši svoj udeo sa 42 na 51 odsto.
Maj 2026. doneo je rekordnih 216 tona isporuka, više nego duplo u odnosu na isti mesec prethodne godine. Taj mesec je kritičan jer se tada završava uvozna sezona i počinje domaća berba. Marokanci su tu tačku prelaza iskoristili bolje od bilo koga, isporučivši više nego Portugal i Španija zajedno.
Norveška je specifično tržište gde maj odlučuje o ukupnom uspehu cele godine. Maroko je u tom mesecu isporučio više nego Portugal i Španija zajedno i time praktično zatvorio pitanje liderstva — analitičar EastFruit-a za mojegazdinstvo.rs
Portugal je dugo bio glavni snabdevač Norveške, ali su njegove isporuke pale za gotovo 27 odsto. Španija je oslabila poslednjih godina, dok Poljska, Meksiko i Holandija učestvuju sa manjim količinama. Maroko je do kraja sezone izvezao 215 tona više od Portugala i ponovo preuzeo poziciju broj jedan. A razlika nije samo u količini – marokanske bobice su sveže, sortirane i brendirane, dok konkurencija često nudi smrznutu robu ili rinfuzu.
Dok gledam ove brojke, pitam se šta one znače za običnog malinara u srcu Šumadije. One znače da se tržište pomera ka jugu, ka zemljama koje ulažu u tehnologiju i logistiku. Ako mi ne pratimo taj trend, ostaćemo bez kupaca. Jer Maroko nije samo jeftiniji – on je i pouzdaniji, sa isporukama koje stižu na vreme i kvalitetom koji je ujednačen iz godine u godinu.
Šta ovo znači za srpskog malinara
Ako mislite da je ova priča daleko od vas, grdno se varate. Norveško tržište je indikator globalnih tokova, a marokanski uspeh pokazuje koliko su južne zemlje postale agresivne u osvajanju evropskih i skandinavskih polica. Maroko je uložio u staklenike, hlađenje, logistiku i standarde kvaliteta na način koji mu omogućava da isporučuje bobice u periodu kada većina evropskih proizvođača nema ponudu. Njihova sezona od oktobra do maja pokriva upravo onaj period kada su norveške police prazne.
Srbija, koja ima potencijal za proizvodnju malina, ali se suočava sa strukturnim problemima – od otkupnih cena do hlađenja i izvoza – treba pažljivo da prati ove trendove. Jer Maroko neće stati na Norveškoj. Već su prisutni na tržištima Velike Britanije, Nemačke i Francuske, a svaki novi prodor znači manje prostora za evropske i balkanske proizvođače. U isto vreme, norveški uvoz bobičastog voća je opao, što može značiti da potrošači osetljivije reaguju na cene ili da distributeri uvode strožije standarde. Maroko je uspeo da održi rast uprkos ovom padu, što govori o njegovoj cenovnoj konkurentnosti i pouzdanosti isporuka.
Ono što posebno brine jeste činjenica da Maroko ne napada samo niskom cenom. Njihove bobice su sveže, lepo upakovane i prate trendove organskog uzgoja. Norveški potrošači su spremni da plate više za kvalitet, a Maroko im to pruža. Srbija još uvek nije uspela da izgradi takav imidž na zapadnim tržištima, uprkos tome što ima vrhunske maline. Dok se mi bavimo unutrašnjim problemima – nestašicom radne snage, zastarelom mehanizacijom i nelojalnom konkurencijom u otkupu – Maroko tiho grabi napred.
Pitanje koje sada visi u vazduhu je: da li Maroko može da ponovi ovaj uspeh? Njegov učinak tokom ključnog perioda decembar–januar, kao i sposobnost da u maju 2027. ponovo obezbedi velike količine, biće presudni. Konkurencija ne miruje – Portugal će pokušati da povrati izgubljene pozicije, a Španija ulaže u nove hibride i produžetak sezone. Ali jedno je sigurno: ako Srbija nastavi da izvozi samo smrznute maline u rinfuzi, dok Maroko isporučuje sveže, sortirane i brendirane bobice tačno kad ih tržište traži – priča se ne tiče Norveške. Tiče se nas. I pitanje je samo ko će prvi shvatiti da se tržište promenilo zauvek.
Izvor: Agro TV, 14. avgust 2026.
💬 0 komentara