Kad se zemlja zatrese tamo gde raste najskuplja kafa

Kad se zemlja zatrese tamo gde raste najskuplja kafa

Nije svaki zemljotres vest za poljoprivrednika. Ali onaj od 7,4 stepena koji je u ponedeljak pogodio kolumbijsku „osu kafe“ – to je udarac koji se oseća na berzama, u šoljama kafe širom Evrope i, ako malo zagrebemo, i u srpskim ariljskim malinjacima.

Agro Urednik 4 min čitanja 4 pregleda

Nije svaki zemljotres vest za poljoprivrednika. Ali onaj od 7,4 stepena koji je u ponedeljak pogodio kolumbijsku „osu kafe“ – to je udarac koji se oseća na berzama, u šoljama kafe širom Evrope i, ako malo zagrebemo, i u srpskim ariljskim malinjacima. Epicentar je bio u srcu Eje Cafetero, planinske oblasti koju UNESCO čuva kao kulturni pejzaž, a gde na desetine hiljada porodičnih gazdinstava živi od uzgoja arabike. Gradovi Pereira, Manizales i Armenija su na udaru, ali šteta se broji na svakoj terasi, svakom zasadu i svakom seoskom putu koji vodi ka prerađivačima.

Zašto Kolumbija i njena „osa kafe“ nisu obična priča o kafi

Eje Cafetero nije samo lepa slika sa razglednice. To je region od strateškog značaja za kolumbijsku ekonomiju i nacionalni identitet, upisan u Uneskovu listu svetske baštine. U strmim planinskim dolinama Anda, na nadmorskim visinama koje idu i do dve hiljade metara, uzgaja se visokokvalitetna arabika – kafa koja na svetskom tržištu nosi premium cenu i koja je sinonim za kolumbijski brend. Ovde nema industrijskih plantaža u nizijama. U Eje Cafeteru dominiraju mala i srednja porodična gazdinstva, često sa plantažama od svega nekoliko hektara, gde se znanje prenosi s kolena na koleno.

Ta tradicionalna praksa, u kombinaciji sa specifičnim andskim mikroklimama, daje kolumbijskoj kafi onaj prepoznatljiv ukus i miris koji svetski kupci plaćaju po višoj ceni. Kada se zemlja zatrese u takvom regionu, ne pucaju samo zidovi. Pucaju lanci snabdevanja, logističke veze i, što je najgore, decenijama gajena stabilnost proizvodnje.

Detalji zemljotresa – šta se zapravo dogodilo i šta sledi

Zemljotres jačine 7,4 stepena po Rihteru nije samo zatresao zgrade. U regionu poput „ose kafe“, gde su putevi uski, kuće često od ćerpiča ili starog kamena, a plantaže na strmim padinama, potres takve snage može da izazove katastrofalne posledice. Obim štete na poljoprivrednim gazdinstvima, infrastrukturi za preradu i skladištenje, procenjivaće se danima, a prve vesti ne donose ništa dobro. U udarnom središtu su departmani Kaldaš, Kindio i Risaralda, koji čine jezgro zaštićenog pejzaža.

\n

„Ovo je udarac koji se ne vidi samo u popucanim zidovima. Za svakog proizvođača koji je izgubio deo plantaže ili pristup tržištu, to znači godine napornog rada dovedene u pitanje“ — izjavio je za lokalne medije predstavnik Kolumbijske federacije proizvođača kafe.

\n

Pored direktne štete na zasadima – odrona, oštećenja terasa na strmim padinama i pucanja korena starih stabala – postoji i problem logistike. Ako su putevi blokirani, a sušare i mlinovi oštećeni, lanac snabdevanja može biti prekinut na više meseci. A to znači da će kafa koja je trebala da stigne na svetsko tržište za nekoliko nedelja – zakasniti ili uopšte ne stići. Berza će reagovati, cene će skočiti, a mali proizvođači će ostati bez prihoda za ovu sezonu.

Analiza – šta ovo znači za poljoprivredu Srbije

Pitanje koje se nameće: zašto bi srpske poljoprivrednike, koji mahom gaje žita, povrće i maline, zanimalo šta se dešava u kolumbijskim Andima?

Zato što je kolumbijska kafa jedan od najboljih primera kako prirodna katastrofa u jednom specijalizovanom regionu može da poremeti globalne lance snabdevanja i cene. Mi u Srbiji imamo slične „vrele tačke“ – recimo, region Arilja za maline ili Vojvodinu za soju i kukuruz. Kad zemljotres, poplava ili suša pogodi takvu tačku, cela godina odlazi u bescenje. Kolumbijski proizvođači kafe su već godinama izloženi klimatskim rizicima i fluktuacijama cena na berzi, ali zemljotres je nešto što se retko planira.

Ovo je i podsetnik na važnost osiguranja useva i diverzifikacije proizvodnje. Dok kolumbijski proizvođači imaju razvijenu mrežu zadruga i državnu podršku – nešto što nedostaje mnogim srpskim gazdinstvima – mi se i dalje oslanjamo na sreću i dobru volju vremenskih prilika. Kaže jedan stari poljoprivrednik iz okoline Užica: „Kad ti grad pobije maline, nema ko da ti nadoknadi štetu. Država da, ali to je posle godinu dana molbi i papirologije.“ A u Kolumbiji, gde je zemljotres sad uništio celu sezonu, taj problem je sada na dnevnom redu čitave nacije.

Zaključak – priroda ne pita za kalendar

Zemljotres u kolumbijskoj „osi kafe“ nije samo vest iz dalekog sveta. To je opomena da se poljoprivreda, ma koliko moderne tehnologije imali, uvek odvija u uslovima koje ne kontrolišemo. Hiljade kolumbijskih porodica sada broje štetu, a svetsko tržište kafe priprema se za moguće poremećaje u ponudi. Mi u Srbiji možemo samo da pratimo situaciju i da izvlačimo pouke: priroda ne pita za kalendar, a onaj ko se na nju oslanja mora imati plan B. Jer kad zemlja zadrhti, ne trese se samo tlo – trese se i cela godina rada.


Izvor: Agro TV, 14. avgust 2026.

💬 0 komentara