Dok su posetioci uživali u mirisima bestilja i rakije, stručnjaci su postavili pitanje koje bi svaki ozbiljan voćar trebalo sebi da postavi – a koliko mi zapravo znamo šta sadimo? Pedeset treći Sajam šljive u Gradačcu okupio je sve koji u BiH i regionu imaju veze sa ovim voćem, od proizvođača do naučnika. A glavna tema nije bila samo šljiva, nego sortna autentičnost koja postaje ključna za opstanak na tržištu. Jer, kako su mnogi istakli, šljiva u ovom delu sveta nije samo voće – ona je identitet, a bez identiteta nema ni izvoza.
Sorta kao garancija – ili rizik
Šljiva u ovom delu sveta nije samo voće, nego ozbiljan biznis. Bez kvaliteta i prepoznatljivosti, izvoz je nemoguć. Zato su se stručnjaci okupili na okruglom stolu „Značaj identifikacije i dokazivanja sortnosti voćaka u očuvanju autentičnosti, unapređenju kvaliteta i razvoju konkurentnog voćarstva“ i postavili pitanje koje muči sve – koliko znamo šta sadimo? Dr Almira Konjić, viši asistent na Katedri za genetiku i oplemenjivanje biljaka Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta u Sarajevu, bila je jasna: sorta garantuje prinos, kvalitet i vreme sazrevanja, a pogrešan izbor može dovesti do ogromnih gubitaka.
Pogrešan izbor sorte može dovesti do nižeg prinosa, drugačijeg vremena sazrevanja i značajnih ekonomskih gubitaka. Posebno je osetljiva tema izbor sorti oprašivača – jedna pogrešno izabrana sorta može narušiti čitav sistem proizvodnje. Zvuči kao sitnica, ali svako ko je ostao bez roda zbog lošeg oprašivača zna o čemu pričamo. Na okruglom stolu se otišlo i korak dalje – ukazano je na postojanje brojnih autentičnih i tradicionalnih sorti koje se u različitim krajevima prepoznaju pod različitim nazivima. Za njihovo očuvanje i pouzdanu identifikaciju potrebno je izraditi sortne liste i utvrditi geografsko poreklo. To nije samo stvar nauke – to je pitanje brenda i prepoznatljivosti na tržištu.
Zlatne medalje za mleko i rakiju
Dok su se naučnici bavili sortama, komisija Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta iz Sarajeva, koju je predvodila prof. dr Nermina Spaho, imala je pune ruke posla. Senzornu analizu prošlo je 25 uzoraka, a najviše prijavljenih bilo je iz mlečne industrije. Zlatne medalje otišle su mlekari MI99 iz Gradačca, Lactalis BH, Milkos Sarajevo i Meggle iz Posušja. MI99 je pokazala zašto je regionalni lider – zlato za Natura trajno mleko 2,8 odsto mlečne masti, jogurte, grčki jogurt, pavlaku, kiselo vrhnje, dimljeni sveži sir, mlečni namaz, domaći kajmak, papriku u pavlaci i maslac. Srebro za Kefir 2,8 odsto i Natura sirni namaz Vajkrem classic.
Lactalis BH je uzeo zlato za fermentisano mleko b Aktiv LGG i domaće kiselo vrhnje Brzo&Fino, dok je Caffe mleko 3,8 odsto mlečne masti moralo da se zadovolji srebrom. Meggle iz Posušja doneo je kući zlato za kiselu pavlaku, kiselo vrhnje za sveži sir i kiselo vrhnje light. Milkos Sarajevo se okitio zlatom za kefir i ajran. Mlečni sektor je očigledno ozbiljan igrač u BiH, a ove nagrade su potvrda da kvalitet ne trpi kompromise.
Posebno poglavlje sajma bilo je ocenjivanje rakija i drugih alkoholnih pića. U Destileriji Monogram u Skugriću prikupljena su 72 uzorka – 37 rakija od šljive, devet od jabuke, pet od dunje, sedam viljamovki, 12 likera i dva gina. Komisiju je predvodio prof. dr Predrag Vukosavljević, šef Katedre za alkoholna pića Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu. Ocenjivanje je bilo strogo – maksimalno 25 bodova, zlato za 20 do 25, srebro za 15 do 20.
„Kvalitet rakije se ne meri samo stepenom alkohola, nego poštovanjem sorte, tehnologije i – na kraju – tradicije. Ovi proizvođači su pokazali da znaju sve tri stvari“ — prof. dr Predrag Vukosavljević, šef Katedre za alkoholna pića Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu
Zlatne medalje za šljivovicu otišle su Miloradu Antiću, Mirsadu Mehmedoviću, Hašimu Šabanoviću, Seadu Zrniću za šljivovicu stenlej i Mitaru Metliću za šljivovicu barik. Zoran Matkić je uzeo zlato za jabukovaču, dok je Destilerija Monogram pokazala klasu sa zlatom za gin, liker od maline i rakiju od dunje. Srebro za šljivovicu pripalo je Nebojši Vukomanoviću, Mitaru Miletiću, Nebojši Tovircu, Seadu Zrniću i Zoranu Matkiću. Vesna Bošnjak je nagrađena srebrom za liker Zlatna tropika. Ovi rezultati pokazuju da se u regionu ozbiljno radi na kvalitetu, ali i da ima još prostora za napredak.
Bestilj – džem koji spaja generacije
Šljiva je bila u fokusu i kroz Gastro fest, podsajamsku manifestaciju posvećenu tradicionalnim jelima. Centralna tema bila je bestilj, tradicionalni džem od šljive koji se kuva satima, bez šećera, uz neprestano mešanje. Festival je okupio oko 20 učesnika, uglavnom udruženja koja neguju tradicionalnu gastronomiju, a za takmičenje je prijavljeno oko 40 uzoraka iz različitih delova BiH. Posetioci su mogli da degustiraju palačinke, štrudle i različite kolače pripremljene sa bestiljem. U kategoriji bestilja prvo mesto pripalo je Enisi Brkić iz Vareša, drugo Aktivu žena Tinja, a treće Udruženju građana „Grad-Art“ iz Gradačca. Za najbolje poslastice od bestilja prvo mesto osvojio je KUD „Sevdah“ Vučkovci, drugo Eko-zeleni Gradačac, a treće Aktiv žena Tinja.
Nagrađeni su i KUD „Zvuci tradicije“ Srnice Gornje, Ženski vokalni ansambl KUD Gradačac, KUD „Sevdah“ Vučkovci, Mionički ranch, Eko-zeleni Gradačac i KUD „Zambak“ Mediđa Donja. Organizatori su posebno istakli značaj ovakvih događaja u očuvanju recepata koji se prenose generacijama. Bestilj nije samo džem – on je simbol strpljenja i poštovanja prema plodovima, a upravo to nedostaje današnjoj industriji koja juri brzu zaradu.
Šta ovo znači za srpskog voćara
Evo gde ja moram da ubacim svoj komentar, jer ovo nije samo priča iz Gradačca. Sortna autentičnost, sertifikovani rasadnici, geografsko poreklo – to su teme koje su podjednako aktuelne i kod nas u Srbiji. Koliko puta smo čuli priču o čoveku koji je kupio „stenlej“ a dobio nešto sasvim treće? I onda se čudi zašto mu je rod slabiji ili šljiva ne valja za pečenje. Ono što se u Gradačcu radi kroz ovakve sajmove i stručne skupove – podizanje svesti o značaju sortne identifikacije, sertifikacije sadnog materijala, zaštite geografskog porekla – to je put kojim mora da krene i naše voćarstvo ako želi da bude konkurentno na zahtevnim tržištima. Jer, verujte mi, kupac u Rusiji, Nemačkoj ili na Bliskom istoku ne pita samo koliko košta – pita šta je, odakle je i šta mu garantuješ.
U Gradačcu se ove godine, pored svega, održao i 9. Sajam pčelarstva sa međunarodnim učešćem, u organizaciji Udruženja pčelara „Pčela“ – što samo potvrđuje da je ovaj sajam postao pravi poljoprivredni ekosistem, a ne samo izložba šljiva. Ovakvi događaji su prilika da se razmenjuju iskustva, da se uče nove tehnologije i da se grade mostovi između proizvođača i nauke. Ako to propustimo, ostaćemo na marginama.
Poslednja reč
Gradačac je ovih dana pokazao da tradicija i nauka mogu da idu ruku pod ruku. Dok se kod nas i dalje svađamo oko toga ko će kome da proda rasadnik „na veru“, tamo već rade sortne liste, ocenjuju kvalitet po međunarodnim standardima i čuvaju bestilj od zaborava. Šljiva nas je naučila da se dobre stvari ne prave preko noći – kuvaju se polako, kao taj bestilj, uz strpljenje i poštovanje prema plodovima. Ako to jednom shvatimo i kod nas, izvozna priča će sama krenuti.
Izvor: Agro TV, 15. avgust 2026.
💬 0 komentara