Dok su u Šapcu telad SM rase do 160 kilograma plaćana 930 dinara po kilogramu, u Braničevskom regionu ista takva telad jedva su dostigla 800. Razlika od 130 dinara po kilogramu nije statistika – to je razlika između opstanka i odustajanja za svakog odgajivača koji je izveo grla na pijacu. Nedeljni izveštaj STIPS-a doneo je šarenu sliku sa stočnih pijaca širom Srbije, a ono što najviše zabrinjava nije sam pad cena, već sve veća regionalna rasejpanost koja proizvođačima onemogućava bilo kakvo planiranje.
Kragujevac, Šabac, Požarevac, Podrinje – četiri regiona, četiri različite priče, a svaka od njih govori o istom problemu: stočarstvo u Srbiji i dalje nema jedinstveno tržište, već zavisi od lokalnih klaničara, njihove moći i trenutne ponude. Ovakva situacija nije nova, ali je ovonedeljni izveštaj pokazao da se jaz između regiona produbljuje umesto da se smanjuje.
Nedelja u kojoj su se cene razišle na sve strane
Krenimo od onoga što je palo, jer to je većina čitalaca čekala. U klanicama Mačvanskog regiona, prema izveštaju reportera STIPS iz Šapca, otkupna cena teladi SM rase do 160 kilograma spala je na dominantnih 930 dinara po kilogramu. Tovna junad preko 480 kilograma plaćana je 430 dinara. Ponuda je, kažu, bila dobra, ali broj otkupljenih grla tek prosečan – što znači da klaničari imaju iz koga da biraju i cene diktiraju kako im odgovara.
Još niže cene teladi zabeležene su u Braničevskom regionu, gde je dominantna otkupna cena za telad SM rase do 160 kilograma iznosila svega 800 dinara po kilogramu. Krave za klanje plaćane su 240 dinara. Kada se ove brojke uporede sa onima iz Mačve, jasno je da razlika od 130 dinara po kilogramu nije zanemarljiva – za grlo od 150 kilograma to je skoro 20.000 dinara manje u džepu odgajivača.
Ovce su takođe pojeftinile. Na pijaci žive stoke u Kragujevcu dominantna cena spala je na 170 dinara po kilogramu, uz ponudu i prodaju sličnu prošlonedeljnoj. Klaničari sa područja ovog grada otkupljivali su jagnjad po 430, dviske po 190 i ovce najčešće po 170 dinara za kilogram.
Kada klaničar kaže 'ova je cena', a vi nemate drugog kupca u radijusu od pedeset kilometara, vi prodajete po toj ceni. To nije tržište, to je diktat. — odgajivač goveda iz okoline Šapca
Svinje – regionalni rulet bez pravilnosti
Dok telad i ovce padaju, svinje se ponašaju kao da čitaju različite horoskope. U Mačvanskom regionu tovne svinje od 80 do 120 kilograma poskupele su na 220 dinara po kilogramu. U Podrinjskom regionu, iste te svinje pale su na 180 dinara. Razlika od 40 dinara po kilogramu, na tovljeniku od stotinjak kilograma, znači 4.000 dinara razlike po grlu – a tovljenici ih prodaju po nekoliko desetina godišnje.
Ponuda u Podrinju bila je prosečna, ali otkup dosta slab. Klaničari su, pored tovljenika, otkupljivali i prasad od 16 do 25 kilograma po dominantnoj ceni od 350 dinara po kilogramu. U Kragujevcu je, s druge strane, prodajna cena krmača za klanje porasla na 150 dinara po kilogramu, ali je zabeležena prodaja svega tridesetak grla – što je više odraz male ponude nego zdrave tražnje.
Jedina svetla tačka u celom izveštaju su tovni bikovi SM rase preko 500 kilograma u Podrinjskom regionu, gde su klaničari plaćali dominantnih 420 dinara po kilogramu. To je cena koja stočara može da zadrži u proizvodnji, ali pitanje je koliko dugo – jer kada telad pojeftine, za dve godine nema ko da dovede bika na pijacu.
Šta ovo govori o stanju stočarstva u Srbiji
Kada saberemo sve brojke iz ovonedeljnog izveštaja, dobijamo sliku tržišta koje je duboko podeljeno. Nema nacionalne cene, nema referentne vrednosti koju bi proizvođač mogao da očekuje. Sve zavisi od toga gde živite, koji je klaničar u blizini i koliko je grla istovremeno izvedeno na pijacu.
Ono što posebno zabrinjava jeste činjenica da ponuda teladi raste, a cene padaju. To je klasičan znak da se stočni fond konsoliduje – manji i slabiji proizvođači izlaze iz posla, a oni koji ostaju pokušavaju da smanje troškove. Problem je što ovakva dinamika, ako se nastavi, vodi ka daljoj koncentraciji proizvodnje u rukama nekoliko velikih igrača, dok će srednji i mali odgajivači nestajati.
Država ovde ima prostora da reaguje – kroz otkupne cene, subvencije po grlu, ali pre svega kroz uspostavljanje ozbiljnog sistema informisanja koji bi proizvođačima dao pregled cena pre nego što izvedu grla na pijacu, a ne posle. Jer ovako, STIPS objavljuje šta se desilo prošle nedelje, a sutra će cene biti drugačije.
Urednikova poruka
Neću vam soliti pamet kako da vodite farmu – to znate bolje od mene. Ali jedno moram da kažem: ako prodajete telad ispod 900 dinara po kilogramu, a neko u drugom regionu dobija 930, nešto nije u redu sa vašom pregovaračkom pozicijom. Udružite se, delite informacije, ne dozvolite da vas klaničar drži u neznanju. Cena od 800 dinara za kilogram teladi u Braničevu nije tržišna cena – to je cena nemoći. I dok to ne shvatimo, izveštaji STIPS-a će i dalje ličiti na ratne izveštaje sa više frontova.
Izvor: AgroFin, 15. avgust 2026.
💬 0 comments