Kad futoški povrtar kaže da mu je kupus „stao“, to nije metafora – to je surova realnost ovog avgusta. Visoke temperature koje danima ne padaju ispod trideset stepeni, suv vazduh i skoro nikakve padavine usporavaju rast kasnog kupusa do tačke u kojoj se proizvođači pitaju hoće li rod uopšte stići do jeseni. A upravo tada, kad domaćice krenu da pripremaju zimnicu, potražnja je najveća. I cene, naravno, najbolje.
Ali ovaj put problem nije samo vrućina. U Futogu, jednom od najpoznatijih kupusarskih krajeva Srbije, povrtari su suočeni sa nečim što polako postaje hronična muka – nestašicom vode. Nivo podzemnih voda opada, bunari presušuju, a voda koja je nekad bila na dohvat ruke sada je duboko ispod površine. Ranijih godina vodu su crpeli sa jednog do dva metra. Sada, kažu, moraju i sa sedam.
Klimatski udar na srpski kupus
Kupus nije hirovita biljka, ali ima svoje granice. Optimalna temperatura za formiranje glavica kreće se od 15 do 18 stepeni. Kada termometar pređe trideset, a pogotovo kada se približi trideset pet, rast praktično staje. Listovi se uvijaju, fotosinteza usporava, a glavice ostaju male i labave. Stručnjaci upozoravaju da produžena suša donosi manji prinos, lošiji kvalitet i slabije formirane glavice – što znači i nižu cenu na pijaci.
Prema podacima iz prošle godine, u Srbiji je proizvedeno 174.570 tona kupusa i kelja. To je ozbiljna količina, ali ovogodišnji rod već sada pokazuje znake da će biti znatno skromniji. I ne samo u Futogu – slične probleme imaju povrtari u okolini Pančeva, Sombora i drugim krajevima gde se kupus tradicionalno gaji.
A tu je i pitanje zimnice. Kiseli kupus, sarma, podvarak – sve to zavisi od jesenjeg roda. Ako glavice ne stignu da se formiraju do kraja septembra, potrošači će ove zime plaćati skupo zadovoljstvo.
Bunari na sedam metara – i to nije dovoljno
Najveći problem, međutim, nije samo vrućina. To je voda. Futoški povrtari su navikli na plodno zemljište i blizinu Dunava, ali podzemni tokovi su se povukli. „Nekad si bunar spustio na dva metra i imao vode koliko hoćeš. Danas ideš na sedam, pa i više, i opet je jedva dobiješ“, kaže jedan od proizvođača koji je želeo da ostane anoniman, ali je dobro poznat u futoškom kraju.
Ovo nije izolovan slučaj. Nivo podzemnih voda u celom regionu opada iz godine u godinu. Uzrok su i dugotrajne suše i prekomerno crpljenje, ali i promene u režimu padavina koje donose klimatske promene. Kiše su sve ređe, a kada padnu, često su olujne i ne upijaju se dovoljno.
„Kupus ne može da se 'forsira' – ako propadne glavica, nema druge. Ovo je ozbiljna pretnja za celu jesenjoj sezoni“ — dr Marko Jovanović, agronom
Doktor Jovanović, koji već decenijama prati povrtarsku proizvodnju u Vojvodini, dodaje da je ovogodišnja situacija jedna od najgorih u poslednjih dvadeset godina. „Kupusu treba stabilna vlažnost i umerene temperature. Kada oba faktora izostanu, gubici su neminovni“, kaže on.
Šta ovo znači za poljoprivredu Srbije?
Ovo nije samo priča o kupusu. To je priča o tome kako klimatske promene menjaju poljoprivrednu mapu Srbije. Futog je simbol – ali isti problemi pogađaju i kukuruz, soju, voće. Suša koja traje nedeljama, nestašica vode za navodnjavanje, sve skuplja energija za crpljenje – sve to stvara pritisak na proizvođače koji već rade na tankoj margini.
Država već godinama najavljuje subvencije za sisteme za navodnjavanje, ali realizacija kasni. Mnogi povrtari i dalje zavise od bunara i kiše. A kada bunari presuše, a kiše nema, ostaje samo nada da će se vreme promeniti. Nada, međutim, nije strategija.
Sa druge strane, potrošači će osetiti posledice kroz cene. Ako rod bude slab, kiseli kupus i sarma postaće skuplji. To nije samo ekonomsko pitanje – to je pitanje tradicije i načina života. Zimnica je deo srpske kulture, a kada ona postane luksuz, nešto je ozbiljno pokvareno.
Zaključak
Kupus iz Futoga nije samo povrće – on je test koliko smo spremni da se suočimo sa klimatskim izazovima. Ako nešto ne preduzmemo, uskoro će i najobičnija glavica kupusa postati luksuz. Ali dok se političari dogovaraju o subvencijama, futoški povrtari ostaju sami sa svojim bunarima na sedam metara i nadom da će kiša ipak pasti. Jer bez nje, nema ni glavica, ni zimnice, ni sarme.
Izvor: AgroFin, 16. avgust 2026.
💬 0 komentara