Kad ratari izađu na put, to nije samo njihov problem. Nekoliko desetina poljoprivrednika iz Aradca i okoline Zrenjanina okupilo se danas pored magistrale Zrenjanin–Novi Sad. Nisu blokirali saobraćaj, iako je to ranije najavljivano. Stajali su uz svoje traktore, mirno, ali sa pogledom koji nije obećavao popuštanje. Poruka je bila jasna – ako država ne reaguje, sledeći protesti neće biti tako tihi.
Suša i cene – dvostruki udar na ratare
Ovo nije izolovan incident. Poljoprivrednici u celoj Vojvodini već mesecima upozoravaju na alarmantnu situaciju. Sa jedne strane, suša je ove godine ozbiljno smanjila prinose ratarskih kultura – pšenice, kukuruza, suncokreta. Sa druge, otkupne cene su na nivou koji jedva pokriva troškove proizvodnje, a kamoli ostavlja prostora za zaradu. Proizvođači su pod dvostrukim pritiskom: manje robe i niža cena.
Ovaj protest u Aradcu samo je nastavak lanjskih najava. Još početkom leta, udruženja poljoprivrednika su upozoravala da će izaći na put ako se nešto ne promeni. Danas su to i učinili – simbolično, ali sa oštrim tonom.
Protest bez blokade, ali sa jasnim ultimatumom
Okupljanje je proteklo bez incidenata. Poljoprivrednici su se okupili u blizini Aradca, na magistralnom putu koji povezuje Zrenjanin i Novi Sad. Nisu zaustavljali automobile, nisu palili gume. Ali su jasno poručili: ukoliko u kratkom roku ne dođe do pomaka u razgovorima sa državom, spremni su da radikalizuju proteste.
Ne želimo da pravimo haos, ali nas se tera u ćošak. Kada vam suša uništi deo roda, a otkupljivači ponude cene koje su ispod troškova, šta vam preostaje? — rekao je jedan od učesnika protesta, koji je želeo da ostane anoniman.
Ovo nije prazna pretnja. Poljoprivrednici su u prošlosti pokazali da znaju da se organizuju – blokade puteva, protesti ispred ministarstava, traktorske kolone. Danas su odabrali mirniji put, ali su istovremeno poslali signal da je strpljenje na izmaku.
Dodatni problem je suša, koja je ove godine pogodila veliki broj poljoprivrednika i već značajno uticala na prinose pojedinih ratarskih kultura. U pojedinim delovima Banata, prinosi pšenice su pali i do 30 odsto u odnosu na prosečne godine. To znači manje robe za prodaju, a fiksni troškovi – gorivo, đubrivo, semenska roba, zakup zemlje – ostali su isti.
Šta ovo znači za poljoprivredu Srbije
Kad ratari izađu na put, to nije samo njihov problem. To je simptom dublje krize u kojoj se nalazi srpska poljoprivreda. Sistem otkupa, subvencija i podrške države očigledno ne funkcioniše onako kako bi trebalo. Poljoprivrednici su godinama upozoravali da su otkupne cene nerealno niske, a da troškovi proizvodnje rastu. Država je sa svoje strane najavljivala mere, ali na terenu se ništa suštinski nije promenilo.
Ono što posebno brine jeste najava radikalizacije. Ako se u narednim danima ne pokrene dijalog, možemo očekivati blokade puteva, možda i ozbiljnije proteste. To nije samo pitanje saobraćaja – to je pitanje poverenja između proizvođača i države.
"Poljoprivrednici ne traže nemoguće. Traže fer cenu za svoj rad i minimum sigurnosti da mogu da planiraju sledeću sezonu", kaže jedan od organizatora. "Kad vam otkupna cena pšenice ne pokrije ni troškove đubrenja, a kamoli rad i mašine, onda je pitanje da li uopšte ima smisla sejati."
Ovaj protest u Aradcu treba shvatiti kao poslednje upozorenje. Poljoprivrednici su pokazali odgovornost – nisu blokirali put, nisu ugrozili bezbednost. Ali su istovremeno pokazali i odlučnost. Ako država ne odgovori na njihove zahteve, sledeći put će, kako kažu, biti drugačije.
I na kraju, ostaje pitanje koje se nameće svaki put kad ratari izađu na asfalt: koliko još ovaj sektor može da izdrži pod ovakvim pritiskom? Suša će doći i sledeće godine. Cene na svetskom tržištu su van naše kontrole. Ali odnos države prema sopstvenim proizvođačima – to je nešto što možemo da promenimo. Pitanje je samo da li ćemo to uraditi pre nego što traktori ponovo izađu na puteve.
Izvor: AgroSmart, 16. avgust 2026.
💬 0 komentara