Na severu Crne Gore, u gradu koji decenijama živi od rudarstva i termoelektrane, priprema se projekat vredan preko milion evra koji bi mogao da preokrene način na koji ova država gleda na svoje šume. Pljevlja uskoro postaju sedište novog državnog preduzeća „Crna Gora šume“ – kompanije koja će gazdovati državnim šumskim fondom od seče do zaštite. Ali zašto baš sada i zašto Pljevlja, a ne recimo Podgorica ili Nikšić? Odgovor je složeniji nego što izgleda na prvi pogled.
Zašto je ovo važno i zašto sada
Crna Gora je, iako geografski mala, šumski izuzetno bogata – procenjuje se da šume pokrivaju oko šezdeset odsto njene teritorije. Do sada su državnim šumama upravljala različita javna preduzeća i lokalne jedinice, bez jedinstvenog sistema i bez jasne odgovornosti. Ovaj projekat je, po svemu sudeći, pokušaj da se upravljanje centralizuje i učini efikasnijim – na način koji bi trebalo da donese veću kontrolu i, potencijalno, više prihoda za državni budžet.
Pljevlja su izabrana s razlogom. Severni deo Crne Gore oduvek je bio šumski najbogatiji, a Pljevlja su istorijski industrijski i administrativni centar tog regiona. Međutim, to je i grad sa visokom stopom nezaposlenosti i odlaskom mladih – nova kompanija mogla bi da bude retka svetla tačka za lokalnu ekonomiju. Samo je pitanje da li će to biti trajni razvoj ili još jedan projekat koji se ugasi čim se promeni vlast.
Šta piše u odluci i koje su konkretne brojke
Prema dokumentu koji je objavila Vlada Crne Gore, osnovni kapital „Crne Gore šume“ iznosi jedan milion i sto hiljada evra – isključivo novčani ulog države. Troškove osnivanja, što uključuje i administrativne i pravne procedure, takođe snosi osnivač. Kapital se, kako stoji u odluci, može povećati ili smanjiti u zavisnosti od budućih potreba. Nije precizirano koliko će trajati dokapitalizacija, ali je jasno da milion evra nije dovoljno za ozbiljno opremanje i dugoročno poslovanje.
Delatnost preduzeća je jasno definisana: gajenje šuma, seča drveća i uslužne delatnosti povezane sa šumarstvom. Sve to, kako stoji u odluci, radi se u javnom interesu – za korišćenje, zaštitu, unapređenje i razvoj šuma i šumskog zemljišta u državnoj svojini. Rad društva biće javan, što znači da će nadzor nad poslovanjem biti podložan zakonu koji uređuje upravljanje privrednim društvima u državnom vlasništvu.
Pravni subjektivitet društvo stiče danom upisa u Centralni registar privrednih subjekata. To je konkretna pravna radnja koja će se dogoditi u narednim nedeljama ili mesecima – dakle, nije reč o pukoj političkoj deklaraciji, već o stvarnom koraku.
Ovo nije samo osnivanje još jedne firme. Ovo je pokušaj da se šumski resurs Crne Gore stavi pod jedinstvenu kapu, sa jasnim nadzorom i odgovornošću — izvor iz crnogorskog Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede
Šta ovo znači za poljoprivredu Srbije i region
Kolege iz Crne Gore su, po svemu sudeći, krenule putem koji smo mi u Srbiji delimično već prešli – centralizacija upravljanja državnim šumama kroz javno preduzeće „Srbijašume“. Naše iskustvo, međutim, nije idealno. Česte su optužbe za prekomernu seču, netransparentne tendere i nedovoljnu zaštitu šumskih ekosistema. Crna Gora sada ima priliku da uči na našim greškama – ali hoće li to i učiniti?
Sa druge strane, novac od šumarstva, ako se dobro upravlja, može biti ozbiljan izvor prihoda za lokalne zajednice. Pljevlja, koja su godinama zavisila od rudarstva i termoelektrane, dobijaju novu razvojnu šansu. Samo je pitanje da li će nova kompanija biti usmerena na održivo gazdovanje ili na brzu eksploataciju. Znamo primere iz regiona – Bosna i Hercegovina ima svoja šumska preduzeća po entitetima, Hrvatska „Hrvatske šume“. Iskustva su pomešana: gde je nadzor bio jak i gde su lokalne zajednice imale koristi, model je funkcionisao. Gde su političke veze dominirale, državne šume su postale izvor netransparentnog bogatstva.
Moja analiza: između nade i opreza
Kada gledam ovu vest iz perspektive srpskog poljoprivrednika i šumara, vidim dve stvari. Prvo, dobra je vest da Crna Gora ozbiljno shvata upravljanje prirodnim resursima. Drugo, upozoravajuće je što se ovakve kompanije često osnivaju sa najboljom namerom, a onda podlegnu političkim pritiscima i interesnim grupama.
Osnovni kapital od milion i sto hiljada evra nije mali iznos, ali za ozbiljno gazdovanje šumama na državnom nivou – to je pre početnički nego kapital za dugoročni razvoj. Troškovi opreme, obuke kadrova, sertifikacije i monitoringa su znatno veći. Očigledno je da će država morati da dokapitalizuje preduzeće ili da mu obezbedi koncesione prihode. Inače će ovo ostati samo lepa ideja na papiru.
Posebno mi je interesantno što je nadzor definisan „u skladu sa zakonom“. To zvuči lepo, ali u praksi to znači da će stvarna kontrola zavisiti od toga ko sedi u nadzornom odboru i koliko je taj odbor nezavisan. Ako je isti obrazac kao u mnogim državnim firmama u regionu – biće to još jedna firma koja posluje po principu „država daje, država uzima“.
Zaključak
Crna Gora je napravila hrabar korak. Osnivanje „Crne Gore šume“ može biti početak ozbiljne reforme u šumarstvu – ako se sprovede transparentno i sa jasnim ciljevima. Sa druge strane, ako se ponovi scenario iz nekih drugih državnih preduzeća, ostaće samo još jedna firma na papiru, sa kapitalom od milion evra koji će se istopiti u režijama i konsultantskim ugovorima. Pljevlja zaslužuju bolje. I crnogorske šume takođe.
Izvor: Agro TV, 18. avgust 2026.
💬 0 comments