Ako ste danas pogledali cenu solarnog panela za navodnjavanje ili đubriva i zapitali se kako to da je sve skuplje, a opet neko u svetu proizvodi jeftinije – niste sami. Dok vi na njivi računate svaki dinar, globalne sile vode rat kroz državne subvencije, a naša domaća politika često stoji po strani. Kina, Amerika i Evropa bacaju milijarde u svoje strateške sektore, a efekti tih ulivanja direktno se prelivaju na cene koje plaćamo – od traktorske elektronike do mineralnih đubriva. Iza svega stoji jedna od najdetaljnijih analiza koju su na blogu Evropske centralne banke objavili Marija Gracia Atinasi i Lukaš Bekelemn, oslanjajući se na OECD-ovu bazu MAGIC koja prati 525 velikih proizvodnih kompanija u 52 zemlje od 2005. do 2024.
Zašto su globalne neravnoteže eksplodirale
Nije slučajno što je suficit tekućeg računa Kine dostigao rekordnih 0,6 odsto svetskog BDP-a, odnosno 3,8 odsto kineskog BDP-a. S druge strane, američki deficit ostaje najveći na svetu – 0,9 odsto svetskog BDP-a – dok evrozona sa skromnih 0,3 odsto pokazuje upornu, ali ne i agresivnu izvoznu mašineriju. Autori odmah naglašavaju da osnovni pokretač ostaje makroekonomska razlika između nacionalne štednje i investicija, ali ono što je zanimljivije jesu mikro mere: subvencije, poreske olakšice, povoljni krediti. I upravo tu ECB-ova analiza uzima lupu i pokazuje brojke koje su za svakog poljoprivrednika od presudnog značaja.
Konkretne brojke koje seku
Globalne neravnoteže skočile su na 3,7 odsto svetskog BDP-a u 2025., s 2,8 odsto koliko su iznosile 2019. Subvencije kao udeo u ukupnim troškovima velikih firmi gotovo su se udvostručile od svetske finansijske krize, dostigavši sto osam milijardi dolara u 2024. Automobilska industrija i poluprovodnici dobijaju lavovski deo te podrške. Ali možda najvažniji podatak za nas u Srbiji: u 2024. subvencije su činile oko dva procenta troškova domaćih firmi u Kini, 1,4 odsto u SAD, a u evrozoni samo 0,6 odsto. Kina podržava znatno veći broj sektora od Amerike, a dok se američke firme oslanjaju na poreske olakšice, kineske dobijaju povoljnije kreditiranje od tržišnog, dok se evropske drže direktnih grantova.
Kineski sektori koji dobijaju više subvencija istovremeno više izvoze – to je jasna korelacija, a ekonometrijski model pokazuje i uzročnost, posebno u strateškim sektorima poput poluprovodnika i solarne energije — Marija Gracia Atinasi, analitičarka ECB
Da bi utvrdili da li subvencije zaista pokreću izvoz, a ne samo prate uspešne izvoznike, autori su procenili ekonometrijski model za 14 kineskih sektora u periodu 2012-2024. Rezultati su jasni: rast državne podrške prethodi rastu domaćih prihoda i izvoza subvencionisanih firmi, a efekat je najsnažniji u prve dve do tri godine nakon dodele. Iako je doprinos subvencija ukupnom kineskom izvoznom rastu relativno skroman, u strateškim sektorima – automobilskoj industriji, solarnim panelima, vetroturbinama i poluprovodnicima – taj doprinos je četiri do četrnaest puta veći nego u proseku uzorka.
Šta ovo znači za njive u Srbiji
Evo gde dolazimo do suštine. Kada Kina subvencioniše proizvodnju solarnih panela i poluprovodnika više nego duplo u odnosu na Ameriku i četiri puta više od Evrope, to se direktno preliva na cene opreme koju naši poljoprivrednici koriste. Solarne pumpe, pametni sistemi za navodnjavanje, elektronika u traktorima – sve to postaje jeftinije. S jedne strane, to nam snižava troškove i omogućava modernizaciju. S druge, uništava svaku šansu da razvijemo sopstvenu proizvodnju te opreme, ako je uopšte imamo.
Ali ima i gora strana. Kina istovremeno povećava subvencije za đubriva i hemijsku industriju. To znači da naši dobavljači iz Evrope, s četiri puta manjom podrškom, ne mogu da pariraju cenama. Mi uvozimo đubriva iz Evrope, a kada Evropa ne može da izdrži kinesku konkurenciju, cene rastu ili se uvoz preusmerava ka Kini. U svakom slučaju, naš trošak raste ili postaje zavisniji od jedne zemlje. A to je opasno.
Pitanje koje se nameće jeste – da li i Srbija treba da pojača subvencionisanje svojih strateških poljoprivrednih sektora? Prema nalazima ECB-a, subvencije najbolje deluju kada su fokusirane na sektore sa jasnim izvoznim potencijalom. Mi nemamo resurse da subvencionišemo sve, ali možemo da ciljamo – voćarstvo, povrtarstvo, organsku proizvodnju, gde imamo komparativne prednosti. Analiza jasno pokazuje da nije presudna količina para, već strateški fokus i pravovremenost.
Zato, dragi poljoprivrednici, umesto da samo kritikujemo državnu pomoć ili da je se odričemo, treba da tražimo pametan model. Subvencije koje prate izvoz, a ne samo proizvodnju. Subvencije koje su vremenski ograničene i fokusirane. I, iznad svega, subvencije koje ne stvaraju zavisnost, već konkurentnost.
Kineski primer nas uči da državna podrška može da pokrene izvozne mašine – ali samo ako se zna gde i kako je usmeriti. Mi u Srbiji imamo znanje, imamo zemlju, imamo tradiciju. Hrabrost da promenimo pristup subvencijama je ono što nam nedostaje.
Izvor: Biznis.rs, 18. avgusta 2026.
💬 0 comments