Zamislite da odgrizete parče svežeg hleba, a on miriše na vlagu i plesan. Ne, nije reč o horor filmu – to je realnost koju su zatekli inspektori u pekari "Boki" u Novoj Varoši. Rad je zabranjen po hitnom postupku, a slike koje su stigle iz objekta podsećaju na napuštenu radionicu, a ne na mesto gde se proizvodi osnovna namirnica. Od početka godine, ovo je već četrnaesta pekara koja je morala da spusti roletnu.
Ekipa poljoprivrednih inspektora, koja ovih meseci pojačano obilazi pekare širom Srbije, nije mogla da poveruje šta su zatekli. Na plafonu iznad radne površine – buđ. Na zidovima – masnoća koja se decenijama nije skidala. Po uglovima – paučina koja svedoči o potpunom zanemarivanju. Dezobarijera, ona koja treba da štiti od bakterija, bila je toliko prljava da je više ličila na izvor zaraze nego na zaštitu. A masnoća na podu pored frižidera nije bila od juče – bila je tu, slepljena, nabijena, ko zna otkad.
Četrnaest pekara za manje od godinu dana
Ovo nije izolovan slučaj. Od više od hiljadu i sto kontrolisanih pekara, četrnaest je moralo da zatvori vrata. Četrnaest – sa istim slikama: prljavština, neodržavanje, zanemarivanje osnovnih higijenskih standarda. Zamislite to na trenutak – od svake osamdesete pekare u koju kontrolori uđu, jedna je toliko loša da se odmah zatvara. A koliko ih je samo prošlo inspekciju jer su sredile fasade, ali ne i unutrašnjost?
Inspekcija ne radi svakodnevne kontrole, ali kad stigne – mora da bude oštra. Ovde je bila. Protiv odgovornog lica u pekari "Boki" biće preduzete zakonske mere, koje uključuju i novčane kazne. No, pitanje je da li će ikada ponovo moći da radi – zavisiće od toga koliko brzo i koliko ozbiljno shvate situaciju. Jer, kad vam paučina postane stalni dekor u proizvodnji hleba, teško je reći da ste ozbiljan proizvođač.
Kad vidite buđ na plafonu iznad radne površine za testo, ne treba vam laboratorija da kaže da tu hrana nije bezbedna. To je osnovna higijena, a ne neki stručni standard – izvor blizak inspekcijskim službama, koji je želeo da ostane anoniman.
Inspektori sada pojačano nadziru sve objekte koji proizvode i prodaju hranu, a posebnu pažnju posvećuju pekarama. Razlog je jednostavan – hleb jede svako, od najstarijeg penzionera do deteta u pelenama. Ako je hleb kontaminiran, rizik od mikrobiološke infekcije pogađa najosetljivije. I zato je apel Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede na građane da prijavljuju svaki slučaj nehigijenskih uslova – dobar, ali nedovoljan.
Šta ovo znači za poljoprivredu i potrošače?
Iza svake pekare stoji neko ko je investirao – možda porodica, možda preduzetnik koji je krenuo iz garaže. Ali, nema opravdanja za buđ na plafonu. To nije skupo održavanje, to je osnovna odgovornost. Sistem mora da radi preventivno, a ne samo reaktivno. U Srbiji imamo hiljade pekara. Većina njih radi korektno, ali oni koji ne rade – ne smeju da prođu neprimećeno. Ovaj talas kontrola pokazuje da država ozbiljno shvata bezbednost hrane u prometu.
Sa druge strane, za poljoprivrednike koji proizvode brašno, ovo je i direktno upozorenje. Jer, ako pekara ne radi, ne kupuje brašno. Ako ne kupuje, viškovi se gomilaju. Lanac je krhak, a odgovornost se deli. Nije samo pekar kriv – i onaj ko mu prodaje brašno, i onaj ko kontroliše, i onaj ko ćuti.
Sejo kaže: buđ na plafonu nije samo estetski problem – to je znak sistema koji ne funkcioniše. Pohvaljujem inspekciju što je reagovala, ali postavljam pitanje – kako je pekara uopšte došla do tog stanja? Gde su prethodne kontrole? I šta će biti sa sledećom pekarom koja slično izgleda? Nadam se da će vlasnici i zaposleni shvatiti da nije sramota očistiti prostor. Sramota je ne održavati ga. Hleb je svetinja, kako kažu na selu – ne može se proizvoditi u prljavštini.
Izvor: Agro TV, 18. avgusta 2026.
💬 0 comments