Jedan bod koji je izjednačio šanse: Kako je Aleksinac udvostručio broj žena na subvencijama

Jedan bod koji je izjednačio šanse: Kako je Aleksinac udvostručio broj žena na subvencijama

Zamislite da vam za isti posao treba duplo više poena da biste dobili podršku. U Aleksincu su to promenili – i rezultati su porazni za sve koji su sumnjali da se male izmene ne isplate.

Agro Urednik 4 min čitanja 3 pregleda

Zamislite da vam za isti posao treba duplo više poena da biste dobili podršku. U Aleksincu su to promenili – i rezultati su porazni za sve koji su sumnjali da se male izmene ne isplate. Dok su ranije žene dobijale subvencije za samozapošljavanje i poljoprivredu tek u tragovima, prošle godine njihov broj se izjednačio sa muškim kolegama. Sve zahvaljujući jednom jedinom dodatnom bodu na rang-listi.

Mali trik, velike posledice

Opština Aleksinac i Nacionalna služba za zapošljavanje početkom juna raspisali su novi konkurs za samozapošljavanje sa subvencijom od 360.000 dinara za pokretanje sopstvenog biznisa. Isti princip primenjen je i na poslednjem javnom pozivu za poljoprivredne podsticaje – muškarci dobijaju jedan bod, žene dva. Na papiru, to je samo jedan bod razlike. No, kako kaže Gordana Milovanović, načelnica Odeljenja za lokalni ekonomski razvoj opštine Aleksinac, ta „mala promena u načinu bodovanja pri formiranju rang-liste značila je veliku promenu za žene u Aleksincu i okolnim selima“. Posebno za one koje na svoje ime imaju registrovana poljoprivredna gazdinstva – jer je to osnovni kriterijum.

Rezultati su, najblaže rečeno, impresivni. Prema rečima Milovanović, ranije je podršku u proseku dobijalo oko 40 muškaraca i svega pet žena. Prošle godine sredstva su dodeljena 24 ženama i 24 muškarca. Sa pet na 24 – to nije korak, to je skok.

„Ta mala promena u načinu bodovanja pri formiranju rang-liste značila je veliku promenu za žene u Aleksincu i okolnim selima“ — Gordana Milovanović, načelnica Odeljenja za lokalni ekonomski razvoj opštine Aleksinac

Ne funkcioniše samo bod

Naravno, dodatni bod na papiru ne bi vredeo mnogo da nije bilo pripreme na terenu. Društvo za razvoj kreativnosti, koje gotovo tri decenije radi sa ženama iz aleksinačkih sela, organizovalo je obuke na kojima su učile kako da prate javne pozive, pripreme dokumentaciju i konkurišu za sredstva. Jer, kako kaže Snežana Živadinović iz tog društva, „žene na selu imaju manje šanse da dobiju finansijsku podršku, manje su povezane međusobno i manje informisane o mogućnostima za razvoj, a podjednako vredno rade kao i muškarci na svojim gazdinstvima“.

Jedna od njih je Aleksandra Petković iz etno-udruženja „Korman“, vlasnica turističko-poljoprivrednog gazdinstva. Njena porodica bavi se seoskim turizmom i poljoprivredom, a sredstva je dobijala i od Ministarstva turizma i od opštine. „Znači nam kada dobijemo sredstva, ali posebno nam je važno što smo se povezale, što pratimo konkurse i umemo da pripremimo sve što je potrebno da bismo učestvovale“, kaže Petković.

Podaci iz Lokalnog akcionog plana za unapređenje rodne ravnopravnosti opštine Aleksinac pokazuju zašto je ovakva inicijativa bila neophodna: od približno 20.000 žena u Aleksincu, oko dve trećine živi na selu. Mnoge se i dalje vode kao „pomažući članovi domaćinstva“, bez svog imena na gazdinstvu, bez pristupa subvencijama, bez mogućnosti da samostalno konkurišu.

Šta ovo znači za poljoprivredu Srbije

Iskustvo Aleksinca pokazuje nešto što se u poljoprivrednoj politici Srbije često zaboravlja: ponekad nisu potrebni milioni dodatnih dinara da bi se promenila raspodela podrške. Dovoljno je malo pameti u postavljanju kriterijuma. Jedan dodatni bod na rang-listi ne rešava sve probleme – neće popraviti puteve, neće obezbediti bolju zdravstvenu zaštitu na selu, neće rešiti pitanje „pomažućih članova domaćinstva“. Ali otvara vrata. I to je prvi i najvažniji korak.

Ono što posebno impresionira u ovoj priči jeste da inicijativa nije došla „odozgo“, iz ministarstva, već iz same zajednice. Društvo za razvoj kreativnosti je, uz podršku EU Resurs centra za civilno društvo, sprovelo kampanju javnog zagovaranja koja je rezultirala uvođenjem kriterijuma rodne ravnopravnosti u lokalne javne politike. To je model koji bi mogao da se primeni i u drugim opštinama – bez čekanja na centralnu državu.

Sa druge strane, ostaje pitanje: šta sa onim ženama koje nemaju registrovana gazdinstva na svoje ime? Jer dodatni bod pomaže samo onima koje su već formalno vlasnice. A ogroman broj žena na selu i dalje je nevidljiv u sistemu. To je sledeća bitka.

Zaključak je, bar za mene kao nekog ko prati poljoprivredu duže od tri decenije, jasan: Aleksinac je pokazao da se i sa skromnim sredstvima može napraviti razlika. Samo treba voleti svoj posao i imati hrabrosti da se pravilo promeni. Jer jedno je sigurno – kada se vrata otvore, žene umeju da prođu kroz njih.


Izvor: Agro News, 19. avgust 2026.

💬 0 komentara