Dok se u beogradskim kabinetima pišu strategije koje retko izađu iz fioka, na severu Srbije se desio potez koji miriše na konkretan posao. Generalni direktor Novosadskog sajma Slobodan Cvetković i njegov kolega iz Brna Jan Kubata stavili su potpise na Protokol o saradnji tačno 4. septembra 2026. godine. Ovo nije bila obična ceremonija sečenja vrpce, već pokušaj da se hladni institucionalni odnosi Srbije i Češke preliju u tople ekonomske tokove. Naše gazde često pitaju šta im znače ovakvi protokoli, a odgovor leži u tome da li će iza ovih slova stajati jeftinija mehanizacija ili bolje tržište.
Zašto baš Češka i zašto sada
Poljoprivreda Češke Republike nije nepoznanica za one koji prate dešavanja u srednjoj Evropi. Njihova proizvodnja je decenijama unazad fokusirana na modernizaciju, digitalizaciju i primenu savremenih tehnologija u polju. Sajam u Brnu je tradicionalno jedno od najvažnijih okupljališta za agrar u tom delu kontinenta, gde se trendovi diktiraju godinama unapred. Srbija, s druge strane, ima zemlju, klimu i ljude koji znaju da rade, ali često im fali upravo ta tehnološka prednost koju naši severni susedi poseduju. Državni sekretar Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Srbije Željko Radošević bio je svestan ovog jaza kada je prisustvovao potpisivanju. On je naglasio da su neposredni kontakti i susreti na najvišem nivou ključni za prevazilaženje birokratskih prepreka koje guše inicijativu. Istorijski gledano, saradnja dve zemlje je u konstantnom usponu, ali retko kada dobije ovakav formalni okvir na samom sajmu. Ovaj potez pokazuje da se Novi Sad pozicionira kao regionalni hub koji ne gleda samo unutar svojih granica, već traži saveznike u tehnologiji.
Ko je sedeo za stolom i šta je rečeno
Prisustvo delegacije Češke, koju su predvodili zamenica ministra poljoprivrede Češke Jaroslava Špalkova i ambasador Češke u Srbiji Jan Bondi, govori o ozbiljnosti namera. Nije ovo bio sastanak nižih službenika, već ljudi koji kroje politiku agrara u svojim državama i raspolažu budžetima. Radošević je tom prilikom izjavio da su za Srbiju dragocena iskustva Češke u modernizaciji poljoprivredne proizvodnje, posebno u segmentu precizne zemljoradnje. Slobodan Cvetković i Jan Kubata su kao direktori institucija koje spajaju ponudu i potražnju prepoznali priliku za nove poslovne prilike kroz zajedničke nastupe. Špalkova je navela da potpisivanje Protokola predstavlja značajan korak u daljem razvoju češko-srpskih odnosa u oblasti sajamske delatnosti i podrške preduzetništvu. Najveći značaj dokumenta leži u otvaranju novih prilika za izlagače i jačanju kontakata između stručne i poslovne javnosti dve zemlje. Ovo se nadovezuje na dugogodišnju uspešnu saradnju Srbije i Češke u oblasti poljoprivrede i potvrđuje zajednički interes da se ona dalje razvija kroz konkretne kanale.
Protokol o saradnji predstavlja još jednu potvrdu međusobnog poverenja i zajedničke namere da dobri i prijateljski odnosi dve zemlje budu pretočeni u nove investicije, konkretne projekte i nove poslovne prilike — Željko Radošević, državni sekretar
Šta ovo znači za proizvođača u Atarici ili Bačkoj Topoli
Kada se spomene digitalizacija i savremene tehnologije, poljoprivrednik odmah pomisli na cenu i povrat investicije. Da li će ovaj protokol omogućiti da češki traktori ili sistemi za navodnjavanje stignu u Srbiju po povoljnijim uslovima. To je pitanje koje visi u vazduhu i traži odgovor brže od bilo kog saopštenja. Srbija svojim kvalitetnim poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima, proizvodnim potencijalima i znanjem ima mnogo toga da ponudi češkim partnerima, kako je istaknuto u saopštenju. Međutim, razmena robe mora biti dvosmerna da bi imala smisla za malu i srednju klasu proizvođača. Naši voćari i ratari mogu da iskoriste češko tržište kao ulaznicu za srednju Evropu, ali samo ako standardi budu usklađeni i ako papiri ne budu skuplji od robe. Često se dešava da potpišemo saradnju, a onda nas netarifne barijere zaustave na granici dok roba truli u šleperima. Analiza pokazuje da ovakvi dokumenti često služe kao okvir, ali pravi posao se dogovara u četiri oka između firmi koje veruju jedna drugoj. Bez konkretnih subvencija ili olakšica za uvoz tehnologije, protokol ostaje samo lepa vest u dnevnim listovima. Ipak, činjenica da se ambasador Jan Bondi lično pojavio sugeriše da politička volja postoji na najvišem nivou. Poljoprivrednici ne trebaju samo reči o poverenju, već predvidive uslove za rad i jasne cene na kraju sezone. Potrebno je da Ministarstvo prati ovaj protokol merama koje će stimulisati kupovinu češke mehanizacije ili izvoz naše hrane bez dodatnih dažbina. Samo tako se gradi pravo gazdinstvo, a ne samo statistika koja lepše izgleda u izveštajima.
Papiri trpe sve, ali njiva ne laže
Na kraju dana, vrednost ovog Protokola o saradnji meriće se ne po broju održanih sastanaka, već po tonama robe koja bude razmenjena i mašinama koje budu olakšale rad u polju. 4. septembar 2026. može biti datum kada je postavljen temelj, ali zgradu grade oni na terenu koji ustaju pre zore. Ako ovo partnerstvo donese jeftiniju tehnologiju i sigurniji izvoz, onda je svaki potpis vredeo truda i vremena. U suprotnom, ostaće samo arhivska građa u Novom Sadu i Brnu, dok će naši ljudi i dalje gaziti blato sa starom mehanizacijom.
Izvor: Biznis.rs, 4. septembar 2026.
💬 0 komentara